U POČETKU SKRIVENA BOLEST

Hašimotov sindrom: Koji su simptomi i šta se može preduzeti?

Tegobe koje pogađaju oboljele su različite, mogu uključivati tek nekoliko ili više simptoma

39527 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Hašimoto tireoiditis je autoimuno oboljenje zbog kojeg ćelije imunog sistema napadaju i razaraju tkivo štitaste žlijezde (tireoide). Simptomi ne moraju da se pojave na početku, a kako zapaljenje napreduje, opadaju hormoni štitaste žlijezde, što vodi u hipotireoidizam. Hašimotova bolest se javlja kod oba pola, nešto češće kod žena posle 40. godine, a biljleže se slučajevi i kod tinejdžera, pokazuju istraživanja.

Tireoida je endokrina žlijezda koja se nalazi sa prednje strane vrata, ispod Adamove jabučice. Zadužena je za proizvodnju T3 - trijodtironina i T4 - tiroksina, hormona koji regulišu metabolizam tjelesnih ćelija.

Drugi nazivi, pored Hašimotova bolest su Hašimoto tireoiditis, hronični limfocitni tireoiditis i autoimuni tireoiditis, piše stetoskop.info.

Uzrok Hašimotove bolesti nije otkriven

Tačan uzrok Hašimotove bolesti još uvijek nije poznat, ali je dokazano da značajnu ulogu igraju autoimuni procesi. Imuni odgovor organizma izaziva zapaljenski proces koji vremenom uništava strukturu žlijezde i izaziva karakteristične simptome.

Ljekari u Americi navode statističke podatke prema kojima u Sjedinjenim državama na svakih 100 ljudi, pet osoba boluje od Hašimotove bolesti.

Iako se učestalije javlja kod žena posle 40. godine, Hašimoto pogađa oba pola. Rizik za nastanak zapaljenja se povećava, ako u porodici postoje oboljeli, ili kod onih koji već boluju od neke autoimune bolesti, pokazuju istraživanja. Kao neki od okidača autoimunih procesa se navode virusi, stres, infekcije ili zračenje.

Bolest je u početku skrivena

Klinička slika je u prvo vrijeme oskudna ili nema nikakvih simptoma. Kako zapaljenje napreduje, štitasta žlijezda postaje uvećana što primjećuje pacijent ili se otkriva slučajno na pregledu zbog drugih problema. Kada se značajno smanji njena funkcija, javljaju se pospanost, umor, malaksalost, lako zamaranje, nesanica, nervoza… što predstavlja alarm da se što prije ode na ljekarski pregled.

Kako bolest dalje napreduje, mogu se javiti neki od sljedećih simptoma:

  • povećanje tjelesne težine
  • loš kvalitet i opadanje kose, lomljivi nokti, suva koža
  • poremećen mestrualni ciklus,
  • bol u zglobovima i grčevi u mišićima
  • poremećaji srčanog rada,
  • smanjeno znojenje
  • osjetljivost na hladnoću
  • zatvor
  • promuklost
  • utrnulost/mravinjanje, loše pamćenje, depresija

Sve su ovo znaci smanjene funkcije tireoidne žlijezde, koja se opipava na vratu kao uvećana, sitno zrnaste strukture. Tegobe koje pogađaju oboljele su različite, mogu uključivati tek nekoliko ili više simptoma, izazivaju različite sistemske probleme. U pitanju je ozbiljna bolest i važno je javiti se ljekaru koji će postaviti dijagnozu i odrediti terapiju.

Biohemijske analize krvi su dobar pokazatelj

Na prvom pregledu, ljekar će u razgovoru sa pacijentom tražiti sve bitne detalje o simptomima koje je pacijent opazio, o porodičnoj istoriji bolesti, i opipati vrat. Ako se radi o Hašimotovoj bolesti, biće neophodno da odradite laboratorijske pretrage.

Između ostalog, utvrđuje se prisutnost antitireoidnih antitijela (TPO), zatim nivo tireoidnih hormona u krvi i TSH koji stimuliše rad štitaste žlijezde. Kod nekih pacijenata nalaz TPO je uredan, pa se primjenjuju dopunske dijagnostičke procedure, ultrazvučni pregled štitaste žlijezde i, rijetko, punkciona biopsija.

Izlječenje nije moguće, a terapija je doživotna

Ne postoji izlječenje kod Hašimoto tireoiditisa. Ako bolesnik ima blagu kliničku sliku, malo uvećanje žlijezde bez subjektivnih smetnji, uz redovne kontrole i provjeravanje hormonalnog statusa liječenje nije potrebno.

Hašimotovu bolest treba shvatiti ozbiljno, ukoliko se ne liječi može uticati na pojavu karcinoma.

Hormonalnom terapijom, koja se pije u tabletama, se postiže dobra regulacija nivoa hormona u organizmu što u narednih nekoliko mjeseci dovodi do gubitka simptoma i regulisanja metabolizma. Terapija se uzima doživotno. Ako je štitasta žlijezda previše uvećana, može biti indikovano hirurško uklanjanje dijela ili čitave tiroide.