Jako je teško iz Crne Gore, koja ima skromne sportske uslove, doći do najveće scene i takmičiti se sa najboljima. Posebno je izazovno kada je u pitanju sport koji u našoj državi nije među najpopularnijima. Ipak, bez obzira na sve prepreke, Dušan Milošević uspio je da pomjeri granice i postane prvi Crnogorac koji je učestvovao na Ironman Svjetskom prvenstvu u triatlonu koje se tradicionalno održava na Havajima.
U razgovoru za „Vijesti“ naš triatlonac pričao je o utiscima sa najveće trke na svijetu, kako je uopšte uspio da dođe do Svjetskog prvenstva, a osvrnuo se i na generalno uslove za triatlon u Crnoj Gori.
Od Svjetskog prvenstva prošlo je mjesec dana tako da je Milošević imao vremena da se presabere i posloži sve kockice u glavi.
„Bilo je dosta vremena da se slegnu utisci. Jedna specifična trka koja stvarno zaslužuje epitet najteže trke u Ironman kalendaru i sa pravom je Svjetsko prvenstvo uvijek na Havajima. To je sklop uslova koji od takmičara zahtijevaju da pruže svoj krajnji maksimum kako bi uopšte završili trku, a kamoli da se bore za pristojno vrijeme ili neko postolje i dobar plasman“, započeo je Milošević.
Uslovi na Havajima bili su surovi...
„Ogromna vlaga, prilično velika temperatura i vjetar koji stalno pravi probleme posebno na biciklističkom dijelu. Zahtjevno je do te mjere da je puno takmičara moralo da odustane i to neki u posljednjim metrima i kilometrima trčanja kada svi očekuju da će doći do kraja. Dešavalo se da kolabiraju na kilometar od kraja trke i da ne završe ili da kroz cilj prođu tek 30-40 minuta nakon toga“.
Ipak, za Svjetsko prvenstvo se kvalifikovao još na Ironman-u u Hamburgu koji se održao u junu pa je imao vremena da se pripremi na sve ono što ga je čekalo na drugom kraju svijeta.
„Ostala su mi neka četiri mjeseca da napravim dobar trenažni blok da se spremim za Havaje i mislim da sam bio u korektan u tom smislu. Ispoštovao sam sve što sam sam sebi zadao jer sam već neko vrijeme praktično sam sebi trener. Prije svega sam puno radio na fizičkom smislu. Tokom ljeta sam proveo dosta vremena na biciklu i na temperaturi koju sam očekivao na Havajima. S tim što na našem podneblju nemamo vlagu kao tamo, ali i to sam probao nekako da u posljednjih par sedmica da probam da simuliram kroz saunu i tursko kupatilo gdje se periferni nervni sistem proširio, a tijelo adaptiralo na ono što da ga očekuje na Havajima“.
Naravno, postoje stvari koje bi, da može promijenio. Ali, to je iskustvo koje je stekao upravo na Svjetskom prvenstvu.
„Zadovoljan sam tim dijelom pripreme. Ukoliko pođem ponovo vjerovatno bih neke stvari drugačije radio. Kada dođete tamo onda su vam i neke stvari jasnije. Tako da, ako se desi da imam popravni, sigurno bih bio bolji“.
Fizički momenat, odnosno fizička priprema je zasigurno najvažniji aspekat u pripremi za ovakve trke. Međutim, sigurno da ne treba potcijeniti dio mentalne pripreme za ekstremne napore koje tijelo proživi tokom trke.
„Mentalna snaga se izbrusi tokom priprema. Jednostavno nisam dovodio u pitanje da li mogu. Pitanje je samo bilo kako da rasporedim snagu da sebe ne dovedem u neku kritičnu situaciju gdje će mi tijelo otkazati. To se dešavalo i na drugim Ironman-ima, a ne na ovome koji je za korak brutalniji od ostalih. Mentalna snaga se gradi kroz godine. Kada samo došao tamo predstavljao sam Crnu Goru, sebe i svoj klub i morao sam dobro da vodim računa da trka bude pametna. Jednostavno, morao sam da vjerujem u sebe. I onda će glava slušati. Generalno svi govore da je 95 odsto glava, a pet odsto tijelo – ja mislim da nije. Mislim da se glava trenira jednako kao i tijelo kroz sav taj proces. Na kraju, uzalud spremna glava, ako tijelo nije spremno“.
Već na startu trke odnosno na plivačkom dijelu imao je određene probleme koje su stvarali talasi.
„Moja starosna kategorija je od 40 do 44 godine i svi moji konkurenti kreću u istom talasu. Plivanje smo krenuli zajedno, more je bilo prilično talasasto. Do te mjere da sam imao osjećaj da sam u brodiću koji se ljulja. U par navrata sam imao osjećaj da ću da dobijem morsku bolest“.
Nije pomoglo ni to što je kiša prestala baš pred početak biciklističkog dijela što je stvorilo dodatne probleme sa vlagom.
„Ljudi koji su ranijih godina učestvovali kažu da je ovogodišnje Svjetsko prvenstvo bilo specifično po uslovima i mnogo teže u odnosu na prethodne. Pred samu trku padala je kiša. Čim se krenulo sa biciklom, kiša je stala i sva moguća voda koja se ispadala počela je da isparava, a vlaga je bila još mnogo veća. Onda se dolazi do trčanja koje samo morao da završim kako sam znao i umio“, istakao je Milošević.
Iako su i plivanje i biciklo teški za crnogorskog takmičara trčanje je posebno teško palo, posebno nakon 15. kilometra.
„Tijelo na taj dio trke dođe već umorno od 3,8 km plivanja i 180 km bicikla. Biciklo je takođe bilo zahtjevno jer je bilo 1700 metara elevacije. Sama ruta nije komplikovana – kretalo se od tog gradića Kona do Havija gdje se vršio okret i u povratku negdje od 120. do 160. kilometra je bilo baš teško zbog vjetra. Toliko je bio jak da je usporavao i profesionalce za tri do pet kilometara na sat. To se poslije odrazi na trčanju koje je definitivno najteže iako mi je trčanje najbolja disciplina. Dobro sam se hranio na biciklu i mislim da to nije bio problem, ali vlaga i Sunce su uticali da se već od nekog 15. kilometra ne osjećam fino, u smislu da ne držim brzinu koju sam smatrao da mogu da guram. Čak sam par puta morao da hodam kroz okrepne stanice kako bih se osvježio i rashladio“.
Bez obzira na sve probleme i uslove koji nisu bili humani glavni cilj je ostvario – nakon 10 sati, 13 minuta i pet sekundi prošao je kroz cilj.
„Uspio sam da završim trku i to je najvažnije. Moram biti ponosan na uspjeh koji nije samo moj. To je uspjeh svih nas u triatlon zajednici u Crnoj Gori. Ja sam prvi Crnogorac, ali sigurno ne posljednji koji će poći na to Svjetsko prvenstvo. Puno treninga, puno ljudi je bilo oko mene i svi oni su zaslužni što sam otišao tamo i što sam držao nivo da u Hamburgu uzmem normu za Svjetsko prvenstvo“
Prvi je Crnogorac koji se našao na Ironman Svjetskom prvenstvu – to je podatak koji posebno budi osjećaj ponosa.
„Lijepo je kada te na paradi nacija sačeka crnogorska zastava. Odličan je osjećaj. Ja sam nekako jedini koji je godinama pretendovao da ide na Svjetsko prvenstvo što zbog rezultata, što zbog moje želje da se stvarno plasiram, vidim kako to izgleda i uporedim se sa najboljima na svijetu. Bila je privilegija biti dio te velike triatlon porodice kako je oni na Havajima zovu. Osjećaj je toliko lijep da bih se ponovo vratio koliko god da je trka brutalna i koliko god da je čovjek iscrpljen u trenutku dok traje trka. Kažem, poslije trke mi nije padalo na pamet pet kilometara da istrčim, a sada bih bez razmišljanja ponovo pošao da predstavljam Crnu Goru i sebe“, kazao je Milošević.
Iako triatlon iziskuje ozbiljna finansijska davanja u Crnoj Gori postoje uslovi za bavljenje ovim sportom.
„Triatlon je prilično skup sport. Dobro biciklo košta od tri do 15 hiljada eura. Dodajte tu putovanja, kotizacije za takmičenja, to je ozbiljan materijalni trošak. Ali, ima uslova za triatlon u Crnoj Gori. Uvijek je biciklo to koje je najopasnije jer sami znate kakve su gužve po crnogorskim putevima i koliko smo često svjedoci nepoštovanja biciklista i drugih učesnika u saobraćaju od strane vozača. Sa te strane je zahtjevno i malo opasno, ali sa druge strane imamo varijante indoor treniranja. Pogotovo trčanje to je nešto što možemo praktično praktikovati tokom cijele godine. U Podgorici imamo dva bazena koja možemo da koristimo“.
Kako Milošević naglašava potrebno je raditi na poboljšanju infrastrukture za rad sa najmlađima.
„Ono što treba potencirati jeste da se rad sa djecom i infrastruktura za rad sa njima podigne na veći nivo. To je nešto što mi u Triatlon klubu Podgorica kroz školicu triatlona pokušavamo sa nadležnim institucijama - da budemo vidljivi i da se pronađe neko rješenje koje bi zadovoljilo osnovne potrebe treniranja djece u razvojnom uzrastu“.
A interesovanja djece itekako ima. Smatra Milošević da će ga biti još više kada najmlađi budu još više znali šta je sami triatlon.
„Imamo nekih 40-ak djece koji su polaznici u triatlon školi od 7 do 16 godina. U povoju smo, tek treba da djeca čuju i onda da zavole triatlon. Ima interesovanja svuda po Crnoj Gori. Triatlon je jedan od najmasovnijih sportova na svijetu i samo je pitanje vremena kada će se kockice složiti da i naši triatlon klubovi mogu da pruže djeci ono što druga djeca širom Evrope dobijaju od svojih klubova“, zaključio je Dušan Milošević, prvi Crnogorac koji je nastupio na Ironman Svjetskom prvenstvu na Havajima.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
