Aktivan doprinos zaštiti životne sredine

• Kada se osvrnete na svoj mandat, šta smatrate najvećim uspjehom Eko-fonda?

Kada se osvrnem na proteklih pet godina upravljanja ovom mladom institucijom, rekao bih da se najveći uspjeh Eko-fonda ne može mjeriti isključivo brojem realizovanih projekata ili iznosom sredstava koja smo plasirali.

To jesu važni pokazatelji koji potvrđuju da je upravljanje ovom institucijom bilo uspješno, ali vjerujem da je mnogo značajnije to što smo za relativno kratko vrijeme izgradili instituciju koja je stekla kredibilitet i postala pouzdan oslonac građanima, privredi, lokalnim samoupravama i međunarodnim partnerima.

Vodili smo programe koji su odgovarali stvarnim potrebama građana i privrede, uvažavali postojeće navike i podsticali razvoj kulture odgovornog odnosa prema životnoj sredini. Istovremeno, nastojali smo da kroz njih unaprijedimo kvalitet života, obezbijedimo transparentnost i izgradimo povjerenje u proces kome se moglo vjerovati.

Građani planiraju ulaganja u energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine, privrednici pripremaju investicije, a opštine svoje razvojne aktivnosti usklađuju sa programima Eko-fonda. To je dokaz da smo postali institucija na koju se računa.

Građani i privreda danas komuniciraju s jasnim očekivanjima, više nas ne pitaju da li će neki program biti realizovan, već kada će biti raspisan naredni javni poziv.

Takav odnos ne nastaje preko noći, on je rezultat dosljednog rada, ispunjenih obećanja i ozbiljnog pristupa svakom pokrenutom programu.

Upravo zato vjerujem da najveća vrijednost Eko-fonda nije samo u plasiranim sredstvima, već u povjerenju koje smo izgradili, povjerenju koje predstavlja osnov za sve buduće projekte i u bazi korisnika koji su kroz naše programe imali konkretne materijalne benefite.

• Koji su ključni projekti obilježili rad Fonda u proteklom periodu?

Prije nego što govorimo o pojedinačnim projektima, važno je razumjeti jednu činjenicu. Eko-fond je do sada, iz domaćih i međunarodnih izvora, obezbijedio više od 50 miliona eura za projekte širom Crne Gore. Međutim, ta cifra sama po sebi ne pokazuje puni efekat našeg rada.

Bespovratna sredstva koja dodjeljujemo predstavljaju samo početni podsticaj. Kada građanin dobije podršku za unapređenje energetske efikasnosti ili hotel investira u modernizaciju svojih objekata, oba korisnika ulažu i sopstvena sredstva. Zbog toga je ukupna vrijednost realizovanih investicija često dva do tri puta veća od iznosa koji je dodijelio Eko-fond.

Upravo u tome vidim pravu ulogu naše institucije. Naš zadatak nije samo da finansiramo projekte, već da pokrenemo investicije koje možda nikada ne bi bile realizovane bez početne podrške. Kada jedna subvencija podstakne višestruko veća ulaganja građana, privrede ili lokalnih samouprava, jasno je da je cilj ostvaren.

Ako govorimo o projektima koji su obilježili rad Fonda, izdvojio bih tri strateška pravca.

Prvi je zaštita životne sredine. Od 2022. godine u ovu oblast uloženo je više od 7,6 miliona eura. Najveći dio sredstava usmjeren je lokalnim samoupravama i komunalnim preduzećima kroz nabavku opreme, uklanjanje divljih deponija, uređenje zelenih površina, zaštitu prirode i programe poput smanjenja upotrebe plastičnih kesa. To možda nisu projekti koji privlače veliku medijsku pažnju, ali njihovi rezultati ostaju vidljivi godinama i direktno utiču na kvalitet života građana.

Drugi pravac odnosi se na energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Posebno bih izdvojio programe koje smo realizovali sa Ministarstvom energetike i rudarstva za unapređenje energetske efikasnosti u domaćinstvima, vrijedne ukupno 8,6 miliona eura, kao i program podrške hotelijerstvu vrijedan 2,7 miliona eura, sproveden u saradnji sa Ministarstvom turizma. Oba programa finansirana su sredstvima Evropske unije, što pokazuje da uspješno koristimo međunarodne fondove kako bismo obezbijedili konkretne koristi građanima i privredi. Tu je i program Solari, kroz koji je isplaćeno više od 5,3 miliona eura za ugradnju solarnih elektrana na porodičnim kućama, kao i program e-mobilnosti koji je doprinio većem broju električnih i hibridnih vozila na crnogorskim putevima.

Treći pravac je međunarodna saradnja. Kroz IPA programe, GEF, GCF i bilateralnu saradnju sa Republikom Slovenijom uspjeli smo da obezbijedimo dodatna sredstva koja nijesu opterećenje za državni budžet. Posebno bih izdvojio projekat SKLAD, zahvaljujući kojem je Crnoj Gori obezbijeđeno 1,5 miliona eura bespovratne podrške za programe energetske efikasnosti i e-mobilnosti. Takvi projekti pokazuju da Eko-fond danas nije samo institucija koja raspodjeljuje sredstva, već partner koji ih aktivno privlači u Crnu Goru.

• Na koji način Eko-fond doprinosi unapređenju zaštite životne sredine u Crnoj Gori?

Zaštita životne sredine često se posmatra kroz strategije i zakonske dokumente, ali građani njene rezultate prepoznaju tek kada ih vide u svom okruženju. Tu svoju ulogu preuzima Fond.

Upravo zato smo od početka nastojali da ekološke probleme lokalnih zajednica pretvaramo u konkretne projekte koji daju mjerljive rezultate.

Posebnu pažnju usmjerili smo na saradnju sa opštinama i komunalnim preduzećima, jer se upravo na lokalnom nivou najbolje vide i izazovi i efekti ulaganja.

Naš cilj nije bio samo da obezbijedimo finansijsku podršku, već da lokalnim zajednicama damo mogućnost da trajno unaprijede način na koji upravljaju životnom sredinom.

Programi su bili osmišljeni tako da građani i privreda učestvuju kroz razne faze procesa, od prijave do same realizacije, i na taj način su mogli bolje da sagledaju svoju ulogu u njemu.

Ono što posebno izdvajam jeste da ovakav pristup nije donio samo viši standard. Ugrađene su nove tehnologije, primijenjene bolje prakse upravljanja otpadom, ali je promijenjena kultura odnosa prema životnoj sredini: građani su počeli da sami prepoznaju probleme u svojoj sredini i da aktivno traže rješenja, umjesto da čekaju da to neko drugi uradi umjesto njih.

Jedan od najboljih primjera je program uklanjanja nelegalnog odloženog otpada. Tokom 2024. godine obuhvaćena je 61 lokacija u deset crnogorskih opština, uklonjeno je oko 8.000 kubnih metara otpada, a sanirano gotovo 290.000 kvadratnih metara površine. To nijesu samo impresivne brojke – iza njih stoje očišćeni prostori, uređenije sredine i kvalitetniji uslovi života za hiljade građana.

Sličan princip primjenjujemo i u programima energetske efikasnosti. Ukoliko građanin koristi kućni aparat koji nije energetski efikasan, Fond mu subvencioniše kupovinu novog, dok stari aparat mora biti predat na otpad, čime istovremeno smanjujemo potrošnju energije i sprečavamo dalje gomilanje električnog otpada.

Vjerujem da se uspjeh ovakvih programa ne mjeri samo količinom uloženog novca, već promjenama koje ostaju nakon završetka projekta. Kada lokalna zajednica dobije bolje uslove za upravljanje otpadom, kada nestane divlja deponija ili se unaprijedi komunalna infrastruktura, korist imaju svi građani. Upravo zato smatram da su ulaganja u lokalne zajednice jedan od najvažnijih doprinosa koje je Eko-fond dao zaštiti životne sredine u Crnoj Gori.

• Energetska efikasnost jedan je od ključnih stubova zelene tranzicije. Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate Eko-fonda i koje mjere su dale najveće efekte?

Energetska efikasnost je vjerovatno oblast u kojoj građani najbrže osjete konkretne koristi. Kada zamijenite dotrajalu stolariju, unaprijedite izolaciju ili ugradite efikasniji sistem grijanja, rezultat nije samo manja potrošnja energije – rezultat su niži računi, veći komfor i dugoročna ušteda za cijelu porodicu.

Zato me posebno raduje što smo kroz programe energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije do sada dodijelili više od 13 miliona eura podrške, od čega je korist ostvarilo više od 9.000 korisnika. Iza tih brojki stoje domaćinstva koja danas troše manje energije, hoteli koji posluju efikasnije i objekti koji imaju znatno manji uticaj na životnu sredinu.

Naravno, važni su i programi koje smo realizovali zajedno sa Ministarstvom energetike i rudarstva i Ministarstvom turizma, ali rekao bih da je njihov najveći uspjeh upravo to što su promijenili način razmišljanja. Danas sve više građana i privrednika energetsku efikasnost ne doživljava kao dodatni trošak, već kao ulaganje koje donosi konkretnu finansijsku korist. To je, po mom mišljenju, najveći rezultat koji smo postigli.

Važan doprinos zelenoj tranziciji daju i programi „Solari 3000+“, „Solari 500+“ i „Solari 5000+“, koje Eko-fond sprovodi u saradnji sa Elektroprivredom Crne Gore. Kroz ove programe uspješno je realizovana ugradnja fotonaponskih solarnih sistema na više od 10.000 krovova porodičnih kuća, čime je hiljadama domaćinstava omogućeno da proizvode dio električne energije za sopstvene potrebe, smanje račune za električnu energiju i doprinesu većem korišćenju obnovljivih izvora energije.

Kada se sagledaju svi programi koje smo realizovali u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, možemo reći da su mjere Eko-fonda obuhvatile gotovo 20.000 domaćinstava širom Crne Gore. To je najbolji pokazatelj da zelena tranzicija više nije samo strateški cilj, već proces koji građani svakodnevno prepoznaju i u kojem aktivno učestvuju.

Jer zelena tranzicija neće uspjeti samo zahvaljujući subvencijama. Ona će biti uspješna tek kada održiva rješenja postanu prirodan izbor građana i privrede.

• Koji program ili inicijativu biste izdvojili kao najbolji primjer kako Eko-fond podstiče građane i privredu da ulažu u održivi razvoj?

Teško je izdvojiti samo jedan program, jer svaki odgovara na drugačije potrebe. Ipak, ako govorimo o primjeru koji najbolje pokazuje kako funkcioniše model rada Eko-fonda, onda su to programi energetske efikasnosti.

Razlog je jednostavan. Naš cilj nikada nije bio da finansiramo kompletnu investiciju, već da budemo podsticaj koji će motivisati građane i privredu da naprave prvi korak. Upravo zahvaljujući tom pristupu, svaka subvencija koju dodijelimo pokrene dodatna privatna ulaganja, pa ukupna vrijednost realizovanih investicija bude višestruko veća od sredstava koja obezbjeđuje Eko-fond.

To je model koji daje dugoročne rezultate. Građani dobijaju kvalitetnije uslove za život i manje troškove, privreda povećava konkurentnost kroz smanjenje operativnih troškova, a država ostvaruje ciljeve zelene tranzicije. Kada jedan program donosi korist svim učesnicima, onda znate da ste postavili održiv koncept.

• Šta smatrate najvećim izazovom sa kojim ste se suočili? Kako ste ga prevazišli?

Najzahtjevniji zadatak bio je izgraditi instituciju koja će iz godine u godinu biti sposobna da odgovori na sve veća očekivanja državne administracije, građana, privrede i međunarodnih partnera.

Kada sam preuzeo funkciju direktora, Eko-fond je bio na samom početku svog razvoja. Za razliku od većine institucija, Eko-fond se ne finansira iz državnog budžeta, već kroz namjenske prihode i sredstva koja uspijevamo da obezbijedimo iz domaćih i međunarodnih izvora. Upravo zbog toga, jedan od prvih i najvažnijih zadataka bio je uspostaviti stabilan i održiv model finansiranja koji će omogućiti dugoročan razvoj institucije.

Bilo je potrebno obezbijediti stabilne izvore finansiranja, okupiti stručan tim i uspostaviti način rada koji će omogućiti da institucija raste zajedno sa obimom poslova koje preuzima.

Danas govorimo o organizaciji koja upravlja višemilionskim programima i sarađuje sa velikim brojem domaćih i međunarodnih partnera. Takav razvoj nije došao sam od sebe. On je rezultat svakodnevnog rada ljudi koji su od početka vjerovali da Eko-fond može postati važan oslonac zelenoj tranziciji Crne Gore.

Zbog toga uvijek ističem da nijedna institucija nije jača od ljudi koji u njoj rade. Možete imati kvalitetne programe i dobre ideje, ali bez stručnog, posvećenog i motivisanog tima nema ni rezultata. Upravo zahvaljujući zaposlenima u Eko-fondu uspjeli smo da od mlade institucije izgradimo organizaciju koja danas uspješno realizuje zahtjevne nacionalne i međunarodne projekte.

• Da li postoji projekat na koji ste posebno ponosni?

Najponosniji sam na razvoj same institucije.

Ljudi često očekuju da izdvojim neki veliki infrastrukturni projekat ili program vrijedan više miliona eura. Međutim, kada danas pogledam sve što smo uradili, rekao bih da sam najponosniji na razvoj samog Eko-fonda.

Na početku našeg rada cilj nije bio samo da raspisujemo javne pozive i dodjeljujemo sredstva. Željeli smo da izgradimo modernu instituciju koja će biti jednostavna za korisnike, efikasna u radu i spremna da odgovori na sve veće zahtjeve koji dolaze sa razvojem zelenih politika.

Zbog toga smo posebnu pažnju posvetili digitalizaciji procesa. Uveli smo elektronske prijave, unaprijedili način obrade zahtjeva i pojednostavili procedure kako bismo građanima i privredi olakšali pristup programima institucije. To možda nije projekat koji se može svečano otvoriti ili fotografisati, ali je promijenio način na koji institucija funkcioniše i postavio temelje za sve programe koje danas uspješno realizujemo.

Upravo zato smatram da je modernizacija u funkcionisanju institucije naš najvažniji projekat.

Okupljanje oko zajedničkog cilja daje dugoročan efekat

• Kako je Eko-fond za samo šest godina postojanja postao lider održivosti?

Od početka smo nastojali da budemo institucija koja okuplja ljude oko zajedničkog cilja.

Zelena tranzicija ne može biti posao jedne institucije. Ona podrazumijeva saradnju države, lokalnih samouprava, privrede, međunarodnih organizacija i građana. Naša uloga bila je da te različite aktere povežemo i omogućimo da zajednički realizuju projekte koji imaju dugoročan efekat.

Vjerujem da su upravo rezultati koje smo ostvarili razlog zbog kojeg danas Eko-fond ima reputaciju pouzdanog sagovornika, kako u Crnoj Gori tako i među međunarodnim partnerima. Takav ugled ne stiče se kroz jednu uspješnu godinu ili jedan projekat, već kroz kontinuitet, dosljednost i spremnost da se svaka obaveza završi kvalitetno.

Liderstvo za mene nije titula koju sami sebi dodijelite. Ono se potvrđuje svaki put kada vam se ljudi ponovo obrate sa novom idejom ili projektom. To je najbolji pokazatelj da ste opravdali njihovo očekivanje.

• Šta smatrate svojim najvećim profesionalnim doprinosom razvoju Fonda?

Veći dio svoje profesionalne karijere proveo sam u privatnom sektoru, u oblastima prodaje, komercijale i upravljanja. To iskustvo naučilo me da svaka organizacija, bez obzira na djelatnost, mora imati jasno postavljene ciljeve, dobru organizaciju i tim koji zna svoju ulogu.

Kada sam došao u Eko-fond, želio sam da dio tih principa (orijentisanost na rezultate i ispunjenje ciljeva) prenesem i u javni sektor. Naravno, javna uprava ima svoja pravila i specifičnosti, ali vjerujem da efikasna organizacija, kvalitetna komunikacija i dobra koordinacija mogu unaprijediti rad svake institucije.

Zato smo radili na digitalizaciji procesa, unapređenju interne organizacije i boljoj komunikaciji, kako unutar institucije, tako i prema građanima i korisnicima naših programa. Moj cilj nije bio da mijenjam ono što je dobro, već da stvorimo okruženje u kojem ljudi mogu da rade efikasnije i da se više posvete suštini svog posla.

Ako bih morao da izdvojim svoj najveći profesionalni doprinos, rekao bih da je to nastojanje da iskustva iz privatnog sektora uspješno primijenim u javnoj upravi i da zajedno sa timom izgradimo instituciju koja je dobro organizovana, otvorena za nove ideje, usmjerena na rezultate i finansijski održiva.

• Šta ste lično naučili tokom vođenja ove institucije?

To je iskustvo koje me naučilo da se trajni rezultati ne postižu preko noći i da nijedna ozbiljna promjena ne zavisi od jednog čovjeka.

U privatnom sektoru često ste usmjereni na ciljeve i mjerljive rezultate. U javnoj upravi odgovornost je drugačija. Ovdje gradite instituciju koja treba da traje, da se razvija i da ostane stabilna bez obzira na to ko je vodi. Upravo zato svaka odluka mora imati dugoročnu vrijednost.

Najvažnija lekcija koju sam naučio jeste da su ljudi najveća snaga svake organizacije. Nijedan projekat, nijedna strategija i nijedna investicija ne mogu dati rezultat ako iza njih ne stoji tim koji vjeruje u ono što radi. Zato sam uvijek smatrao da je zadatak rukovodioca da stvori okruženje u kojem zaposleni mogu da pokažu svoje znanje, preuzmu odgovornost i osjećaju da zajedno grade nešto vrijedno.

Kada danas pogledam period iza sebe, vjerujem da se uspjeh ne mjeri samo brojem realizovanih projekata ili uloženih sredstava. Mnogo je važnije kakvu instituciju ostavljate iza sebe i koliko ste doprinijeli da ona bude spremna za izazove koji tek dolaze.

• Kako vidite ulogu Eko-fonda u procesu evropskih integracija?

Osnivanje Eko-fonda bilo je jedan od koraka koje je Crna Gora preduzela u okviru pregovaračkog Poglavlja 27. Međutim, danas više ne govorimo o instituciji koja postoji zato što je to bila evropska obaveza. Govorimo o instituciji koja aktivno doprinosi ispunjavanju tih obaveza kroz konkretne programe i projekte.

Evropske integracije u oblasti zaštite životne sredine ne podrazumijevaju samo usklađivanje propisa. One zahtijevaju snažne institucije koje mogu da pripreme kvalitetne projekte, upravljaju značajnim finansijskim sredstvima i uspješno sprovode zahtjevne programe na terenu. Upravo u tome vidim jednu od najvažnijih uloga Eko-fonda.

Kroz programe energetske efikasnosti, upravljanja otpadom, zaštite prirode i međunarodne saradnje već danas gradimo kapacitete koji će Crnoj Gori biti neophodni u narednim fazama evropskih integracija. Iskustvo koje smo stekli kroz IPA programe, GEF, GCF i druge međunarodne inicijative predstavlja dobru osnovu za upravljanje znatno većim evropskim fondovima nakon pristupanja Evropskoj uniji.

Vjerujem da će u godinama koje dolaze upravo sposobnost da kvalitetno pripremimo i realizujemo projekte biti jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti države na evropskom putu. U tom procesu Eko-fond će nastaviti da bude pouzdan institucionalni oslonac i jedan od nosilaca zelene tranzicije Crne Gore.

• Koju biste poruku poslali građanima, privredi i lokalnim samoupravama kada je riječ o zaštiti životne sredine?

Zaštita životne sredine nije zadatak jedne institucije niti obaveza koju možemo prepustiti nekome drugom. To je odgovornost koju dijelimo svi – građani, privreda, lokalne samouprave i država. Tek kada svako uradi svoj dio posla, možemo očekivati trajne rezultate.

Građanima bih poručio da ne potcjenjuju značaj svojih svakodnevnih odluka. Ušteda energije, pravilno odlaganje otpada ili izbor održivijih rješenja možda djeluju kao mali koraci, ali upravo od njih počinju velike promjene.

Privredi želim da poručim da održivost odavno nije samo pitanje usklađivanja sa propisima. Ona postaje važan element konkurentnosti, racionalnijeg poslovanja i dugoročne stabilnosti. Kompanije koje danas ulažu u energetsku efikasnost i odgovorno upravljanje resursima ulažu i u svoju budućnost.

Lokalnim samoupravama želim da zahvalim na partnerstvu koje smo gradili prethodnih godina. Uvjeren sam da ćemo nastaviti da razvijamo projekte koji doprinose čistijim gradovima, boljem upravljanju otpadom, većoj energetskoj efikasnosti i kvalitetnijem životu građana.

Na kraju, vjerujem da održiva budućnost ne nastaje zahvaljujući jednoj velikoj odluci, već hiljadama odgovornih odluka koje svakodnevno donosimo. Upravo zbog toga je zaštita životne sredine mnogo više od ekološke politike – ona je pitanje kvaliteta života, odgovornosti prema budućim generacijama i zajedničke vizije razvoja Crne Gore.

Online izdanje magazina „Lideri održivosti“ pogledajte OVDJE