Generalni direktor Javnog medijskog servisa Radio televizije Crne Gore (RTCG), gospodin Boris Raonić, podnio je žalbu na tekst ”ASK: Raonićeva trgovina 'tojote' nije posebno prijavljena", žaleći se da je u tekstu došlo do povrede načela 1, smjernice 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima, te načela 3, smjernice 3.1. Ispravka i odgovor Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore (KNCG). Prema podnositelju žalbe, smjernica 1.2. Tačnost prekršena je time što tekst objavljen u ”Vijestima”, koji je predmet žalbe, nije zasnovan na potpunim i provjerenim informacijama, već na selektivnim interpretacijama odgovora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i onim što podnosilac žalbe naziva ”senzacionalističkim pristupom” – pokušajem da se stvori ”lažan utisak o neregularnostima”. Smjernica 1.3. Postupanje sa izvorima, prekršena je, tvrdi se u žalbi, time što podnosilac žalbe nije dobio priliku da iznese svoju stranu priče prije objave teksta, dok je smjernica 3.1. Ispravka i odgovor prekršena odbijanjem uredništva da objavi reagovanje gospodina Raonića koji se dodatno žalio i na način i ton odgovora glavnog urednika Vijesti koji je, prema podnositelju žalbe, uz ”lične uvrede i sarkastične komentare” odbio da objavi pomenuto reagovanje. U tom smislu, gospodin Raonić je molio i da javno ukažem na ”neprihvatljivost ovakve komunikacije uredništva "Vijesti" sa sagovornicima, naročito kada je riječ o reakcijama na njihove tekstove”. Kao što sam u odgovoru istakla – kada je u pitanju prepiska između žalitelja i uredništva, ona se ne nalazi u nadležnosti ombudsmanke definisane Poslovnikom, već se nadležnost ombudsmanke odnosi isključivo na sadržaj objavljen u Vijestima, što sa ovom korespondencijom nije bio slučaj.
Nakon neuspješne medijacije u kojoj su u rokovima učestvovale obje strane, na osnovu predmetnog teksta, izjašnjenja i odgovora uključenih strana, kao i teksta reagovanja kojeg je Vijestima uputio podnosilac žalbe, odlučila sam da navode žalbe odbijem kao neosnovane.
Obrazloženje
Nakon molbe za dopunu žalbe u skladu sa Poslovnikom, žalba je bila formalno uredna, i kao takva je dostavljena uredništvu na izjašnjenje. U odgovoru na dopis kojim je od podnositelja žalbe traženo da žalbu dopuni u skladu sa Poslovnikom o radu zaštitnika prava čitalaca Vijesti (Poslovnik), on je to učinio, dodavši međutim žalbi još jedan tekst slične tematike ranije objavljen u Vijestima: ”Raonić se „častio” novom „tojotom”” koji nije bio predmet prvobitne žalbe, niti njegovog neobjavljenog reagovanja. U vezi sa ovim tekstom podnosilac žalbe u dopuni ne precizira što nalazi spornim, samo moli za ocjenu da se utvrdi da li u njemu ima kršenja standarda i propisa. Budući da je drugi tekst koji je žalitelj nalazio spornim dostavljen u okviru dopune žalbe, odlučila sam da i njega uzmem u razmatranje i on je predmet odluke 32025.
Kada je u pitanju prijavljena povreda samjernice 1.2. Tačnost, podnositelj žalbe tvrdi da
>”(…) tekst objavljen u ND "Vijesti" nije zasnovan na potpunim i provjerenim informacijama, već na selektivnim interpretacijama odgovora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Iako je ASK samo najavio provjeru, tekst insinuira postojanje nepravilnosti i koristi senzacionalističke izraze poput "trgovina tojote", čime se sugeriše nešto nelegalno ili prikriveno.”
U izjašnjenju u odnosu na ovaj navod žalbe, uredništvo navodi da ”u objavljenom članku nema netačnih informacija, niti bilo kakvih kritika, a kamoli neutemeljenih”, te da ”članak sadrži utvrđene činjenice”, i ističu da su ”objavljene informacije sadržane u odgovoru Agencije na pitanja koja je postavila novinarka "Vijesti"”.
Za ovaj navod žalbe usko je vezan i naredni koji se odnosi na postupanje sa izvorima, odnosno prijavljenu povredu smjernice 1.3. KNCG. Naime, podnosilac žalbe tvrdi da ”nije dobio priliku da iznese svoju stranu priče prije objave teksta”, na što je uredništvo odgovorilo da informacije dobijene od državnih organa ne nalažu dalju provjeru osim ukoliko novinar/novinarka nema osnova da sumnja u njihovu istinitost. U KNCG stoji sledeće:
”Novinari/novinarke treba da koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju.”
KNCG ne nalaže obavezu novinarima/novinarkama da moraju omogućiti strani o kojoj se izvještava da ”iznese svoju stranu priče prije objave teksta”, već da novinar/novinarka treba da koriste ”onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju”. Smatram da novinarka, budući da nije imala razloga da sumnja u istinitost odgovora koje je dobila od ASK, nije bila u obavezi da dalje provjerava odgovore Agencije, niti da traži izjavu od pomenutog javnog funkcionera. U tom smislu nalazim da nije došlo do kršenja smjernice 1.3. KNCG.
