Nije presudno da volite iste stvari: parove može snažnije povezati osjećaj da su nešto doživjeli na isti način

Dugoročna bliskost ne mora da počiva na identičnim biografijama i ukusima

240 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Partneri često mjere kompatibilnost kroz spisak sličnosti: muziku koju slušaju, političke stavove, hobije ili temperament. Novo istraživanje, međutim, skreće pažnju na suptilniju vrstu bliskosti. Važan može biti trenutak u kojem oboje istu situaciju razumiju ili osjete na sličan način, čak i kada se po karakteru i interesovanjima prilično razlikuju.

Istraživači taj doživljaj nazivaju “I-sharing”, odnosno osjećajem da dvije osobe dijele isto subjektivno iskustvo. To može biti istovremeni smijeh na detalj koji niko drugi nije primijetio, ista nelagoda u nekoj društvenoj situaciji ili uzbuđenje zbog prizora na putovanju. Nije riječ samo o tome da oba partnera vole isti film, već da ih ista scena pogodi na sličan način i da u tom trenutku osjete: “Ti razumiješ kako je ovo meni.”

Studija objavljena u časopisu Journal of Social and Personal Relationships obuhvatila je početnu anketu sa 204 osobe, a zatim dnevnički dio sa 162 učesnika i ukupno 850 dnevnih zapisa. Dani sa češćim zajedničkim subjektivnim iskustvima bili su povezani sa većim zadovoljstvom vezom, snažnijim osjećajem da partner poznaje naše pravo ja i većom percepcijom saosjećajnog ponašanja. Ta povezanost ostala je prisutna i kada su istraživači odvojeno posmatrali običnu sličnost osobina.

Praktična vrijednost nalaza nije u tome da partneri treba da glume slaganje. Korisnije je stvarati prilike za zajedničko iskustvo i zatim ga zaista podijeliti: pogledati film bez paralelnog skrolovanja, prošetati novim dijelom grada, spremiti nešto prvi put ili jednostavno pitati “Kako je tebi ovo izgledalo?” Bliskost može nastati i kada odgovori nijesu isti, jer pažljivo slušanje pokazuje interesovanje za partnerov unutrašnji svijet.

Ipak, studija pokazuje povezanost, ne dokaz da takvi trenuci sami po sebi uzrokuju bolju vezu, a uzorak nije dovoljan za univerzalne zaključke. Moguće je i da zadovoljniji parovi lakše primjećuju zajedničke reakcije. Poruka je zato skromna, ali korisna: dugoročna bliskost ne mora da počiva na identičnim biografijama i ukusima; ponekad je najvažnije prepoznati trenutak u kojem dvoje ljudi gledaju isto i zaista vide nešto zajedno.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

Pogledajte još: