„Pojačaj”: Mirkova transformacija

Sada je najvažnije da Vučinić pojača sve ono dobro što je “sokole” odvelo do najboljeg učinika od svih selekcija u C Ligi nacija, do baraža za Euro 2028. Isto tako bitno je da njegovi igrači i on ostanu skromni - ili “umili”, kako je izgovorio na italijanskom poslije poraza od Farskih Ostrva. Uz takav pristup možda se tokom ljeta 2028. budemo pitali i “đe smo mi ovo”

101 pregleda 0 komentar(a)
Vučinić je i kao kapiten i kao selektor imao poseban odnos s navijačima, Foto: FSCG
Vučinić je i kao kapiten i kao selektor imao poseban odnos s navijačima, Foto: FSCG

Nije bilo tako davno kada je Mirko Vučinić hvatao voleje ili iz slobodnog udarca cijepao mrežu Lacija ispod Romine “Kurve sud”. Kada je bio neuhvatljiv za tada moćan Čelsi, a ispred “Zlatne lopte” Fabija Kanavara rušio veliki Real usred Madrida.

S maestralnim partijama nastavio je i u Juventusu (pamte se majstorije protiv Milana i Fiorentine), a kao prvi kapiten Crne Gore dugo je bio čovjek od kojeg je sve kretalo. Njegov nevjerovatan talenat, fenomenalna tehnika i osjećaj za gol učinili su ga jednim od najboljih napadača tada još veoma jake Serije A.

Istovremeno, ponekad je izgledao i pomalo nezainteresovano, znao je i da odgovori treneru Lućanu Spaletiju, na terenu i van njega bio je na neki način mangup... Sve to je kod većine stvaralo utisak da je pomalo i neozbiljan.

To je bio Vučinić kao igrač, a kakav je kao trener? O uspjesima će se tek suditi, a kao karakter - potpuna suprotnost. Pokazao je to u vjerovatno najtežem trenutku u kojem se naša fudbalska reprezentacija našla.

Počeo je u momentu kada se sve raspadalo, njegov prvi meč bio je katastrofa na hladnim Farskim Ostrvima (4:0), a prvi njegov ciklus završio se pobjedom na toplom Kipru (4:1), sa 16 od mogućih 18 bodova u Ligi nacija.

- Boli poraz, moram da priznam, ali vidim od igrača da imaju želju, volju i to me hrabri da nastavim dalje - poručio je Vučinić nakon brodoloma u Toršaunu kada ta izjava možda nije imala logike.

SELEKTOR I IGRAČI KAO JEDNO

Vidio je Vučinić tada nešto kod svojih momaka, a onda je počeo da gradi - prije bilo kakve taktike ili formacija želio je pravu grupu igrača.

Želja, volja, borba, trčanje, zajedničko veslanje, sve za saigrača pored svega - bile su fraze koje je crnogorski selektor uporno ponavljao i koje je uspio da im usadi kako bi bili prava grupa.

Nije potrebno da neko posebno dobro razumije fudbal da bi uvidio koliko su se naši igrači promijenili za svega godinu, koliko su ujedinjeni, koliko su prije svega prijatelji, pa onda saigrači na terenu.

Uz to, upijaju i sve što čuju od svog selektora. Utisak je da kada bi ih Vučinić - kako reče u slučaju Stefana Savića - pozvao u boj, da bi svi krenuli za njim.

Fudbaleri Crne Gore, Fudbalska reprezentacija Crne Gore, Jermenija - Crna Gora
foto: FSCG

Onaj Vučinić, fudbalski maestro kojem je možda nedostajalo malo više radnih navika da bude još bolji, danas izvlači maksimum od svojih izabranika - svi trče, svi se bore, svi napadaju i svi se brane.

Kao nekada dok je nosio “devetku” i sada navijači Crne Gore skandiraju njegovo ime. On ih je pozdravio i pokazao prema igračima. Ne baš prevelika stvar i nešto neuobičajeno na fudbalskim terenima, ali i to možda govori o Vučinićevoj transformaciji.

- Vidite, čovjek raste, mijenja se. Jeste li vi ista osoba kao prije 20 godina - bio je odgovor Vučinića novinaru “Gazete delo sport”, kojem je bilo pomalo neočekivano da je nekadašnji as postao selektor Crne Gore.

OFANZIVNA CRNA GORA LETI, ALI JE NAJVAŽNIJE DA OSTANE SKROMNA

Nije, naravno, Vučinić samo napravio pravu grupu već se i na terenu vidi njegov pečat.

Crna Gora igra ofanzivnije nego ranije, na 14 utakmica sa novim selektorom samo u dvije nije našla put do mreže - na pomenutom početku u Toršaunu i nedavno protiv Jermenije pod Goricom (0:0). Vidi se ekipa koja želi da drži loptu, da igra od golmana, da napada, vrši presing na svakom dijelu terena... Možda i najvažnije - sada nije ekipa koja tone kada primi gol, kada rezultat nije povoljan, već je nekoliko puta pokazala da zna kako da okrene stvari na terenu.

Vučinić je uspio da podigne Crnu Goru, da vrati fudbalsku euforiju u našu zemlju, ali sada će njegova trenerska karijera da bude na novom velikom ispitu. Sada mora da zadrži mir, da ne dozvoli da njegova ekipa završi “u oblacima”, jer nije prevelika mudrost znati da se pravi put teško pronalazi, ali da se s njega mnogo lakše skrene.

Period između igračke i trenerske karijere Vučinić je proveo tako što je uživao u životu, ponešto je putem društvenih mreža dijelio i javnosti, pa su tako neki njegovi video isječci postali viralni.

Jedan je posebno aktuelan postao sa uspjesima Crne Gore ove godine u kojem Vučinić poznatim nikšićkim akcentom govori - pojačaj (muziku).

Sada je najvažnije da pojača sve ono dobro što je “sokole” odvelo do najboljeg učinika od svih selekcija u C Ligi nacija, do baraža za Euro 2028. Isto tako bitno je da njegovi igrači i on ostanu skromni - ili “umili”, kako je izgovorio na italijanskom poslije poraza od Farskih Ostrva. Uz takav pristup možda se tokom ljeta 2028. budemo pitali i “đe smo mi ovo”.

Pogledajte još: