Slađe je poslije teškoća

Danas je dvije decenije od trijumfa Fergusonovog Mančester junajteda protiv Bajerna u Barseloni, epskim preokretom u sudijskoj nadoknadi vremena. Podsjećanje na nezaboravnu generaciju "đavola", prvu u istoriji engleskog fudbala koja je osvojila tripl-krunu - Ligu šampiona, Premijer ligu i FA kup u istoj sezoni
1825 pregleda 0 komentar(a)
Prva engleska ekipa koja je osvojila triplu krunu u istoj sezoni: Junajted slavi titulu Lige Šampiona 1999., Foto: Wikimedia Commons
Prva engleska ekipa koja je osvojila triplu krunu u istoj sezoni: Junajted slavi titulu Lige Šampiona 1999., Foto: Wikimedia Commons

Kada biste legendarnog menadžera Mančester junajteda, ser Aleksa Fergusona pitali koji je njegov moto, kao iz topa bi odgovorio:

- Slađe je poslije teškoća.

Takva je bila karijera Fergusona na klupi Mančester junajteda - početak je bio težak, nepredvidiv, ali je kraj bio sladak, poput vimbldonskih jagoda sa šlagom.

I na kraju se Ferguson slavodobitno smješkao. Sa žvakom u ustima, naravno.

Ser Aleks Ferguson na klupu “crvenih đavola” sjeo je 1986. godine - Junajted je tada imao sedam titula prvaka Engleske i jednu evropsku krunu.

Kada je u maju 2013. Škot otišao sa klupe tima sa “Old traforda” iza sebe je ostavio evropskog giganta u čijim vitrinama je bilo 20 domaćih i tri evropske titule. Bilo je sezona koje bi Junajted završio bez osvojenog trofeja, a bilo je i uspješnih, okončanih sa jednom ili dvije titule, a sada već čuvene 1999. godine ekipa je osvojila tripl krunu i upisala se u istorijske fudbalske knjige.

Te godine Fergusonovi “đavoli” trijumfovali su u Premijer ligi i FA kupu, a 26. maja u nezaboravnoj, epskoj noći u Barseloni, ekipa je podigla pehar namijenjen pobjedniku Lige šampiona. Pobjeda ostvarena u tom finalu nad minhenskim Bajernom oslikava temperament koje su imale sve generacije Junajteda koje su igrale pod Fergusonovom palicom - nema predaje dok sudija ne odsvira kraj...

Mančester junajted je u sezonu 1998/1999. ušao kao vicešampion Engleske. “Đavoli” su prethodnu sezonu u Premijer ligi završili na 2. mjestu sa bodom manje od Arsenala, bez osvojenog trofeja i nova sezona bila je prilika za revanš “tobdžijama”.

Klub su tokom ljeta od igrača koji će imati uticaj na igru pojačali borbeni Holanđanin Jap Stam, uvijek nasmijani Dvajt Jork i Šveđanin Jasper Blomkvist.

Okosnicu tima činila je čuvena generacija ‘92 (Geri i Fil Nevil, Niki Bat, Rajan Gigs, Pol Skols i Dejvid Bekam). Na golu je bio Piter Šmajhel, u odbrani Denis Irvin, za mjesto u napadu konkurisali su Tedi Šeringem, Ole Gunar Solskjer i Endi Kol, koji je sa Jorkom razvio jedan od najboljih napadačkih tandema na Starom kontinentu. Tim je predvodio kapiten Roj Kin.

Počela je trka sa Arsenalom za novi trofej, a poseban šmek davao je rivalitet dvojice menadžera, Aleksa Fergusona i Arsena Vengera.

- Uvijek sam volio da gledam Arsenove ekipe. Igranje protiv njih predstavljalo je posebne izazove i zato sam mnogo sati proveo razmišljajući o njima. Uvijek sam smatrao da je neophodno da dobro ispitam sve što Arsenal radi, jer su predstavljali prijetnju na svakom dijelu terena - pisao je Ferguson o Arsenalu i Vengeru u svojoj autobiografiji.

Početak sezone u Premijer ligi nije obećavao - poslije petog kola i poraza od Arsenala 3:0, “đavoli“ su bili 10. na tabeli.

Čini se da je poraz od velikog rivala bio prekretnica - ekipa je korak po korak napredovala, a 12. decembra poslije remija sa Totenhemom (2:2) i zauzela prvo mjesto.

