Jirgen Klop je u maju 2018. i dalje tražio svoj prvi trofej u Liverpulu, a Kijev koji je živio neka mnogo ljepša vremena od današnjih dočekao finale dva evropska velikana kakvi su "redsi" i Real Madrid.
Sve te slike sada već izgledaju tako daleko, legendarni Njemac ni tada nije osvojio pehar, ali jeste svaki u narednim godinama, ali ono po čemu se to finale i dalje pamti - osim košmarne noći Lorisa Karijusa - jeste gol Sadija Manea.
Tadašnji napadač Liverpula zatresao je mrežu za 1:1 (Real kasnije slavio 3:1) i taj gol je posljednji koji je postigla poražena ekipa u finalima. Narednih sedam godina tim koji bi poveo bio bi prvak Evrope, a reakcije druge ekipe nije bilo.
OD TOTENHEMA DO INTERA
Liverpul i Klop su već naredne sezone ispravili greške iz Kijeva i sa 2:0 savladali Totenhem u madridskom finalu, a onda i svi ostali budući šampioni nisu ostavljali mnogo nade rivalima u finalu.
Godinu kasnije Bajern je golom Kingslija Komana srušio Pari Sen Žermen sa 1:0, a istim rezultatom do evropske krune u narednim godinama stigli su Čelsi, Real Madrid i Mančester siti.
Heroj "plavaca" bio je Kai Haverc koji je riješio finale sa Sitijem u Portu, Vinisijus Žunior je srušio Liverpul u Parizu, a Rodri je u Istanbulu protiv Intera potpisao istoriju "građana".
Nije da u tim finalima poraženi nisu pokazali baš ništa - posebno su svoje šanse imali Liverpul i Inter - ali nedostajali su golovi, pa da se finala zakuvaju.
Prije dvije godine Real je 15. titule stigao preko Borusije Dortmund na "Vembliju" (2:0), a prošle sezone bilo je najmanje drame kada je Pari Sen Žermen dominirao protiv Intera u Minhenu (5:0) i prvi put se krunisao kao kralj Evrope.
Sedam godina bez pravog finala, može li sve da se promijeni u Budimpešti gdje će se 30. maja susresti Pari Sen Žermen i Arsenal. Igraće najbolji evropski tim iz posljednje dvije sezone i najbolji engleski iz ove, ali i ekipa koja je do finala stigla bez poraza.
ŠTA SE PAMTI OD ČUDA U ISTANBULU
Nezaboravno finale iz 2005. kada je Liverpul protiv drim-tima Milana od 0:3 na poluvremenu stigao do 3:3 i kasnije kroz penal rulet postao šampion vjerovatno je najbolje svih vremena.
A nakon njega nije bilo previše utakmica za pehar koje će se prepričavati. Među onima koje se pamte bio je preokret Barselone protiv Arsenala (2:1, 2006), kao i klizanje Čelsijevog kapitena Džona Terija u Moskvi i titula Mančester junajteda (2008).
Nakon toga moćna Barselona nije dozvolila ni nadu Junajtedu u dva finala (2:0 iz 2009. i 3:1 dvije godine kasnije), kao ni Inter Žozea Murinja u madridskom finalu Bajernu (2:0, 2010).
Prva evropska titula Čelsija nosila je veliku dramu u Minhenu, gdje je domaći Bajern 2012. pao nakon penala, ali su Bavarci Jupa Hajnkesa u njemačkom finalu godinu kasnije na "Vembliju" preokrenuli protiv Klopove Borusije Dortmund (2:1).
Posljednje finale za pamćenje odigrano je 2014. kada su se u Lisabonu sastali madridski rivali Real i Atletiko. "Kolćonerosi" su tada poveli golom Dijega Godina i sve do 93. minuta prvi put u istoriji držali pehar Lige šampiona u rukama. Ipak, tada je uslijedio nebeski let Serhija Ramosa, "blankosi" su izvukli produžetke i u njima nokautirali razočaranog rivala (4:1).
Tokom naaredne tri sezone Real u Barsa su sigurnim pobjedama protiv Juventusa (3:1 i 4:1) stigli do novih pehara, a "kraljevski klub" je još jednom preko penala i Atletika (tada i našeg Stefana Savića) postao prvak.
Nakon toga se desio Kijev, a onda i sedam godina bez prave drame. Je li kucno trenutak za pravo finale?
Posljednjih sedam finala LŠ
2019: Liverpul - Totenhem 2:0
2020: Bajern - PSŽ 1:0
2021: Čelsi - M. siti 1:0
2022: Real - Liverpul 1:0
2023: M. siti - Inter 1:0
2024: Real - Borusija D. 2:0
2025: PSŽ - Inter 5:0
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
