Trener Budućnosti Mladen Milinković nakon debakla na farskim ostrvima

U karijeri još nisam doživio ovakav udarac

Milinković je poraz od 4:0 u Toršavnu opisao kao "poniženje", a crnogorski klupski fudbal nakon ovakve prezentacije šampiona nikada nije bio na nižoj tački

12011 pregleda 49 reakcija 49 komentar(a)
Foto: Savo Prelević
Foto: Savo Prelević

Bez mnogo riječi iz tabora Budućnosti nakon potopa na Farskim Ostrvima, najtežeg evropskog poraza i najvećeg šamara u gotovo stogodišnjoj istoriji kluba - poraza od HB Toršavna sa 4:0.

Mnogo udaraca primao je vodeći crnogorski klub prethodnih decenija, početkom vijeka u SCG eri igrao je u Drugoj ligi - grupa jug (Crnogorskoj), ni tu pune tri godine nije mogao da bude najbolji, dešavalo se da zbog raznih javašluka uprave i finansijske krize ostane bez Evrope administrativnim putem (slučaj iz 2013), ali ono što se večeras dogodilo na Farskim Ostrvima - nemoć, nesposobnost da se parira igračima koji su, bez potcjenjivanja, do prije nekoliko godina bili pravo "topovsko meso", boli više od bilo čega...

„Sigurno da u dosadašnjoj mojoj i igračkoj i trenerskoj karijeri nisam pretrpio ovakav udarac. Nemamo neke riječi da se opravdamo. Jednostavno, Toršavn je bio bolji, više je želio, više se borio i na kraju je zasluženo pobijedio. Možemo samo da im čestitamo“, kazao je trener Budućnosti Mladen Milinković za klupski sajt opisavši predstavu svog tima u Toršavnu kao "poraz i poniženje".

To su jedine riječi iz tabora Budućnosti, od igrača nema ni glasa - a šta, uostalom, imaju da pričaju kad su se onako "ispričali" na terenu.

Kao prava vreća za napucavanje izgledao je crnogorski prvak protiv tima koji je prije samo 20-ak dana izgubio od šampiona Andore u pretkvalifikacijama za Ligu šampiona - 1:0.

Trenira se, naravno, i na Farskim Ostrvima, sve bolje i bolje, vjerovatno po savremenijim metodama i stručnije nego u Crnoj Gori, ni ostali naši klubovi minulih godina, ali ni reprezentativne selekcije, nisu imale previše uspjeha protiv "ribara" (svi se sjećaju ispadanja OFK Titograda od ekipe B36, kao i poraza naše mlade reprezentacije u Toršavnu), ali poraz od 4:0 je toliko težak, toliko ružan da ne postoje riječi kojima bi se opisao na pravi način...

Ova ekipa Budućnosti već dvije godine dominira crnogorskim fudbalom, obara rekorde, vlasnik je duple krune, i to su rezultati koje niko neće izbrisati. Kao ni prošlogodišnje, dobro izdanje u Evropi, pobjeda u Astani, prolaz u 3. kolo kvalifikacija za Ligu Evrope...

Ipak, teško je nakon blamaže na sjeveru Evrope ne steći utisak da je dominacija crnogorskim fudbalom, "šetanje" jednim od najgorih šampionata na Starom kontinentu, stvorilo nerealnu sliku, i što je još gore - lažnu euforiju.

Jer, ima li navijača Budućnosti koji će nakon ovakvog poniženja, za desetak mjeseci, da se raduje i da "luduje" eventualnoj novoj tituli? Koliko će ljudi uopšte gledati mečeve Podgoričana u Telekom 1. CFL?

Koliko će vremena trebati da prođe i šta će sve morati da se dogodi da bi se izbrisala ovakva trauma?

Fudbal jeste čudna igra, jedan bljesak, jedna velika pobjeda često učine da se zaborave i najveći porazi i poniženja (uostalom, ima i revanš pod Goricom, već za četiri dana), ali je "problem" u tome što se u fudbalu ništa ne dešava slučajno...

Debakl na Farskim Ostrvima imao je najavu, u vidu sedam primljenih golova od Helsinkija (od kojih tri u prvih 12 minuta prve utakmice) u prošloj rundi. Finski šampion jeste mnogo bolji od crnogorskog (nova fudbalska mapa Evrope), ali ne može da bude toliko bolji da Budućnost oba meča maltene počinje "iz hendikepa" od minus tri...

Za samo 15 dana protiv timova sa sjevera Evrope, koji su daleko od evropskog vrha, Budućnost je na tri meča primila - 11 golova.

Četiri komada na Farskim Ostrvima su, ipak, slika trenutnog stanja u našem fudbalu - ono što se vidi već nekoliko godina, kako se sve radi, koliko se zaostaje, večeras je u Toršavnu dobilo i definitivnu potvrdu.

A možda može i još gore od ovoga...

Preporučujemo za Vas