Imao sam moralnu obavezu da pomognem

"Imao sam prilike da i u drugim reprezentacijama budem kao posmatrač, da pogledam kako to sve funkcioniše, ali sa strane KS Crne Gore je sve na vrhunskom nivou", objasnio pomoćni trener u reprezentaciji Crne Gore
86 pregleda 0 komentar(a)
Stojan Ivković, Foto: Savo Prelević
Stojan Ivković, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 28.07.2012. 17:32h

Nakon više od dvije decenije, Stojan Ivković vratio se u crnogorsku košarku.

Košarkašku azbuku učio je u Kotoru i Budućnosti, a afirmaciju stekao igrajući za Rabotnički iz Skoplja, subotički Spartak i više mađarskih klubova.

Osvojio je sve što se osvojiti može u Mađarskoj i na klupskom i na individualnom planu. Po završetku karijere posvetio se trenerskom poslu.

Posljednjih pet godina je bio selektor Mađarske, a sada je na funkciji direktora Solnoka, ekipe koja će od septembra igrati u ABA ligi.

Poziv Luke Pavićevića da mu pomogne u reprezentaciji Crne Gore, nije mogao da odbije.

"Iako su sve moje ambicije vezane za Mađarsku i odatle ne želim da odem, bila mi je velika čast kada sam pozvan u stručni štab crnogorske reprezentacije. Sa Lukom sam igrao u ekipi Budućnosti, naše prijateljstvo i stručna saradnja su dugački. Kada je Luka vodio Albu, imali smo periode saradnje, potom i u univerzitetskoj selekciji Srbije smo proveli neko vrijeme zajedno, tako da mi nije nepoznat ni rad, a ni ja njemu nisam nepoznat", kaže Ivković za “Vijesti”.

Sa nacionalnim timom je nešto više od mjesec dana, a prvi utisci su više nego zadovoljavajući.

"Puno bolje izgleda nego što sam mislio. Imao sam prilike da i u drugim reprezentacijama budem kao posmatrač, da pogledam kako to sve funkcioniše, ali sa strane KS Crne Gore je sve na vrhunskom nivou. Momci koji su sa nama u stručnom štabu su izuzetno ambiciozni i radni i mislim da Crna Gora ne treba da brine sljedećih godina za stručni kadar. To su momci koji vole ono što rade i cijene ono zbog čega su tu".

Kada je u pitanju igrački kadar, za Ivkovića nema dileme. Igrači koji su sada u nacionalnom timu su najbolji za njega.

"Zbog interesa crnogorske košarke moramo da se zbijemo i plasiramo se na evropsko prvenstvo u Sloveniji. Ne traži se nikakav alibi, njima je cilj i nama je cilj Evropsko prvenstvo i ne bismo se skupljali dvije nedjelje ranije da želimo samo da odigramo i da nas neko sažaljeva. Ako ovako nastavimo, mislim da će biti sve u najboljem redu. Ako se pogodi onako kako smo mi drčni, da pokažemo da smo hrabri, trebalo bi onda da se protivnici boje nas, a ne mi njih".

Prije nego što je prihvatio ulogu u stručnom štabu “crvenih”, Ivković je imao ponudu da se vrati na kormilo nacionalnog tima Mađarske.

"Izuzetno je bio uspješan period za mađarsku košarku, ali i za mene. Mađarska liga je, u vrijeme kada sam ja postao selektor, bila sa pet stranaca, a moja želja je bila da se probije tržište, da se dovode mađarski igrači da igraju. Došlo je do toga da sada imaju tri stranca u timu i mislim da je to pojačalo moju poziciju u mađarskoj košarci. Onog trenutka kada savez nije mogao da prati to da domaći igrači dobiju šansu, razišli smo se. Podnio sam ostavku, razišli smo se na jedan normalan, kulturan način. Ostao sam u bliskom odnosu sa savezom, ponuđeno mi je i ove godine mjesto selektora, ali prioritet je bio da dođem u Crnu Goru da probam da sa Lukom napravim dobar rezultat. Ipak sam ovdje odrastao i mislim da je to bila moja moralna obaveza".

Da je Ivković izuzetno cijenjen u mađarskoj košarci, pokazuje i podatak da je jedini trener van te zemlje koji je dobio priliku da vodi reprezentaciju.

"Mislim da sam ja jedini koji je dobio šansu da kao stranac vodi selekciju Mađarske. Ne sjećam se da je bio neko prije mene, ali u principu nisam to ni pratio. U Mađarskoj nisam stranac, tamo sam 21 godinu. Istina, nemam mađarsko državljanstvo, ali sebe tretiram kao mađarskog trenera. Tamo sam postao trener, jeste da mi je Balkan blizak, da sam učio od naših velikih trenera, ali mene ne tretiraju kao stranca", zaključio je Ivković.

Sportski brak

Stojan je već 12 godina u skladnom braku sa Timeom Bereš, nekadašnjom uspješnom košarkašicom, sa kojom ima dva sina Milana i Marka.

I Timea se može pohvaliti da je imala više nego uspješnu karijeru.

Jedina je mađarska igračica koja je osvojila Evroligu, a u riznici trofeja ima “Kup Lilijane Ronketi”, titulu svjetskog prvaka u strit bolu, 14 titula sa osam različitih klubova iz Mađarske, Češke i Francuske.

Trenutno je trener mlađih kategorija u mađarskom savezu, a obavlja i funkciju glavnog skauta za žensku košarku.

Mađarska će 2015. godine biti domaćin šampionata Evrope i želi da napravi jak tim, a Timea bi u tome trebalo da ima jednu od glavnih uloga.

Da se ne radi samo o uspješnoj sportistkinji, potvrđuje i činjenica da savršeno govori pet stranih jezika.

Kotoru se rado vraća

Iako je 21 godinu u Mađarskoj, Stojan ne zaboravlja Kotor, grad u kome je odrastao.

"U Kotoru, tačnije u Prčanju mi je sva familija i uvijek rado dolazim, kada mi obaveze dozvole. Svake godine jedan dio odmora proveden u Kotoru, jer nikada ne mogu zaboraviti moj zavičaj. Drago mi je da se svake godine vidim sa porodicom, rodbinom i prijateljima", objasnio je Stojan.

Bonus video: