Poslije dvije godine provedene u Omoniji, kapiten fudbalske reprezentacije Crne Gore Stevan Jovetić od ove sezone igra za AEL iz Limasola. Nakon odlaska iz Partizana, Jovetića je put vodio u Fiorentinu, Mančester siti, Inter, Sevilju, Monako, Hertu i Olimpijakos, a od 2024. godine je na Kipru.
O svojoj bogatoj karijeri, ali i o brojnim povredama, te odrastanju u Podgorici, Jovetić je pričao u velikom intervjuu za "Gazzettu delo Sport".
"Kada se prisjećam djetinjstva, pred očima su mi brojne slike porodice i prijatelja. Igrali smo fudbal na ulici, sa golovima iscrtanim kredom i sanjali o Seriji A. U školi sam učio italijanski, a nedjeljom bih ostajao kod kuće prikovan za televizor i gledao golove iz Serije A. Tada je još igrao Dejan Savićević, Genije, koji je takođe Podgoričanin... Sjećam se i zvuka sirene za uzbunu. I dalje kada čujem taj zvuk prođu me žmarci. Takve stvari ostaju za cijeli život. Za nas je sirena bila poput sudijskog zvižduka, značila je da je gotovo sa igrom i da je vrijeme da idemo u sklonište. Ali, to nije bio sudijski zvižduk već znak da je počelo bombardovanje. Zatvarali bismo se u kuću i molili da nas bombe koje je bacao NATO ne pogode, da nam 'ne daju gol'", slikovito je objasnio Jovetić u intervjuu.
Iz Partizana je 2009. godine otišao u Fiorentinu.
"Vrijeme provedeno u Fiorentini bilo je poput sna. Korvino je uspio da me dovede uprkos interesovanju mnogih klubova, među kojima je bio i Juventus. Imao sam kontakt sa njima, ali sam im rekao 'ne, hvala'. Poslije nekoliko godina ponovo su me zvali, ali sam ih opet odbio. Nikada ne bih mogao to da uradim Fiorentini, da pređem u Juve. A, prije toga, kontaktirao me je i Inter. Prišli su mojim roditeljima poslije jednog turnira za mlađe kategorije, gdje sam bio najbolji igrač. Tada se ništa nije desilo, ali smo se spojili 10 godina kasnije".
Italijane je zanimao i period u Interu.
"Bio je potpuni haos tamo. Imali smo tri predsjednika, a za dvije godine je promijenjeno pet trenera. Bilo mi je dobro u prvoj godini sa Manćinijem, ali u drugoj sam bez razloga izostavljen iz tima. Pioli mi nikada nije dao objašnjenje zbog čega. De Bur... Zaboravite na njega, njega ni ne uzimam u razmatranje... Spaleti me je zvao i tražio da budem strpljiv. Ali nisam bio, želio sam da igram".
Jovetić je tada imao i sukob sa saigračima.
"Imao sam sukob sa Guarinom poslije utakmice protiv Lacija. Prišao mi je drčno i izgovorio neke stvari koje nije trebalo... Sa Ikardijem sam se posvađao na treningu, ali takve stvari se dešavaju među fudbalerima".
Nije se dobro slagao ni sa Vinćencom Montelom, dok je Italijan bio trener Fiorentine.
"Imao sam preko 40 trenera u karijeri i da, sa nekima sam se svađao. Montela mi je skinuo kapitensku traku samo zato što sam odlučio da odem na kraju sezone. Iako bih je ja nosio časno do kraja".
Prisjetio se Jovetić i stratega sa kojima je imao lijepu saradnju.
"Sjećam se razgovora sa Prandelijem, mojim fudbalskim ocem. Govorio mi je kako će moje vrijeme doći, imali smo neke divne večeri zajedno u Ligi šampiona, protiv Liverpula... Moj odnos sa Sinišom Mihajlovićem je takođe bio poseban. Zvao me je dok sam se oporavljao od povrede i uvjeravao da ću se vratiti jači i bolji. Mnogo je uspomena, ne bih da postanem emotivan...".
Jovetić je prethodnog ljeta bio na pragu Serije A, Leće je bio zainteresovan.
"Da, bili smo blizu dogovora i volio bih da sam ponovo zaigrao u Italiji. Posebno na takvom mjestu, ali Korvino je otišao i posao nažalost nije realizovan. Čak sam i bio na stadionu, upoznao se sa uslovima...".
Brojne povrede uticale su na Jovetićevu karijeru.
"Tačno znam dokle bih dogurao da nije bilo svih tih povreda. U Sitiju, prije nego što bih zakoračio na teren, plašio sam se da ću se ponovo povrijediti. Samo sam o tome razmišljao. Svaki sprint bez bola predstavljao bi olakšanje. Imao sam saigrače koji su željeli da odustanu poslije dvije-tri povrede, a ja koji sam ih imao 45 nikada nijesam odustao. Zato sam ponosan na sebe".
Sa Sitijem je osvojio titulu i Liga kup 2014. godine.
"Ne mislim da sam pogriješio što sam otišao tamo, osvojili smo dva trofeja, ali jednostavno nisam bio svoj. Stalno sam bio u strahu da se opet ne povrijedim", priznaje Jovetić
Ne krije da je razmišljao o završetku karijere kada mu je preminuo otac.
"Osjećao sam se prazno tih dana. Vjera i moja supruga su me spasili. Plus, odluka da krenem kod psihologa. Tako sam pronašao snagu da nastavim dalje".
Kada se osvrne na karijeru, Jovetić žali samo zbog jedne stvari.
"Kajem se jedino što sam odbio Real Madrid poslije moje druge godine u Fiorentini. Želio sam da igram standardno i mislio sam da ću moći i kasnije da odem tamo. Onda sam pokidao ligament koljena i propustio cijelu sezonu. Bio je to početak mojih iskušenja...", poručio je Stevan Jovetić.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
