IGRAČKA LEGENDA NA KLUPI "PLAVACA"

Lampard i Čelsi - šansa za preokret u engleskom fudbalu

Umjesto Mauricija Sarija, na klupu kluba Romana Abramoviča stigla je igračka legenda „plavaca”
1291 pregleda 0 komentar(a)
Frank Lampard
Frank Lampard

Dolazak Franka Lamparda na klupu Čelsija nije vijest kao bilo koja druga, jer bi mogla da predstavlja preokret za engleski fudbal, posebno za Premijer ligu.

Nije banalno podsjetiti da je u prethodnoj sezoni najbolji engleski trener u Premijer ligi bio Roj Hodžson, koji je bio 12. u prvenstvu sa Kristal Palasom. A u posljednjih 27 godina u Premijer ligi nijedan domaći trener nije osvojio titulu, s obzirom na to da su se Aleks Ferguson (Mančester junajted) i Keni Dalgliš (Blekburn) Škoti. Post engleske trenerske struke traje od 1992. godine, kada je Hauard Vilkinson bio prvak sa Lidsom, u sezoni koja je prethodila formiranju Premijer lige.

Preporod engleskog fudbala je počeo od mlađih reprezentativnih kategorija, nastavio se preko A selekcije (tu snagu je osjetila i Crna Gora u Podgorici, u meču kvalifikacija za EP), ali još uvijek nije stigao do trenerskih pozicija u najjačim engleskim klubovima, na čijim klupama sjede uglavnom stranci.

Značajno je to da je Lampard, nakon samo godine trenerskog iskustva (Derbi kaunti), sjeo na klupu tima za koji je vezao skoro svu igračku karijeru, osvojivši sve, čak i neočekivanu Ligu šampiona sa Robertom di Mateom na klupi. Sa Derbijem je bio šesti u regularnom dijelu sezone Čempionšipa, u plej-ofu je izbacio Lids, a ispao od Aston Vilu u finalu za ulazak u Premijer ligu.

Uslijedio je oproštaj Sarija, kojeg niko u Čelsiju nije pokušao da zadrži, i pored dobre sezone (treće mjesto u prvenstvu i osvojena Liga Evrope). Uz činjenicu da je Čelsi na tržištu za zainteresovane kupce, sve udaljeniji Roman Abramovič je kao nasljednika italijanskog stručnjaka izabrao rješenje koje je veoma drago navijačima, koje će barem malo zagrijati njihova srca, a umjesto uobičajenog stranca, koji je u globalizovanoj Premijer ligi, praktično, obavezan izbor.

Tu je i velika šansa za Lamparda, koji tek treba da pokaže trenersko umijeće. Ali njegovih 649 mečeva u dresu Čelsija u startu vrijede više od bilo kojeg taktičkog pedigrea. Bivši vezista ima i prednost što će biti pod manjim pritiskom u odnosu na prethodnike, posebno nakon odlaska Edena Azara (u Real), ali i blokade transfera u naredna dva prelazna roka (zabrana FIFA jer su „plavci” ozbiljno kršili pravila angažovanja i registrovanja talenata do 18 godina starosti), zbog čega će biti nemoguće postavljati velike ciljeve.

13 trofeja osvojio je Lampard sa Čelsijem. Po jednom je osvojio Ligu šampiona i Ligu Evrope, tri puta Premijer ligu, četiri puta FA kup, te po dva puta Liga kup i Komjuniti šild

Ako se izuzmu privremena rješenja (uključujući i već pomenutog Di Matea), Lampard će biti prvi trener u eri Abramoviča koji će voditi Čelsi bez jasnih ciljeva. To nije bio slučaj sa Murinjom, Skolarijem, Anćelotijem, Viljaš-Boašom, Benitesom, Konteom i Sarijem, koji su imali znatno bolju perspektivu i veće rezultatske obaveze.

211 golova je postigao Lampard igrajući za Čelsi (648 utakmica), najviše u istoriji londonskog kluba. On je ujedno i prvi igrač Čelsija koji je ikada postigao het-trik u oba engleska kupa

Ne računajući skupe transfer operacije, čija vrijednost tek treba da se potvrdi na terenu, kao što su dolazak Kristijana Pulišića(iz Borusije Dortmund za 64 miliona eura) i nedavni otkup Metee Kovačića (od Reala za 45 miliona), Čelsi i dalje, na papiru, nema slabiju ekipu od Totenhema, finaliste Lige šampiona, Mančester junajteda i Arsenala. Trenutno samo Mančester siti i Liverpul, ipak, imaju nešto veću „kubikažu“. Za Lamparda, koji je emotivno vezan i za Vest Hem, klub u kojem je igrao i njegov otac, a u kojem je on počeo i stasao, Čelsi je velika trenerska šansa, ali i prilika za korak ka povratku identiteta koji su mnogi klubovi širom Evrope izgubili.

Čelsi ima i nekoliko dobrih engleskih fudbalera, više nego konkurencija, kao što su Ros Barkli, Ruben Loftus-Čik, pa i Dani Drinkvoter, te nekoliko mladih, a već spremnih igrača, poput Kaluma Handson-Odoija, Trevora Šalobe, Risa Džejmsa i Ikea Ugboa. Posljednja četvorica, ali i Loftus-Čik, prošli su kroz mlađe kategorije Čelsija.

Sve ove činjenice, međutim, malo znače u današnjem svijetu fudbala, bez obzira što je Lampard veliko ime u istoriji londonskog kluba. Jer, obično vlasnici klubova, ne samo u Engleskoj, imaju loš odnos prema legendama. Međutim, srećom, ima i onih momenata kada klupske legende treba istaći u prvi plan, a upravo Čelsi sada živi jedan takav trenutak.