Kada je u pitanju tačnost i cjelovitost u izvještavanju (1.2.(a)) koju žalitelj spori, nisam saglasna sa njim da je došlo do povrede ove smjernice KNCG. Kao što je uredništvo u odgovoru istaklo: ”"Vijesti" nisu napisale da g. Raonić pokušava da skriva imovinu, nego da nije predao poseban izvještaj o uvećanju imovine”, dok se u tekstu nalazi informacija da je:
”(…) javni funkcioner na kojeg se odnosi upit prijavio [je] kupovinu novog vozila - ‘tojota korola’ 2024. godine, u svom redovnom godišnjem izvještaju dostavljenom Agenciji 22. januara 2025. U tom izvještaju naveo je i vlasništvo nad dva polovna automobila”
kao što podnositelj žalbe u neobjavljenom reagovanju i sam ističe.
Takođe, nisam saglasna sa gospodinom Raonićem da je došlo do kršenja smjernice 1.2.(b) ”korištenjem senzacionalističkih izraza poput "trgovina tojote", čime se sugeriše nešto nelegalno”. Smatram da termin ‘trgovina’ ne sugeriše bilo što nelegalno, već da podrazumijeva proces razmjene dobara, robe i/ili usluga, ili kako to formuliše Zakon o unutrašnjoj trgovini: ”Trgovina, u smislu ovog zakona, je kupovina i prodaja robe i vršenje trgovinskih usluga”, ili Hrvatska enciklopedija, kao proces u kome ”… fizičke i pravne osobe, posreduju između proizvodnje i potrošnje kao kupci i prodavatelji dobara i usluga te organizatori tržišta”. Dakle, ako je došlo do kupovine novog vozila, po definiciji je taj čin predstavljao trgovinu. Zato nisam saglasna sa gospodinom Raonićem da korištenje izraza poput ”trgovina tojote” ima bilo kakvu negativnu ili senzacionalističku konotaciju, niti da insinuira postojanje bilo kakvih nepravilnosti.
Konačno kada je riječ o prijavljenom kršenju smjernice 3.1. Ispravka i odgovor, podnositelj žalbe navodi da je objavljivanje njegovog reagovanja neosnovano odbačeno. U izjašnjenju u odnosu na ovaj navod žalbe uredništvo je istaklo da reagovanje nije bilo formulisano u skladu sa zakonom, prije svega se naglašava da u reagovanju "ne piše šta konkretno nije tačno”, odnosno šta se konkretno "pobija, dopunjuje ili ispravlja", osim u jednom dijelu koji se odnosio na izjavu gospodina Raonića o prodaji polovnih automobila koji su bili navedeni u njegovom imovinskom kartonu, a o čijoj prodaji ASK nije bila obaviještena posebnim izvještajem. Međutim, zbog zakonske obaveze da se odgovor/ispravka objave u cjelosti, uredništvo nije moglo objaviti reagovanje jer ostali njegovi djelovi nisu bili formulisani na zakonom propisan način. Uredništvo u tom smislu ističe da se gospodin Raonić uopšte se ne osvrće na ključnu tezu predmetnog teksta, odnosno na to ”da nije posebno prijavio promjenu u imovini”. Kao dalje razloge za odluku da ne objavi reagovanje, uredništvo naglašava da se u reagovanju nalaze netačni navodi (da gospodin Raonić nikada nije kršio zakon) i da ono predstavlja neutemeljeno blaćenje ”Vijesti” (tvrdnja iz reagovanja da je ”uzaludno od ”Vijesti” očekivati da se novinarstvom bave u skladu sa profesionalnim standardima”). Saglasna sam sa odlukom uredništva da ne objavi reagovanje, ali ne i sa njihovim problematizovanjem nadležnosti ombudsmana/ombudsmanke sa kraja izjašnjenja gdje stoji:
”Na kraju, nisam siguran da je Zaštitnik prava čitalaca "Vijesti" nadležan da odlučuje da li treba objaviti ispravku ili odgovor u smislu zakonskih odredbi o pravu na to, već samo u smislu odredbi Kodeksa o tome. O tome odlučuje sud, a g. Raonića sam već uputio u prepisci koju nije kompletnu dostavio Zaštitnici, da jedva čekam da me tuži (recite mu da sam do sada dobio svaki spor zbog neobjavljivanja reagovanja).”
Smatram da odlučivanje po žalbama koje se odnose na povredu smjernice 3.1. KNCG, smjernice koja se eksplicitno poziva na odredbe zakona vezane za ispravku i odgovor, zahtijeva i tumačenje pomenutih zakonskih odredbi, kako bi se mogla donijeti odluka o tome da li je došlo do povrede pomenute smjernice ili ne. Naravno, to ne znači da mišljenje ombudsmana/ombudsmanke, izraženo u odluci, da (je) neko reagovanje treba(lo) objaviti može u strogom smislu obavezivati uredništvo da to i učini – ova se odluka nalazi isključivo u nadležnosti uredništva koje, na kraju, i pred zakonom odgovara za nju. Jedina obaveza koju uredništvo u tom smislu ima jeste objavljivanje odluke ombudsmana/ombudsmanke u skladu sa Poslovnikom.
Paula Petričević
Ombudsmanka ND Vijesti
Bonus video:
