Djevojčice u sportu: promjene kroz koje prolaze, a o kojima se premalo govori

Odrastanje djevojčice donosi promjene koje se ponekad dogode brže nego što ih ona sama može razumjeti.

Za nekoliko godina tijelo dobija nove proporcije, mijenjaju se hormonski status, tjelesna kompozicija, motoričke sposobnosti i odnos prema sopstvenom izgledu.

Ono što je do juče bilo lako i prirodno odjednom može postati drugačije. U sportu se, međutim, još uvijek premalo govori o tome koliko ove promjene utiču na razvoj mladih sportistkinja.

Djevojčica koja je do juče bila među najbržima u ekipi može tokom ubrzanog rasta postati nesigurnija u pokretu, izgubiti dio koordinacije ili privremeno stagnirati u sportskom napretku.

Razlog nije nužno pad sposobnosti. Kosti i ekstremiteti mogu rasti brže nego što mišićna snaga i nervno-mišićna kontrola uspijevaju da se prilagode novim proporcijama tijela. Mijenjaju se težište, poluge pokreta i osjećaj za prostor, pa trčanje, skok, doskok i promjena pravca zahtijevaju novu motoričku prilagodbu.

Zato je u ovom periodu važnije razvijati pravilnu tehniku, koordinaciju i kontrolu pokreta nego insistirati na rezultatu.

O ovoj temi razmišljam i kao roditelj. Moje tri ćerke, uzrasta 15, 12 i 10 godina, treniraju košarku. Gledajući njihovo odrastanje, vidim koliko se djevojčice mogu razlikovati čak i kada odrastaju u istoj porodici i bave se istim sportom.

Svaka ima svoj ritam biološkog sazrijevanja. Upravo zato kalendarski uzrast ne može biti jedino mjerilo u planiranju treninga. Dvije djevojčice istih godina ne moraju imati iste fizičke, hormonske ni motoričke karakteristike.

Zanimljivo je da se najveća brzina rasta kod djevojčica, koja u prosjeku iznosi oko osam centimetara godišnje, najčešće javlja šest do dvanaest mjeseci prije prve menstruacije. Prva menstruacija ne znači i završetak rasta.

Djevojčice nakon nje u prosjeku porastu još oko pet do osam centimetara, mada su individualne razlike velike. Brzina rasta se postepeno smanjuje, dok se istovremeno nastavljaju promjene u tjelesnoj kompoziciji, hormonskom i koštanom sistemu. To je važan prelazni period u kojem se nastavlja fizičko sazrijevanje.

Posebno mjesto u razumijevanju razvoja ima menstrualno zdravlje.

Prve menstruacije često nijesu praćene potpuno pravilnim ciklusima, jer se hormonska regulacija još uspostavlja. Istraživanja pokazuju da se pravilnost ciklusa postepeno razvija tokom narednih godina, ali razmaci duži od 90 dana, čak i u ovom periodu, zahtijevaju stručnu procjenu.

Kod sportistkinja je važno pratiti i odnos između energetskog unosa i fizičkih opterećenja. Kada organizam ne dobija dovoljno energije za trening, rast i oporavak, može doći do hormonskih poremećaja, neredovnih menstruacija ili njihovog izostanka, uz negativne posljedice po izgradnju koštane mase.

U adolescenciji, kada se stvaraju temelji koštanog zdravlja za čitav život, takve promjene ne smiju se zanemarivati. Menstrualni ciklus zato nije samo pitanje reproduktivnog zdravlja, već i važan pokazatelj opšteg zdravstvenog stanja mlade sportistkinje.

Važna tema je i prevencija povreda. U sportovima koji zahtijevaju česte skokove, nagla zaustavljanja i promjene pravca, koljena su izložena velikim opterećenjima.

Posebno zabrinjavaju povrede prednjeg ukrštenog ligamenta, koje kod mladih sportistkinja mogu ostaviti dugotrajne posljedice i značajno uticati na nastavak sportske karijere.

Istraživanja pokazuju da sportistkinje u sportovima sa čestim skokovima i promjenama pravca imaju izraženiji rizik od ovih povreda.

Ipak, postoji i ohrabrujući podatak: velika sistematska analiza objavljena 2025. godine u časopisu British Journal of Sports Medicine pokazala je da pravilno planirani neuromišićki programi mogu smanjiti rizik od povrede prednjeg ukrštenog ligamenta za čak 61 odsto.

Stabilnost koljena ne zavisi samo od snage mišića oko njega. Ona podrazumijeva usklađen rad kukova, koljena i stopala, dobru ravnotežu i sposobnost kontrole tijela pri doskoku i promjeni pravca.

Zato djevojčice od ranog uzrasta treba učiti pravilnom izvođenju pokreta, razvijati njihovu snagu i koordinaciju i postepeno ih pripremati za sportske zahtjeve. Prevencija ne počinje kada se povreda dogodi, već mnogo ranije, kroz kvalitetno planiran trening.

Ipak, možda je najosjetljiviji dio ovog perioda odnos djevojčica prema sopstvenom tijelu. Promjene koje su prirodan dio odrastanja mogu postati izvor nesigurnosti, naročito kada počnu poređenja sa vršnjakinjama i komentari o izgledu.

U sportu se često govori o kilogramima, građi i fizičkim predispozicijama, a premalo o tome kako takve riječi utiču na djevojčicu koja tek gradi sliku o sebi.

Njeno tijelo nije problem koji treba popravljati. Ono je u procesu razvoja i zaslužuje poštovanje. Jedna nepromišljena rečenica o izgledu može ostati u sjećanju mnogo duže od pohvale za dobru utakmicu.

Zato moramo biti pažljivi sa riječima. Sport treba da bude mjesto na kojem će djevojčica naučiti da cijeni svoje tijelo zbog svega što može, a ne da ga doživljava kao nešto što mora da mijenja da bi bila prihvaćena.

Roditelji i treneri imaju mnogo veću ulogu nego što ponekad misle. Nije svaki slabiji trening znak nedostatka discipline, niti je svaki umor nešto što treba savladati dodatnim opterećenjem.

Nekada je potrebno prilagoditi trening, nekada razgovarati, a nekada potražiti stručnu pomoć. Najvažnije je da djevojčica zna da može da kaže kako se osjeća, bez straha da će zbog toga biti manje cijenjena ili manje važna za ekipu.

Kada posmatram svoje tri kćerke, svakodnevno vidim koliko se razlikuju njihovi putevi odrastanja. Isti sport, slični treninzi, a različite potrebe, reakcije i izazovi.

To me podsjeća da iza svake mlade sportistkinje postoji priča koju ne možemo pročitati samo iz rezultata, visine, težine ili broja postignutih poena.

Nekada je potrebno više razumijevanja, nekada drugačiji trening, a ponekad samo malo strpljenja.

Možda će jednog dana zaboraviti rezultat neke utakmice, broj postignutih poena ili osvojeno mjesto na turniru. Ali vjerujem da neće zaboraviti kako su se osjećale na treninzima, šta su im govorili treneri i roditelji i da li su imale podršku onda kada im je bila najpotrebnija.

Jer djevojčicama u sportu ne dugujemo samo priliku da postanu dobre sportistkinje.

Dugujemo im da kroz sport odrastu u djevojke koje će imati povjerenja u sebe, poštovati svoje tijelo i znati da vrijede mnogo više od svakog rezultata.

Autor: Marko Rajović, profesor fizičke kulture, magistar sportske medicine

Sports Performance centar, Podgorica