Četiri godine je Nebojša Jovović sjedio na klupi katarskog Al Ahlija - u zemlji, podneblju gdje su takve brojke i tolike vremenske razdaljine rijetka pojava.
Rastanak je morao da se desi jednog dana, a dogodio se prošlog mjeseca: nakon duže vremena najuspješniji crnogorski trener u inostranstvu posljednjih godina je “slobodan agent”, uživa u vremenu kojeg nije imao odavno, ali osluškuje i naredne šanse i mogućnosti.
Za trenerski posao kažu da su “koferi uvijek spakovani”, ali ne samo kada je u pitanju rastanak - nikada ne znate kada će, i odakle, doći poziv i šansa koju treba ugrabiti odmah.
Jovović, ipak, sa dozom sjete gleda ka Kataru: sedma arapska zemlja u kojoj je radio, u kojoj se najduže zadržao, skoro da je postala njegova druga domovina.
Ponosan je, naravno, i na uspjehe koje je napravio, na rezultate koji su ga toliko održali.
“Voditi Al Ahli na 107 zvaničnih utakmica, ostati preko četiri godine, učestvovati u pet različitih sezona sigurno je privilegija za trenera. To je i vremenski period u kojem može mnogo da se nauči, da se sazri, da se stekne veliko iskustvo, posebno u radu sa igračima kakvi su igrali u katarskoj Stars ligi. U svih pet sezona mijenjali su se stranci, dolazili su fudbaleri sa velikim pedigreom, igrači od kojih sam i ja učio. Al Ahli negdje oblikovao mene i kao trenera i kao čovjeka, a ja sam sve to vrijeme nesebično davao klubu svoje znanje i vještine”, kaže Jovović za “Vijesti”.
Nije više trener Ahlija, ali ne misli da je misija završena.
“Nije završena dok god se čujem sa ljudima iz kluba, sa kojima imam fenomenalnu relaciju. Tamo su i dalje moji saradnici i svakako da je Ahli jedan poseban dio moje fudbalske karijere”.
Jovović je obiježio fudbal na Bliskom istoku, arapske zemlje su obilježile i njega - od Kuvajta, preko Saudijske Arabije, Jordana, Egipta, Iraka i Tunisa stigao je do Katara.
Logično je da su i dalji planovi vezani za region u kojem se fantastično snašao. A da bi ostao, ili opstao, neophodna je stalna nadogradnja, jer fudbal ide naprijed “200 na sat”, posebno u arapskim zemljama.
“Fudbal je isto kao i život, stalna nadogradnja. Biti bolji nego juče, sjutra nego danas, to je i poena mog funkcionisanja i zato svo ovo slobodno vrijeme i koristim za edukaciju, gledajući razne treninge i utakmice, čitajući raznu literaturu, komunicirajući sa kolegama igračima iz cijelog svijeta. Na taj način pokušavam da proširim vidike, otvorim nove ideje - i sve jeste jedna velika edukacija. Planovi za naredni posao vezani su za Bliski istok, menadžerska agencija koja me zastupa pregovara sa klubovima i ja sam kao profesionalac spreman da se prihvatim novog posla. Imam dovoljno motiva, želje i to je ono što je najvažnije - jer, kad taj motiv i želja budu iscrpljeni, ja ću staviti tačku”.
Jovović je prije osam godina radio u Saudijskoj Arabiji - vodio je Hadžer, u ligu u kojoj danas igraju Kristijano Ronaldo, Karim Benzema, gdje rade i vrhunski trener i vrte se basnoslovne cifre.
“Sve ono što se dešava u Saudijskoj Arabiji, kao i fudbalske investicije u kompletnom arapskom svijetu, najbolje se oslikavaju kroz najsvježije. Kao neko ko je 2015. radio tamo vidio sam da imaju jasnu strategiju da fudbal podignu na najveći mogući nivo - da ga oplemene. Osnov svega je velika ljubav koju arapski svijet ima prema fudbalu. Znajući to, onda tolike investicije nisu neočekine, štaviše opravdane su. Fudbal kao biznis čini apsolutnu promiciju Bliskog istoga i arapskog svijeta, sve se to vidjelo kroz Svjetsko prvenstvo u Kataru i kroz sve investicije koje se dešavaju i kojih će tek biti. Arapski svijet ulazu u ozbiljnu trku sa ostatkom svijetra kada je fudbal u pitanju. Znamo da je najbolji fudbal u Evropi i Južnoj Americi, a sad su ta dva dijela svijeta dobila velikog oponentna u arapskom svijetu”, zaključuje Nebojša Jovović.
Hibridni tereni, istočna tribina i VAR tehnologija: osnovi za napredak
Još jedan kvalifikacioni ciklus Crna Gora je u igri - kakvoj god, ali u igri da se plasira na veliko takmičenje.
Još nije uspjela, i Nebojša Jovović vjeruje da će taj dan uskoro doći. Naravo, uz određene preduslove.
“Svi imamo velika iščekivanja, ali i očekivanja kada je u pitanju crnogorska reprezentacija, rekao bih i s razlogom. Tako je naravno i u mom slučaju, ne samo zbog toga što je na klupi moj prijatelj Miodrag Radulović. Crna Gora, iako sa malim brojem stanovnika, redovno ima fudbalere koji igraju u Ligi šampiona. Zbog toga su očekivanja često opravdano visoka. Smatram da treba poraditi na svim detaljima, da moramo da budemo apsolutno jedinstveni jer je reprezentacija ta koja treba da ujedini Crnu Goru. Jedno veliko takmičenje bi bio taj korak naprijed, jer fudbal kao promoter broj jedan potreban je Crnoj Gori”, kaže Jovović.
Jasno je da put do velikog takmičenja nije lak, u sportu koji se igra svuda, u kojem je konkurencija paklena. Zato se i mora ići u korak s vremenom.
“Moj apel: mora se ulagati u infrastrukturu, koja je neophodna da bi se postizali vrhunski rezultati. Kao prvo, neophodno je da se investira u hibridne tereni, oni više nisu luksuz, već normalna i neophodna stvar. Zatim istočna tribina na stadionu pod Goricom i VAR tehnologija - to bi bili osnovi kako bi se stvorili bazični uslovi za razvoj talenara. Da pokušamo da ih stvorimo, ali i malo zadžimo. Sve su to stvari od kojih bi i klubovi, i liga, u krajnjem i reprezentacija, imali velike benefite”, zaključuje Jovović.
Bonus video:
