Generalni direktor Javnog medijskog servisa Radio televizije Crne Gore (RTCG), gospodin Boris Raonić, podnio je žalbu na tekst ”Raonić se „častio” novom „tojotom””. U odgovoru na dopis kojim je od podnositelja žalbe traženo da dopuni prethodnu žalbu 22025, u skladu sa Poslovnikom o radu zaštitnika prava čitalaca Vijesti (Poslovnik), on je to učinio, dodavši i tekst koji je predmet ove žalbe, a koji nije bio predmet one prvobitne, niti njom obuhvaćenog neobjavljenog reagovanja podnositelja žalbe. U vezi sa tekstom ”Raonić se „častio” novom „tojotom” gospodin Raonić ne precizira što nalazi spornim, samo moli za ocjenu da se utvrdi da li u njemu ima kršenja standarda i propisa. Kasnije, u odgovoru na izjašnjenje uredništva, podnositelj žalbe tvrdi da ”upotreba izraza poput „častio“ i „trgovina“ konsteliranih u tekstu na način na koji to jesu sugeriše moralno problematično ponašanje, iako je sve urađeno u skladu sa zakonom”, što bi predstavljalo kršenje smjernice 1.2.(b) Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore (KNCG).
Nakon neuspješne medijacije u kojoj su u rokovima učestvovale obje strane, na osnovu predmetnog teksta, izjašnjenja i odgovora uključenih strana, odlučila sam žalbu djelimično usvojim jer smatram da je došlo do kršenja smjernica 1.2. Tačnost, tako što je u tekstu objavljenom u februaru 2025, pomenuto nešto što se ”desilo” oktobra iste godine; i smjernice 1.3. Postupanje sa izvorima, tako što podnositelju žalbe nije bila data mogućnost da odgovori na komentare i ocjene vezane za njegov iznos mjesečne zarade koje je dala jedna sagovornica. Komentari sagovornika/sagovornica nemaju isti status kao informacije dobijene od državnih organa, i osobi koja je pomenuta, posebno ako je to bio slučaj u negativnom kontekstu, treba dati mogućnost za odgovor i komentar. Ostale navode žalbe ne nalazim opravdanim.
Obrazloženje
Kada je u pitanju upotreba izraza ‘častio’ i ‘trgovina’, ne nalazim da su u tekstu korišteni na način koji je u suprotnosti sa odredbama KNCG. Kao što sam obrazložila u prethodnoj odluci, smatram da termin ‘trgovina’ ne sugeriše bilo što nelegalno, već da podrazumijeva proces razmjene dobara, robe i/ili usluga, ili kako to formuliše Zakon o unutrašnjoj trgovini: ”Trgovina, u smislu ovog zakona, je kupovina i prodaja robe i vršenje trgovinskih usluga”, ili Hrvatska enciklopedija, kao proces u kome ”… fizičke i pravne osobe, posreduju između proizvodnje i potrošnje kao kupci i prodavatelji dobara i usluga te organizatori tržišta”. Dakle, ako je došlo do kupovine novog vozila, po definiciji je taj čin predstavljao trgovinu. Zato nisam saglasna sa gospodinom Raonićem da korištenje izraza poput ”trgovina tojote” ima bilo kakvu negativnu ili senzacionalističku konotaciju, niti da insinuira postojanje bilo kakvih nepravilnosti. Isti je slučaj i sa upotrebom izraza ‘častiti’, glagola izvedenog od imenice ‘čast’ koji u svom denotativnom smislu znači ‘iskazati nekome čast’, ‘nagraditi nekoga’, ‘ugostiti ga’, ‘iskazati mu poštovanje’. Međutim, podnositelj žalbe očito smatra da je ovdje izraz ‘častiti’ upotrijebljen u pežorativnom smislu koji ”sugeriše moralno problematično ponašanje”, za što ne nalazim utemeljenje u tekstu i smatram da nije došlo do povrede smjernice 1.2.(b) KNCG.
Za razliku od prehodne žalbe gospodina Raonića u kojoj nisam utvrdila povredu smjernice 1.3. Postupanje sa izvorima, zato što sam bila saglasna sa stavom uredništva da informacije dobijene od državnih organa ne nalažu dalju provjeru osim ukoliko novinar/novinarka nema osnova da sumnja u njihovu istinitost, u ovom tekstu nisu bile objavljene samo informacije dobijene od državnih organa, odnosno od Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), već je objavljen i komentar iz oktobra prethodne godine koji je dala članica Savjeta RTCG, Marijana Camović Veličković, vezano za iznos zarade podnositelja žalbe. Smatram da komentari, ocjene i stavovi sagovornika koji se odnose na lica koja su predmet teksta, nalažu i uzimanje i izjave od pomenutih lica. Izjava gospođe Camović Veličković predstavljala je, kako i u samom tekstu stoji – ocjenu, odnosno komentar, a ne utvrđenu činjenicu, te je onda bilo potrebno dati prostora i drugoj strani da na ovakve ocjene i komentare odgovori, posebno ako su bili pomenuti u negativnom kontekstu.
Drugo, kada je u pitanju povreda smjernice 1.2. Tačnost, ona je izvršena tako što je u tekstu objavljenom u februaru 2025, pomenuto nešto što se ”desilo” oktobra iste godine, što je nemoguće i najvjerovatnije predstavlja lapsus, odnosno rezultat nepažljivo kopiranog teksta iz prethodne, 2024. godine. Svejedno, objavljena informacija nije tačna i na taj je način prekršena smjernica 1.2.(a) KNCG.
Paula Petričević
Ombudsmanka ND Vijesti
Bonus video:
