Crnogorski trener Miodrag Radulović vratio se iz Sjeverne Koreje – sa pomiješanim osjećanjima.
Zadovoljan rezultatom, koji je ostvarila selekcija Libana u Pjongjangu u kvalifikacijama za prvenstvo Azije (2:2), srećan što je, bar na kratko, osjetio kako izgleda život u najzatvorenijoj zemlji na planeti, a pomalo zbunjen onim što je vidio tokom pet dana boravka.
“Koliko god se pripremali za ono što vas čeka u Sjevernoj Koreji, koliko god se trudili da saznate što više detalja, dolazak u Pjongjang mora da ostavi snažan i neočekiva utisak”, priča Radulović.
Samo ko vidi može da potpuno da shvati koliko je država, koju svijet doživljava kao globalnu i prijetnju civilizaciji, posebna, drugačija...
Onaj ko je osjetio život u komunističkoj državi, kakva je bila SFR Jugoslavija. neka zatvori oči, vrati se u prošlost i sjeti kako je bilo nekad.
I opet ne bi mogao da zamisli kako se živi u Pjongjangu.
“Komunizam je jedno, a teško je naći termin za Sjevernu Koreju. Možda u najkraćem – postoje oni i Kim na jednoj, i SAD na drugoj strani. Niko više”, ukratko opisuje Radulović.
Opčinjenost Kim Il Sungom, Kim Džong Ilom i Kim Džong Unom je, kaže Radulović, zaprepašćujuća.
“U bukvalno svakoj prostoriji – na aerodromu, u hotela, prodavnicama, na stadionu – svuda su njihove fotografije. U gradu su njihovi spomenici, iznad grada, na jednom brdu njihove monumentalne biste, koje svijetle tokom noći. Recimo, tokom utakmice navijači su uglavnom skandirali njima, iako sadašnji predsjednik nije bio na stadionu”, kaže Radulović.
Svakodnevni život u Pjongjangu je – monoton.
“To je grad od tri miliona stanovnika, a nema gužve. Rijetki su automobili – ili su državna, ili taksi vozila, privatnih nema. Bicikl je prevozno sredstvo, tramvaj i autobus. Dan se bukvalno završava oko 21 sat, i to himnom koja odjekuje sa zvučnika koji su postavljeni po gradu. Od tada na ulicama nema apsolutno nikoga. Naredni dan počinje u pet – takođe, himnom...”, kaže Radulović, naglašavajući:
“Ljudi u Pjongjangu imaju uslove za život, imaju pozorišta, koncertne dvorane, Univerzitete... Šta se krije u njihovim domovima, to ne znam”.
Sve ovo Radulović priča, a da još nije pomenuo – bezbjednosnu situaciju. On je u Sjevernoj Koreji boravio u jeku najvećih tenzija posljednjih godina, bukvalno između dvije nuklearne probe...
“U hotelskoj sobi sam imao nekoliko stranih TV stanica, koje Koreanci ne mogu, a i ne smiju, da gledaju. Znao sam šta se događa, nije bilo svejedno, ali osjećao sam se bezbjedno, dobrim dijelom i zbog toga što obični ljudi nisu uplašeni. Kako će i da budu, kada se na velikim ekranima po gradu konstantno emituju snimci korejske vojske, naoružanja, Kimovih posjeta vojnim bazama... Na državnoj TV stanici su isti snimci, u novinama je svaka strana posvećena Kimu i armiji... Nasuprot tome je neprijateljstvo prema Americi, koja se, takođe na bilbordima i ekranima, predstavlja kao zlo, koje će Kim i njegova vojska da unište. Propaganda je zastrašujuća...”, ističe Radulović.
I još jedan snažan utisak nosi iz Pjongjanga.
“Ljudi su izuzetno ljubazni i predusretljivi. Ne pričaju mnogo, ali sa velikom ljubaznošću se trude da pomognu. Žao mi ih je, žive kao da su sami na svijetu, a ne dio svijeta. Ali, oni ne znaju za drugačiji život...”, zaključuje Radulović.
U kolonama na stadion, 90 minuta skandiranja Kimu
Selekcija Libana imala je sve uslove za “normalnu” utakmicu u Pjongjangu, ističe Radulović.
“Stadion sjajan, navijači kulturni, a veoma bučni. Dolazili su u kolonama, dva po dva, mirno i u savršenom redu, a 90 minuta bodrili svoj tim i skandirali njihovom vođi...”, priča Radulović.
Zanimljiv kratak dijalog vodio je Radulović sa jednim od domaćina.
“Kada su sa razglasa pročitali moje ime i zemlju iz koje dolazim, prišao mi je čovjek i na našem jeziku rekao: 'Crna Gora'. Pitao sam ga: “Odakle znaš'. Rekao mi je: 'Znam'. I otišao...”, priča Radulović.
Koliko teško informacije dolaze do Pjongjanga, govori i detalj sa pres konferencije.
“Novinari su me pitali kako smo igrali na prethodnim mečevima...”, priča Radulović.
Liban na korak od završnice
Liban je u Pjongjangu osvojio veliki bod u Pjongjangu i sada je na korak od najvećeg fudbalskog uspjeha u istoriji – plasmana na prvenstvo Azije, na kome je ta selekcija samo jednom učestvovala, i to kada je bila domaćin.
“Zaista smo blizu. Moguće da će nam biti dovoljan još samo bod u tri preostala meča, ali ekipu moram da držim u maksimalnom motivu. U narednom kolu, u oktobru, dočekujemo Koreju i možemo da osiguramo prolaz”, kaže Radulović.
Pod njegovim vođstvom, Liban nije poražen godinu i po, 10 utakmica zaredom.
“To je veliki uspjeh za nacionalni tim, koji nikada u istoriji nije imao tako pozitivnu seriju. Napravio sam dobru grupu, imam svu slobodu u radu, dobru atmosferu u ekipi, i zaista sve razloge da budem potpuno zadovoljan”, ističe Radulović.
Galerija
Bonus video:
