Od posljedica korona virusa preminuo je japanski modni mag - Kenzo, u 81 godini života.Činjenica da je Kenzo Takada preminuo u vrijeme pariske nedjelje mode i to u periodu kada živimo nešto što nazivamo novom normalnošću, na simboličan način zaokružuje modnu i životnu priču revolucionarnog dizajnera, ostavljajući nas zamišljene nad zaostavštinom onoga čemu je udario temelje, piše Elle.
On je bio prvi. Davne 1964. došao je u Pariz da proba, kao i mnogi prije njega, ali sa nešto drugačijim pristupom i sa mnogo manje šanse za uspjeh. Došao je sa drugog kraja svijeta i, potpuno nepripremljen, susreo se sa krajnje drugačijom kulturom u gradu u kome nije poznavao nikoga, te sa svotom novca sa kojom jedva da je mogao da preživi, a želio je nemoguće: da uđe na scenu kojom su vladali Hubert de Givenchy, Yves Saint Laurent i Christian Dior.
Međutim, aktuelna epoha u kojoj su socijlana i politička previranja i te kako uticala na svijet mode i umjetnosti, išla su na ruku mladom, nepoznatom dizajneru, a san je počeo da se uobličava u sasvim izvjesnu stvarnost.
Uštogljena pravila i elitizam koje je sa sobom nosila aktuelna scena, bili su već neko vrijeme spremni ne samo za kompletno osvježenje, već za istinsku modnu revoluciju.
Ona je došla u izvođenju Kenzo Takade - bujna, šarenolika i maksimalno cvjetna.
Svoju prvu kolekciju predstavio je 1970., a nastala je od miješanih svitaka jeftinih tkanina kupljenih na Monmartru. Kombinovao je printove cvjetnih otisaka, pruga i raznolikih grafičkih oblika, stvarajući ono što je vremenom postalo njegov jedinistven dizajnerski potpis.
Kenzova estetika koja se ne pridržava slijepo poštovanih pravila, ne samo da je široko odjeknula kao autentičan izraz koji su svi jedva dočekali, a za koji niko nije imao hrabrosti - već je i masovno kopirana.
Ubrzo su Kenzove revije postale undreground događaj na kome svi žele da budu viđeni, a za prisustvo su se povlačile najjače veze, o tome dovoljno govori činjenica da su u prvom redu sjedjele Bianca Jagger i Catherine Deneuve, a početak revija je kasnio i po tri sata, dok je muziku za šou činio ništa manje hrabar izbor muzike - kompilacije rock hitova.
Njegov rad otvorio je vrata drugim (kasnije vrlo uspešnim) dizajnerima iz Japana, kao što su Issey Miyake, Kansai Yamamoto i Rei Kawakubo, a direktno je uticao na stvaranje estetike ništa manje uspješnih Dries Van Notena i Marca Jacobsa.
Ipak, 1999. nakon smrti svog životnog i pslovnog partnera, Kenzo Takade prepušta mjesto kreativnog direktora svojim saradnicima, koji su do danas uspjeli da odnjeguju prvobitnu viziju dizajnera ,rođenu na ideji da se bude drugačiji u namjeri da se ostane autentičan.
"Kada sam otvorio svoj prvi butik u Parizu, nije bilo nikakve poente u tome da pokušavam da radim isto ono što su radili francuski dizajneri - iz prostog razloga, jer ja to nisam umio. Zato sam radio stvari na moj način u namjeri da budem drugačiji", obrazložio je japanski modni mag u intervju za The South China Morning Post 2019.
Planirao je da ostane u Parizu šest mjeseci, a ostao je 56 godina. Umro je u 81, od posljedica komplikacija izazavanih korona virusom sa kojim se borio nekoliko nedelja.
Ovaj svijet napustio je u vrlo sličnom trenutku u kakvom ga je i zatekao onih godina kada je pokrenuo svoju odvažnu floralnu modnu revoluciju - kada je svijet spreman za promjene i kada se udaraju temelji novim vrijednostima.
Bonus video:
