NARUŠAVA KVALITET ŽIVOTA

Strah od bolesti: Kako se boriti protiv hipohondrije?

Ljekar obično dijagnostifikuje zdravstvenu anksioznost ako pacijentov strah od potencijalno teške bolesti traje šest mjeseci ili duže i nakon što testovi i pregledi pokažu da je zdrav

7166 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Ljudi koje opterećuju misli o tome da su teško bolesni često su ismijavani i nerijetko im kažu da je “sve u njihovoj glavi”. Međutim, premda najčešće ne boluju od onoga od čega strahuju, u mnogim slučajevima oni zapravo i nijesu zdravi.

Hipohondrija, koja se danas često naziva zdravstvenom anksioznošću, mentalni je poremećaj koji pojedincima može ozbiljno da oteža normalan život.

Onima koji od toga pate termin hipohondar postao je, nažalost, pežorativna etiketa, kaže Timo Slotta, psiholog i psihoterapeut na univerzitetskoj klinici u Koelnu, prenosi HINA.

Za takvu etiketu je najčešće dovoljno samo da se neko požali na bolest koja nije potvrđena ljekarskim pregledom. Za kliničku dijagnozu zdravstvene anksioznosti potrebno je puno više, napominje Slotta.

“To su osobe koje se preko svake mjere opterećuju idejom da su teško bolesne”, kaže Slotta. “Najčešće umišljaju da je riječ o bolesti koja može biti fatalna u relativno kratkom roku”.

Oni često posjećuju ljekare, zabrinuti su, čitaju o svojoj navodnoj bolesti, pregledaju se i prepipavaju do bola, neprestano mjere pritisak ili nivo kiseonika u krvi.

Povremena uznemirenost zbog navodnih simptoma bolesti ne predstavlja veći problem, objašnjava Slotta. Ponašanje postaje patološko ako takve osobe ništa ne može uvjeriti u suprotno i to počne negativno da utiče na kvalitet njihovog svakodnevnog života.

Ljekar obično dijagnostifikuje zdravstvenu anksioznost ako pacijentov strah od potencijalno teške bolesti traje šest mjeseci ili duže i nakon što testovi i pregledi pokažu da je zdrav. Ali, takva osoba odbija da prihvati dijagnozu koja bi trebala da je oslobodi straha i traži dodatna medicinska ispitivanja.

Zbog čega se kod nekih ljudi razvije takvo stanje nije sasvim jasno. Nekoliko je teorija. Glavnu ulogu bi mogli imati genetski faktori, kao i iskustvo teže bolesti u ranoj mladosti.

Drugi faktor rizika je, kaže Slotta, niz ozbiljnih bolesti u nečijoj porodici ili u društvenom krugu u kojem se kreću.

Premda postoje specifični kriterijumi za dijagnozu zdravstvene tjeskobe, nije je jednostavno postaviti.

“To je vrlo klizav teren”, objašnjava Slotta. “Mnogi ne žele da čuju da imaju mentalni poremećaj već insistiraju na fizičkoj bolesti”.

“Ipak, zdravstvena anksioznost dobro se liječi”, dodao je. Između dvije trećine i četiri petine ‘hipohondara’ dobro reaguje na psihoterapiju, a ostalima, uz psihoterapiju pomažu ljekovi.

“Psihoterapija je bez sumnje stresan i dugotrajan proces, ali terapija ljekovima djeluje samo dok ih pacijent uzima, zbog čega je treba kombinovati s psihoterapijom i rezultati neće izostati”, zaključio je Slotta.

Preporučujemo za Vas