Od kadetskih dana je u Lovćenu. U crvenom dresu osjetio je draž i pritisak igranja u Prvoj ligi i zavrijedio status mladog crnogorskog reprezentativca. Vrijeme je da cetinjski fudbalski „`tić“ odleti iz gnijezda – Ilija Martinović (22) je od početka juna slobodan u izboru nove sredine.
„Nošenje grba Lovćena učinilo me ponosnim. To je nešto što se ne zaboravlja“ – kaže vrli štoper, koji je za najstariji crnogorski klub u posljednje četiri sezone nastupao u 57 prvenstvenih mečeva.
Posebno pamti, međutim, jednu utakmicu iz Kupa – bio je učesnik finalnog duela masovnijeg takmičenja 21. maja 2014. kada je Lovćen osvojio trofej.
„Ispisali smo istoriju. Prijestonica je tih dana živjela za fudbal. Nezaboravni su bili i dueli sa Željezničarom u kvalifikacijama za Ligu Evrope.“
A Evropa ga mami...
„Volio bih da nastavim karijeru u inostranstvu. Ima nekih kontakata... Vidjećemo. Želim nove izazove i vjerujem da mogu da napredujem.“
Uz Martinovića još jedan igrač iz generacije koja je vitrinu kluba ukrasila peharom Kupa nije više član Lovćena. Hitri krilni napadač Balša Radović (25), nakon sezone u kojoj je u 28 susreta postigao dva gola, spreman je da krene dalje.
„Nikada nije lako otići iz matičnog kluba“ – riječi su Radovića.
„Mislim da sam sazrio kao igrač i da mi je potrebna druga sredina, kako bih napravio iskorak u karijeri."
Za razliku od Martinovića, ima inostrano iskustvo – 2009. je nastupao za Interblok iz Ljubljane, dok je u sezoni 2014/2015 nosio dres grčkog drugoligaša Episkopija.
"Od stranaca se svuda traži da su ti koji prave razliku na terenu. Uvjeren sam da mogu da ispunim zahtjeve."
Bonus video:
