Šest godina rada i truda je došlo na naplatu crnogorskim kadetskim reprezentativkama u rukometu. Iako su se sa svakog prvenstva koje su igrale vratile sa medaljom, srebro na šampionatu svijeta je posebno za mlade "lavice".
O tome je u razgovoru za "Vijesti" pričala i golmanka naše reprezentacije, Maša Dubljević.
"Iskreno, još uvijek nisam svjesna da smo napravile ovakav rezultat, jer je ovo istorijski uspjeh za naš rukomet i Crnu Goru. Mislim da ovo nije samo rezultat ovih osam utakmica u Rumuniji. Iza svega toga stoji šest godina treninga, priprema, utakmica i turnira, kroz koje smo zajedno rasle i sazrijevale. Sa svakog turnira i prvenstva na kojem smo učestvovale uzele smo medalju, tako da mislim da ovaj rezultat definitivno nije došao preko noći", započela je Dubljevićeva.
Zajedništvo je ono što čini ovu generaciju posebnom.
"Pored svega što smo radile na terenu, najviše je pobijedila naša vjera i zajedništvo koje imamo svih ovih godina. Uvijek smo vjerovale jedna u drugu, držale se zajedno i kada je bilo teško, i mislim da se sve to sada vratilo na najljepši mogući način".
Malo je falilo da kadetkinje dođu do zlata. U finalu protiv Španije, naša selekcija je gotovo 50 minuta imala prednost, ali u samom finišu "lavice" u ostale bez odgovora na promjenu odbrane rivala.
"Presudile su nijanse. Vodile smo skoro čitavu utakmicu, u jednom trenutku i tri razlike, ali nas je Španija uspjela stići. Promijenile su odbranu i krenule sa 3-3 zonom, za koju je poznato da nam ne odgovara, i u tim momentima nam je malo pala koncentracija. Izgubile smo nekoliko lopti u ključnim trenucima, što je Španija znala da iskoristi".
Bez obzira na propuštenu šansu za zlatom, Maša ne žali - jednostavno ona i saigračice dale su sve od sebe.
"Naravno da nam je žao što nismo uspjele da osvojimo zlato, jer smo bile jako blizu, ali nemamo za čim da žalimo. Dale smo sve od sebe, borile smo se do posljednjeg minuta i mislim da možemo biti ponosne na ono što smo pokazale".
Na putu ka bronzi na Evropskom prvenstvu prošle godine Maša je bila jedna od najvažnijih igračica, a tome svjedoči i činjenica da je dobila nagradu za najbolju golmanku šampionata Starog kontinenta.
I ovoga puta bila je oslonac ekipe Miloša Perovića. Posebno je bila važna u prvom meču glavne runde kada je odbranom protiv Njemačke u posljednjoj sekundi sačuvala pobjedu koja je odvela Crnu Goru u nokaut fazu.
"Zadovoljna sam svojim partijama na prvenstvu i ponosna sam što sam uspjela da pomognem ekipi u teškim trenucima, kada sam bila najpotrebnija. Posebno mi znači utakmica protiv Njemačke, gdje sam imala 11 odbrana i uspjela da napravim ključnu odbranu za pobjedu. Mislim da sam kroz cijeli turnir uspjela da dam svoj doprinos ekipi i da budem tu kada je bilo najvažnije. Finale sam mogla da odigram bolje i svjesna sam toga, ali nemam za čim da žalim. Dala sam sve od sebe, kao i cijela ekipa. Ponosna sam što sam dio ove generacije i ekipe koja je stigla do samog vrha svijeta".
Doček na aerodromu bio je za pamćenje, nešto o čemu mladi sportisti sanjaju.
"Ponosna sam i zahvalna što smo imale toliku podršku. Navijači, roditelji i svi ljudi koji su došli da nas dočekaju učinili su taj trenutak posebnim. To je iskustvo koje ćemo sigurno pamtiti cijeli život i nama mnogo znači. Mislim da smo svojim igrama i borbom zaslužile taj doček, i želim da se zahvalim svim ljudima koji su te noći došli da nas podrže i podijele ovaj trenutak sa nama. To je ispunjenje sna, vratiti se sa medaljom oko vrata i doživjeti onakav doček u svojoj zemlji je nešto o čemu sanjaš kada počneš da se baviš rukometom", kazala je Dubljević.
Dvije velike medalje u godinu dana za naše kadetkinje - ogroman uspjeh. Iako je evropska bronza osvojena pred domaćom publikom u Podgorici, svjetsko srebro je ipak malo draže našoj sagovornici.
"Iskreno, treće mjesto u Evropi, i to u našoj državi, pred našom publikom, bilo je posebno iskustvo koje ćemo sigurno pamtiti. To što smo imale priliku da osvojimo medalju pred svojim navijačima za nas je bilo nešto posebno. Ali, ipak bih izdvojila srebro sa Svjetskog prvenstva, jer je to svjetska medalja. Odigrati finale Svjetskog prvenstva je san svakog sportiste, a mi smo to doživjele i osjetile. Bilo nam je malo čudno kada smo otišle u Rumuniju, jer je to bilo prvo prvenstvo koje nismo igrale kod kuće, ali smo se i tamo osjećale kao da imamo podršku cijele Crne Gore. Zato bih ipak izdvojila srebro i mislim da će nam ono ostati posebno u sjećanju".
Zanimljivo, rukomet je počela da trenira slučajno - prvi sport joj je bio džudo.
"Sasvim slučajno sam počela da treniram rukomet. Prije toga sam trenirala džudo, a na prvi trening rukometa sam otišla potpuno slučajno. Nisam ni slutila da će mi se toliko svidjeti i da će rukomet jednog dana postati moj život. Od tog prvog treninga pa do danas, sve me je nekako vodilo ka tome gdje sam sada".
Na samim počecima bila je igrač u polju, međutim, upravo je selektor Miloš Perović, koji joj je i trener u Trebjesi, prepoznao njen talenat za golmansku poziciju.
"U početku sam bila igračica i nisam ni razmišljala o tome da budem golmanka. Međutim, trener Miloš Perović, koji je danas selektor moje reprezentacije, prebacio me je na gol i tu je sve počelo. U početku mi je bilo neobično, ali sam vremenom zavoljela golmansku poziciju. Svidjelo mi se to što mogu da pomognem ekipi u ključnim trenucima, da odbranim šut i preokrenem utakmicu".
Ima dva uzora - jednog domaćeg i jednog stranog.
"Što se tice domaće scene uzor mi je bila Marina Rajčić, mislim da imamo dosta sličnosti, a sveukupno, kao i vjerovatno svaki mladi golman maštam o karijeri Katrin Lunde. Definitivno je obilježila poslednjih 20 godina", zaključila je Maša Dubljević.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
