Nakon 20 godina uspješne igračke karijere, i godinu i po pauze, zbog porodičnih obaveza, Marko Dobrković se vraća rukometu, ali u drugačijoj ulozi – bivši crnogorski reprezentativac, član ekipe koja je prvi put igrala na velikom takmičenju, na Evropskom prvenstvu u Norveškoj 2008. godine, igrač istorijske generacije Mornara koja je prva od crnogorskih klubova zaigrala na evropskoj sceni (1995), te desno krilo šampionskog sastava Lovćena, odlučio je da krene u trenerske vode.
Dobrković je u rodnom Baru osnovao klub, pod imenom Prvi as, u okviru kojeg će za početak raditi škola rukometa za dječake i djevojčice od 6 do 15 godina.
"Kroz karijeru sam imao dosta problema sa trenerima, često me nijesu razumjeli, posebno ne ono što sam ja htio. Zato sam odlučio da otvorim svoju školu rukometa, da budem trener i sa djecom radim onako kako ja mislim da treba da se radi sa djecom. To je moja ideja", Marko Dobrković za „Vijesti“ objašnjava motive za osnivanje kluba.
Škola rukometa je sa radom krenula u ponedjeljak u sali OŠ „Jugoslavija“, u četiri sedmična termina (ponedjeljkom, srijedom, četvrtom i subotom).
"Mislim da smo za djecu obezbijedili normalne termine. Namjera mi je da djecu od 6 do 15 godina učim osnovnim stvarima u rukometu, da nauče rukomet, a onda da mogu da pođu u bilo koji klub i da sa sobom ponesu to osnovno rukometno znanje", dodaje Dobrković, koji je trenersku školu, kako kaže, završio u Banjaluci, gdje je i dobio potreban sertifikat.
Za svu djecu je obezbijeđena besplatna oprema potrebna za trening, a za najbolje polaznike škole, najveće talente, predviđene su posebne nagrade.
"Najbolji igrač kluba na kraju sezone će, kao nagrađeni, ići na kamp Jasmina Mrkonje u Bosni i Hercegovini, gdje može mnogo da se nauči. Osim Mrkonje, na taj kamp dolaze Veselin Vujović, Veselin Vuković, sve bivši reprezentativci i članovi slavne Metaloplastike, koji su osvajali Svjetsko prvenstvo i Ligu šampiona. Meni je cilj da tu djecu stvarno naučim rukometu, a na tom putu planiram da u toku godine pozovem vrhunske trenere i igrače da gostuju i rade sa djecom, kao što su Goran Stojanović, Ivan Nikčević, Majda Mehmedović, Vlatko Đonović..."
Bar je uvijek bio rasadnik rukometnih talenata, iako je, kako kaže Dobrković, to pomalo izostalo u posljednjoj deceniji i po.
"Od 97/98. do danas, odnosno od Gorana Stojanovića i mene, mislim da je iz Bara izašlo jako malo pravih igrača, koliko mislim da ih je trebalo biti u proteklih 15 godina. Bar ima sve uslove za odličan klub, novu halu, lijepu klimu, sve što treba da se djeca bave rukometom. Zato sam i došao do ideje da pokrenem klub i brusim talente, da kasnije budu vrhunski igrači", ističe Dobrković.
Dobrković je karijeru počeo u Mornaru, pod vođstvom Zorana Radojičića, a onda se preselio u Lovćen, sa kojim je u najslavnijem periodu cetinjskog kluba osvojio dvije titule i Kup u SR Jugoslaviji, i igrao u četvrtfinalu Lige šampiona. Crnu Goru je napustio u ljeto 2002. godine, i otišao u Italiju (Sekja), a nakon kratkotrajnog povratka u Mornar (supruga je trebala da se porodi), Dobrković je otišao u šampionsku Crvenu zvezdu, sa kojom je 2004. godine ponovo zaigrao u Ligi šampiona.
Poslije sezone u Beogradu, i još jedne u Vardaru, otišao je u Grčku, gdje je proveo šest sezona, igrajući po tri u Paneliniosu i Filiposu, gdje je i završio karijeru. Sa Paneliniosom je osvojio titulu...
"Moglo je i bolje, ali i gore. Zadovoljan sam mojom karijerom, posebno sa posljednjih pet-šest godina u Grčkoj, iako malo ljudi zna da se i u Grčkoj igra rukomet, bez obzira što su Grci prije nekoliko godina eliminisali Crnu Goru iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Prošle godine je prvak Grčke, čak, osvojio Čelendž kup. Oni su veoma radni, vole da igraju i treniraju rukomet, ali druga je stvar njihovo taktičko i tehničko znanje. Zadovoljan sam boravkom u Grčkoj, bio sam prvak, uvijek se borio za titulu, bio sam najbolji strijelac lige i uvijek među pet-šest najboljih. Tamo sam stekao ime, renome, tamo me cijene, poštuju", rekao je Dobrković.
Mogli smo više da smo imali boljeg selektora
Dobrković je bio nezamjenivi član reprezentacije Crne Gore od obnavljanja nezavisnosti, ali se od „crvenog“ dresa oprostio nakon Evropsko prvenstva u Norveškoj, 2008. godine. Zbog sukoba sa tadašnjim selektorom Rankom Popovićem...
"Davno je to bilo. Bilo je tu problema sa selektorom, koji nije vrijedan ni pomena. Uopšte mi nije žao što sam tada završio reprezentativnu karijeru. Žao mi je samo što to nisam uradio prije nego sam počeo sa njim da radim", kaže Dobrković.
Dobrković ističe da je ta generacija, u kojoj su pored njega igrali i Goran Stojanović, Alen Muratović, Goran Đukanović, Ratko Đurković, Petar Kapisoda, Aleksandar Svitlica, pored ovih koji su i danas u reprezentaciji, mogla više od onoga što je tada ostvarila...
"Ali, imali smo tu nesreću da imamo takvog selektora. Mislim da zato i nijesmo više postigli. Ali, eto, današnja generacija pravi uspjehe, ide na Evropsko i Svjetsko prvenstvo. Samo neka tako nastave, budućnost je najvažnija, od prošlosti se ne živi", zaključio je 37-godišnji Baranin.
Bonus video:
