Zinedin Zidan je za dvije i po godine pokazao kakav je trener, osvojio devet trofeja sa Realom, a odlukom da podnese ostavku pokazao je - dostojanstvo.
Nije želio da dođe u situaciju da jednog dana bude smijenjen, ili da se raspravlja o njegovom povjerenju.
"Nisam želio da, recimo, loše počnem sezonu, pa da krenu priče oko toga. Želio sam da odem kada je sve u najboljem redu. Tako je, mislim, najispravnije", kazao je Zidan.
Zidan je, tako, postao prvi trener Reala u eri Florentina Peresa koji je otišao sam. On je to uradio sa stilom, nakon osvajanja treće uzastopne Lige šampiona.
Svi njegovi prethodnici u vrijeme dok je Peres bio predsjednik su smijenjeni.
Visente del Boske je dobio otkaz 2003. godine, dan nakon osvajanja titule prvaka Španije i poslije dvije Lige šampiona.
Došao je Karlos Keiroš, koji je otišao nakon 273 dana i sezone bez trofeja.
Naslijedio ga je Hose Antonio Kamačo, koji je ostao tek nešto više od mjesec, prije nego što je smijenjen.
Četiri mjeseca se zadržao Marijano Garsija Ramon, koga je zamijenio Vanderlei Luksemburgo. Brazilac nije dočekao kraj sezone, a kao privremeno rješenje postavljen je Huan Ramon Lopes Karo.
To je bio prvi Peresov period na čelu kluba, od 2003. do 2006.
Vratio se 2009. i postavio Manuela Pelegrinija. Čileanac je izgubio titulu od Barselone i nije dočekao narednu sezonu.
Došao je red i na Žozea Murinja, koji je ostao tri godine. Titula i Kup Španije, te tri uzastopna polufinala Lige šampiona, nisu bila dovoljna. I Specijalni je dobio otkaz.
Umjesto njega došao je Karlo Anćeloti, uzeo dugo čekanu "desimu", ali naredne sezone nije osvojio nijedan trofej. Naravno, to se u Realu ne prašta.
Prije Zidana, na klupu je sjeo Rafa Benites, koga je Peres otpustio u januaru 2016.
Bonus video:
