Studija, objavljena u časopisu Nature Neuroscience, prvi je empirijski dokaz koji jasno govori da sitne laži mogu postupno dovesti do većih laži.
Osim toga, ovo je prvo istraživanje koje se dublje zagledalo u rekacije mozga na uzastopno i sve veće nepoštenje.
“Kada lažemo iz koristoljublja, naša amigdala proizvodi negativni osjećaj koji ograničava opseg u kom smo spremni da lažemo”, objasnio je glavni autor studije dr Tali Šarot, sa Univerziteta u Londonu za eksperimentalnu psihologiju.
“Međutim, ta reakcija je sve slabija što više lažemo, i što je slabija, naše su laži sve veće. To može dovesti do ‘klizavog terena’ gdje mala dijela nepoštenja eskaliraju u sve značajnije laži”, kaže Šarot.
Mozak se brzo navikne na laž.
U studiji je učestvovalo 80 dobrovoljaca. Učesnici su u timskom zadatku nagađali koliko se novčića nalazi u tegli, pa su te procjene računarom slate partnerima koje nisu vidjeli. Istraživači su učesnicima predstavili različite scenarije koji su mogli da utiču na njihovu procjenu.
Kao osnovni scenario, učesnicima su rekli da će od najtačnije procjene oni i njihovi partneri imati koristi.
U drugim scenarijima im je bilo rečeno da će od prevelike ili premale procjene količine novčića imati koristi njih oboje, da će oni imati korist na štetu partnera, da će partner imati korist na njihovu štetu ili da će jedno od njih imati korist, ali drugo neće trpjeti nikakve posljedice.
Istraživači su zapazili da su učesnici počeli da pretjeruju u svojim procjenama u scenariju kada će im prevelika procjena donijeti korist na račun njihovog partnera.
To pretjerivanje u procjenama izazvalo je snažan odgovor amigdale. Međutim, kako se preterivanje u procjeni i dalje nastavilo tokom studije, reakcija amigdale je bivala sve slabija.
Ovi rezultati pokazuju da amigdala signalizuje odbojnost prema djelima koja se smatraju pogrešnim ili nemoralnima. Međutim, ponavljanje takvih djela nepoštenja može podstaći sve slabiju reakciju mozga, što umanjuje i emocionalni odgovor na nepoštene radnje.
Bonus video:
