Popodnevni san već dugo dijeli ljude na one koji se poslije njega osjećaju kao novi i one kojima potpuno pokvari noć. Nova studija objavljena u časopisu Sleep dodaje neočekivan detalj toj raspravi: kod učesnika iz Španije i Sjedinjenih Država kasniji odmor bio je povezan sa povoljnijim pokazateljima tjelesne građe, uključujući veći udio mišićne i manji udio masne mase.
Istraživači su vrijeme sna pratili uređajima za mjerenje aktivnosti tokom sedam dana u svakodnevnim uslovima. U analiziranim grupama kasniji popodnevni san, otprilike između 16.12 i 17.42, bio je povezan sa nižim indeksom tjelesne mase, manjim obimom struka i nižim procentom masnog tkiva. Nalaz je zanimljiv jer se kasno drijemanje obično posmatra prvenstveno kroz rizik da oteža večernje uspavljivanje.
Međutim, riječ je o povezanosti, a ne dokazu da kasni odmor uzrokuje bolju tjelesnu kompoziciju. Ljudi koji spavaju kasnije popodne mogu se razlikovati i po radnom rasporedu, ishrani, ukupnom trajanju noćnog sna, fizičkoj aktivnosti ili kulturi odmora. Studija zato ne daje osnov za zaključak da će pomjeranje drijemanja samo po sebi smanjiti masno tkivo ili povećati mišićnu masu.
Rezultat je važan iz drugog razloga: pokazuje da u istraživanju sna nije bitno samo koliko spavamo, već i kada. Dvije osobe mogu imati jednako dugo popodnevno spavanje, a da se njihovi cirkadijalni ritmovi, obroci i noćni odmor znatno razlikuju. Buduća dugoročna i intervencijska istraživanja moraće da provjere da li vrijeme odmora zaista ima samostalan efekat ili samo prati druge navike.
Za svakodnevni život i dalje vrijedi praktičniji test od bilo kojeg viralnog pravila: kako drijemanje utiče na budnost i noćni san konkretne osobe. Kratak odmor može biti koristan ako poslije njega nema dugotrajne omamljenosti i ako ne odlaže uspavljivanje. Ako popodnevni san redovno remeti noć, pojačava nesanicu ili je potreba za njim iznenada postala jaka, bolje je razgovarati sa ljekarom nego eksperimentisati sa terminima.
Nova studija, dakle, ne proglašava kasni odmor tajnim sredstvom za vitkost. Ona ruši previše jednostavnu predstavu da je svako kasnije drijemanje nužno loše i otvara preciznije pitanje: ko spava, koliko dugo, u koje vrijeme i u kakvom dnevnom ritmu. U nauci o snu kontekst je gotovo uvijek važniji od jednog broja na satu.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