Do kraja sezone viđen je pravi rolerkoster - ekipa je na momente bila na vrhu, zatim bi skliznula na 4. mjesto, a onda opet skočila na prvo. I sve tako do 9. maja i utakmice protiv Midlsbroa, kada je Dvajt Jork postigao jedini pogodak i ekipu vratio na lidersku poziciju.

U pretposljednjem kolu Junajted je remizirao sa Blekburnom (0:0), pa je odluka o šampionu ostala za posljednje kolo, kada je na “Old traford“ došao Totenhem. Tog 16. maja protiv “pijevaca“ Fergusonov tim nadoknadio je gol zaostatka - strijelci su bili Bekam i Kol - i osvojio prvu titulu te sezone, sa bodom više od Arsenala.

Dupla kruna ovjerena je 22. maja - golovima Tedija Šeringema i Pola Skolsa, Mančester junajted je na “Vembliju“ savladao Njukasl (2:0) i osvojio FA kup.

Ekipu je čekalo finale Lige šampiona 26. maja u Barseloni, na “Nou kampu“.

Put do finala elitnog evropskog takmičenja bio je težak. U jakoj grupi sa Barselonom, minhenskim Bajernom i danskim Brondbijem tim sa sjeverozapada Engleske zauzeo je 2. mjesto i plasirao se u narednu fazu.

Do finala protivnici su bili timovi iz Italije - Inter je eliminisan u četvrtfinalu, dok je u polufinalu četa Aleksa Fergusona bila bolja od Juventusa.

Nakon 1:1 na “Old trafordu” u prvom meču, uslijedio je revanš na starom “Dele Alpiju” o kojem se i danas priča. Juve je golovima Pipa Inzagija vodio 2:0 poslije samo 11 minuta igre, ali Fergusonov tim se nikada ne predaje - Roj Kin je u 24. minutu smanjio, Jork je u 34. izjednačio, da bi potop i eliminaciju “stare dame” potpisao Endi Kol u 83. minutu. Junajted je mogao da bira hotel u Barseloni…

Nakon nezaboravne noći na “Nou kampu”, 26. maja 1999. i preokreta protiv Bajerna u sudijskoj nadoknadi finala Lige šampiona, Junajted je postao prvi klub iz Engleske koji je osvojio titulu u elitnom evropskom takmičenju još od 1984. i trijumfa Liverpula i prvi koji je igrao finale od 1985. i tragedije na “Hejselu“. I ne samo to - slavna generacija Junajteda postala je prva engleska ekipa u istoriji koja je osvojila tripletu - Ligu šampiona, Premijer ligu i FA Kup u istoj sezoni.

Do kraja te godine, Junajted je postao i najbogatiji klub na svijetu. A Aleks Ferguson? Ferguson se smješkao. Jer, slađe je poslije teškoća...

Fergijevo vrijeme

Finale Mančester junajted - Bajern u Barseloni, na današnji dan prije tačno 20 godina, jedno je od najuzbudljivijih u Ligi šampiona ikada.

Bavarci su poveli poslije šest minuta - Mario Basler je bio precizan iz slobodnog udarca. Održavao je njemački tim prednost, imao priliku i da duplira vođstvo - Šol je pogodio stativu, Janker prečku...

Sa druge strane, Ferguson je napravio dvije izmjene. I to kakve - Šeringem je zamijenio Blomkvista, a Solskjer Kola.

Arbitar Pjerluiđi Kolina utakmicu je produžio za tri minuta. Dovoljno da se ispiše istorija.

Meč je ušao u takozvano Fergijevo vrijeme - u 91. minutu dosuđen je korner za Mančester - Bekam je centrirao, lopta se odbila do Gigsa, koji je sa ivice šesnaesterca šutnuo mlako, dovoljno da je Šeringem proslijedi u mrežu za izjednačenje.

Tu nije bio kraj - u posljednjem, 93. minutu, nakon još jednog kornera za “crvene đavole” koji je izvao Bekam, loptu je sa prve stative glavom skrenuo Šeringem, a Solskjer je samo postavio nogu - epski preokret i druga evropska titula za Mančester junajted.

Te 26. majske večeri 1999. fudbal je bio igra u kojoj su igrala 22 igrača, ali na kraju nijesu pobijedili Njemci.

Bonus video: