Nova analiza američkog Nacionalnog instituta za zdravlje povezala je više nivoe dvije poznate PFAS hemikalije u krvi sa većom učestalošću estrogen-receptor negativnog raka dojke. Nalaz je važan jer je riječ o podtipu koji je često agresivniji, ali ne znači da PFAS kod pojedine žene izaziva rak niti da je test krvi novi način predviđanja bolesti.
PFAS je naziv za veliku grupu postojanih sintetičkih supstanci koje odbijaju vodu, masnoću ili toplotu i korišćene su u industriji, protivpožarnim pjenama i različitim potrošačkim proizvodima. PFOA i PFOS, dvije supstance obuhvaćene novim nalazom, uglavnom su povučene iz mnogih primjena, ali se sporo razgrađuju i mogu godinama ostati u životnoj sredini i organizmu.
Istraživači su u okviru velike Sister Study analizirali krv uzetu godinama prije dijagnoze. U analizu je uključeno 1.609 žena koje su kasnije razvile rak dojke i 2.269 žena u poređenoj grupi, a mjereno je 17 različitih PFAS supstanci. Žene sa najvišim nivoima PFOA imale su 67 odsto veću stopu ER-negativnog raka dojke od onih sa najnižim nivoima, dok je za PFOS relativna razlika iznosila 93 odsto. To su razlike između grupa, a ne procjena da pojedina žena ima 67 ili 93 odsto šanse da oboli.
Za rak dojke ukupno nije uočena jasna povezanost sa ove dvije hemikalije. Studija je opservaciona, pa može pokazati vezu, ali ne i dokazati uzrok. Sve učesnice su na početku imale sestru ili polusestru kojoj je već dijagnostikovan rak dojke, zbog čega se rezultati ne mogu jednostavno preslikati na svaku ženu. Autori su nalaz provjerili i metaanalizom ranijih istraživanja, ali su za potvrdu rizika, naročito za novije zamjenske PFAS, potrebne dodatne studije.
Najrazumniji prvi korak nije pregledati cijelu kuću u strahu, nego utvrditi postoji li poznat izvor izlaganja. Agencija ATSDR navodi da su kontaminirana voda i hrana važni putevi unosa. Ako lokalne institucije prijave PFAS u vodovodu ili privatnom bunaru, treba pratiti njihova uputstva, koristiti provjeren alternativni izvor vode ili pravilno održavan filter koji je sertifikovan za smanjenje PFAS. Nasumično kupljen filter bez odgovarajuće potvrde i redovne zamjene uloška nije pouzdano rješenje.
Izlaganje se može dodatno smanjiti izborom proizvoda označenih kao bez PFAS kada su dostupni, praćenjem lokalnih upozorenja o ribi iz zagađenih voda i raznovrsnom ishranom koja ne zavisi stalno od jednog izvora. Češće čišćenje prašine ima najviše smisla u domu blizu poznatog izvora kontaminacije ili kada neko na poslu dolazi u kontakt sa PFAS. Nije moguće ukloniti svako izlaganje, pa cilj nije savršenstvo nego smanjivanje potvrđenih i ponovljenih izvora.
Ni „detoks” ni samoinicijativno vađenje krvi ne nude jednostavan odgovor. ATSDR navodi da ne postoji odobren tretman koji uklanja PFAS iz tijela. Krvni test može pokazati nivo nekih PFAS u jednom trenutku, ali ne otkriva izvor, ne može reći da je postojeća bolest nastala zbog PFAS i ne predviđa budući zdravstveni ishod. Zbog toga rezultat bez jasne istorije izlaganja i stručnog tumačenja lako može voditi nepotrebnoj zabrinutosti i dodatnim pregledima.
Ova studija ne mijenja standardne preporuke za skrining raka dojke. Žene treba da prate program ranog otkrivanja i individualni savjet ljekara prema godinama, porodičnoj istoriji i drugim faktorima rizika. Ako postoji dokumentovana kontaminacija vode, profesionalna izloženost ili druga konkretna sumnja, razgovor sa ljekarom i nadležnom službom za javno zdravlje korisniji je od panične kupovine testova i preparata.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA