Godina koja je pojela "skakavce"

Teški dani za Grashopers - najtrofejniji švajcarski klub potonuo je u Drugu ligu. Priča o usponu i padu tima koji je nekada bio sinonim za uspjeh
3552 pregleda 0 komentar(a)
Navijači Grashopersa jedni su od najboljih u Švajcarskoj, Foto: Grashopers
Navijači Grashopersa jedni su od najboljih u Švajcarskoj, Foto: Grashopers
Ažurirano: 14.05.2019. 08:05h

Grashopers proživljava teške dane. Najtrofejniji sa 27 titula i 19 kupova - i poslije Sent Galena najstariji švajcarski fudbalski klub - od naredne sezone igraće u Drugoj ligi.

Popularni “skakavci“ godinama su daleko od fudbalskog Olimpa - na titulu čekaju od 2003, a posljednji trofej koji je osvojen je nacionalni Kup 2013. godine.

Klub je osnovan 1886. Grupa fudbalskih entuzijasta i studenata iz Engleske predvođena Tomom Grifitom na ideju o osnivanju došla je u jednom restoranu u Cirihu. Grifit, po uzoru na Blekburn Roverse, čiji je navijač bio, odlučio je da klupske boje budu plavo-bijele.

Švajcarski šampionat, u to doba Serija A, osnovan je 1897. Prvu titulu, godinu kasnije, osvojio je Grashopers. “Skakavci“ su uspjeh ponovili 1900, 1901. i 1905, ali su četiri godine kasnije morali da se povuku iz takmičenja, jer nijesu imali adekvatan stadion.

Na scenu se vraćaju 1916. i pet godina kasnije osvajaju novu, petu titulu. Nova era počinje 1925. kada na klupu sjeda Isidor Dori Kuršner, bivši član stručnog štaba švajcarske reprezentacije, koja je na Olimpijadi u Parizu 1924. osvojila srebrnu medalju.

Sa Kuršnerom na klupi “skakavci“ dvadesetih godina osvajaju dvije titule (1927. i 1928) i dva Kupa (1926. i 1927), a stručnjaci su ih 1931. proglasili za četvrti najbolji klub u Evropi. Kuršner je u klubu ostao do 1934, osvojivši još jednu titulu (1931) i dva kupa.

Poslije Kuršnera kormilo kluba preuzeo je Karl Rapan, tadašnji selektor Švajcarske. Grashopers je gazio utabanim stazama - za 13 godina pod Rapanovim vođstvom osvojio je pet titula i sedam kupova.

Inače, Karl Rapan je izumio taktiku “bolt” iz koje će godinama kasnije nastati “katenaćo”. Jedan je od osnivača Rapan kupa, preteče Intertoto kupa.

Prva sezona poslije Rapanovog odlaska (1948/1949) završena je tragično - klub je prvi put ispao u niži rang.

Po drugoligaškim terenima Grashopers je igrao tri godine - u prvoj sezoni po povratku u društvo najboljih osvojio je novu titulu. Pedesete su obilježene i učešćem u Kupu evropskih šampiona - u sezoni 1956/1957 klub je stigao do četvrtfinala elitnog takmičenja, gdje je eliminisan od Fiorentine.

Poslije osvajanja duple krune 1956. godine nailazi sušni period. Trofeja nije bilo na vidiku do 1971, kada je osvojena nova titula.

Povratak na veliku scenu uslijedio je krajem sedamdesetih godina - novi trofej u šampionatu stigao je 1978, a iste godine u Kupu evropskih šampiona Grashopers je eliminisao Real Madrid. “Skakavci“ su stigli do četvrtfinala KEŠ-a, gdje ih je eliminisao budući šampion, Notingem Forest.

Osamdesetih godina klub je osvojio uzastopno tri šampionske titule (1982, 1983. i 1984) i tri trofeja u Kupu (1988, 1989. i 1990). Na klupi je sjedio čuveni Otmar Hicfeld.

Osamdesetih i početkom devedesetih Grashopers je evropske bitke vodio protiv timova iz tadašnje Jugoslavije. Radnički iz Niša ga je 1981. eliminisao u drugom kolu Kupa Uefa, a Crvena zvezda je preko “skakavaca“ septembra 1990. krenula u pohod na evropsku titulu.

Grashopers je prvi švajcarski klub koji je učestvovao u novom formatu Lige šampiona. U grupi je 1995. godine igrao sa Ajaksom, Realom i Ferenvarošem. Osvojio je dva boda, dok je naredne bio bolji, umalo je prošao u narednu fazu, ali je u odlučujućem meču 4. decembra 1996. izgubio od Ajaksa.

Posljednju titulu Grashopers je osvojio 2003. godine. Početkom 21. vijeka primat na fudbalskim terenima u zemlji sira, satova i čokolade preuzeo je Bazel. Tim sa “Sent Jakob parka“ izrastao je u stabilan klub, a često je učesnik i evropskih takmičenja. Tri puta igrao je osminu finala Lige šampiona, a 2013. učestvovao je u polufinalu Lige Evrope.

Sumorna sadašnjost, neizvjesna budućnost

Situacija u Grashopersu suprotna je od situacije u Bazelu. Za to su zaslužni mnogi faktori. Dok se u Evropi sve više novca izdvaja za televizijska prava prenosa mečeva domaćih liga, to u Švajcarskoj nije slučaj. Više novca izdvaja se za hokej na ledu, koji je gledaniji sport. Takođe, dolazi do pada zainteresovanosti publike za domaću ligu, a to znači i manje sponzora. Situacija je takva da klubovi moraju da smanje troškove. U takvoj situaciji Grashopers se nije snašao. “Skakavci“ su smanjili budžet, ali su izgubili konkurentnost. Dodatan problem predstavlja činjenica da je klub uoči početka EP 2008. ostao bez stadiona.

Kada je Švajcarska sa Austrijom dobila organizaciju Eura 2008, odlučeno je da se stadion Grashopersa, “Hardturm“ sruši i da se na istom mjestu sagradi novi, moderniji. Projekat izgradnje, međutim, nije realizovan, pa Grashopers igra utakmice na Cirihovom “Lecigrundu“.

Pred Grashopersom su teški dani. Sadašnjost je sumorna, a budućnost neizvjesna...

Bonus video: