Samo mi je sport pomogao da prebrodim tragediju - Vijesti.me
IVICA TUCAK, SELEKTOR VATERPOLISTA HRVATSKE, ZA "VIJESTI":

Samo mi je sport pomogao da prebrodim tragediju

Ivica Tucak priča o periodu kada je vodio Jadran, šta ga je najviše koštalo bolje igračke karijere, ali i legendama Ratku Rudiću i Nikoli Stameniću

Odavno je dokazao trenersku klasu: Ivica Tucak
Odavno je dokazao trenersku klasu: Ivica Tucak (Foto: Damir Senèar)

Boem iz igračkih dana, boem i tokom trenerske karijere, čovjek koji je odavno pokazao da ne priznaje šablon.

Ni trenerski, ni životni.

Gdje god je radio ostavio je trag - trenersku karijeru je počeo u mlađim kategorijama Šibenika, kasnije imao uspjeha i sa A timom, a ne krije da mu je period u Jadranu iz Herceg Novog okrenuo karijeru, tako je i došao do klupe vaterpolo reprezentacije Hrvatske.

Teško da neko i dalje nema predstavu o kome se radi - riječ je o Ivici Tucaku, selektoru „barakuda“, aktuelnom svjetskom prvaku, treneru koji u novogodišnjem intervjuu za „Vijesti“ odmah napominje koliko mu je bio bitan period u Herceg Novom.

„Jadran mi je mnogo pomogao, i kao čovjeku i kao treneru. Bio mi je odskočna daska, čak mislim da nije bilo Jadrana ne bih danas ni bio selektor Hrvatske“, kaže Tucak.

Hrvatsku vodi od 2012. kada je nakon olimpijskog zlata naslijedio legendarnog Ratka Rudića.

„Bilo je mnogo skeptika kada sam došao umjesto Rudića nakon OI u Londonu. I nije mi bilo lako, priznajem. Pritisak je postojao, jer je na klupu došao trener koji za širu javnost nije bio toliko poznat. Mlad stručnjak, sa svega 41, 42 godine... Morao sam da se dokažem, nisam imao taj problem“, kaže Tucak.

„Znao sam da vrijedim i da imam povjerenje svih u savezu, respekt igrača... Nije uvijek bilo lako, ali izazov sam prihvatio. Nekada su rezultati bilji bolji, nekada slabiji, ali mislim da sam pokazao zašto sam naslijedio tako velikog i trofejnog trenera kakav je Rudić“.

Ivica Tucak(Foto: Profimedia)

Učenik je legendarnog Nikole Stamenića, s kojim je radio na startu igračke karijere.

„Radio sam sa mnogo vrhunskih trenera, ali najveći trag je na mene ostavio Stamenić. On mi je usadio norme ponašanja, shvatanja vaterpola i sporta, života generalno. Od svoje 15. godine sam sarađivao s njim i naučio zaista mnogo. Njegova pravila čuvam i primjenjujem danas“, ističe Rudić.

Ne primjenjuje, ipak, sva pravila, jer je Stamenić bio poznat kao nevjerovatno strog trener. Decenijama unazad se priča da nije imao problem ni da udari igrača kada nije bio zadovoljan.

„Bilo je tada svega, ali bilo je i vrijeme drugačije. Treneri su imali svoje metode. Kod mene igrači imaju dosta slobode i najvažnije mi je obostrano povjerenje. To je ključ svega, kao i u braku. Kroz rad u Šibeniku, Jadranu i juniorskoj reprezentaciji je upravo to povjerenje bilo ono pravo, vodilo je do uspjeha. Moram da se pohvalim da mi trenutno dobro ide i kao selektoru seniorske ekipe. Ja sve svoje igrače mnogo volim, a oni mene ne moraju da vole, samo neka datu slobodu koriste na pravi način“, jasan je 48-godišnji Šibenčanin.

Tucak(Foto: Beta-AP)

Tucak je definitivno drugačiji od većine vaterpolo trenera, pa i igrača.

Tako nikada nije ni pokušao da sakrije da nije bio surovi profesionalac.

Pogotovo se to odnosi na vrijeme dok je još igrao, a u karijeri je nastupao za Šibenik, Crvenu zvezdu, nekoliko italijanskih timova, Medvešćak...

Na pitanje da li može da uporedi sebe kao igrača i trenera, dao je zanimljiv odgovor:

„Ne, ne mogu. Ja kao trener ne bih mogao da radim sa Ivicom iz igračkih dana. To što sam tada radio ja ne bih dozvolio nijednom svom igraču. Bio je to način shvatanja života u kojem mi sport nije bio najvažniji, to me je i najviše koštalo u karijeri. Volio sam kafanu, noćni život, druženje, da se popije... Volim sve to i danas i znam da profesionalizam u sportu i noćni provod jednostavno ne mogu zajedno. Vjerujte mi da ne mogu! Ipak, mora se malo i uživati, apsolutno ne žalim za tim vremenom, jer sam radio ono što sam želio da radim“.

Hrvatska je u 2018. godini bila bronzana na Evropskom prvenstvu, osvojila je Kup Evrope u Rijeci. Sveukupno, bila je ovo dobra godina za hrvatski vaterpolo.

„Na 2018. godinu mogu da se osvrnem s ponosom, jer smo uradili dosta toga dobrog. Zadržali smo kontinuitet osvajanja medalja, skinuli prokletstvo evropskih prvenstava, gdje nismo imali odličje još od 2010. I što je najvažnije - sve smo to uradili bez pomoći Sandra Sukna, kapitena i lidera hrvatske reprezentacije“, rekao je Tucak.

Tucak(Foto: Slobodna Dalmacija)

Upravo je Sukno tužna vaterpolo priča u 2018, jer je morao da prekine karijeru zbog problema sa srcem. Ali, sada je valjda sve to prošlost.

„Trebalo nam je vremena da se oporavimo od tog udarca, svi smo bili šokirani. Sandru je, naravno, bilo najteže. Sada je sve došlo na svoje mjesto, vratio se u bazen, trenira određenim intenzitetom i nemam dilemu da će kada ponovo zaigra biti onakav kakvog ga svi znamo. Ipak, nema žurbe, kad bude potpuno spreman igraće“, zaključio je Tucak.

Srbija i Hrvatska imaju kvalitet više od ostalih

Vaterpolo reprezentacije Srbije i Hrvatske su trenutno najbolje ekipe na planeti. Vidi se to i po zlatnim medaljama koje osvajaju, ali i po načinu na koji do njih dolaze.

U Tucakovoj eri Hrvati samo 2014. nisu stigli do odličja na velikim takmičenjima.

„Rezultati i kvalitet međusobnih mečeva Srbije i nas mi daju za pravo da kažem da smo najbolje ekipe na svijetu. Ne osporavam, naravno, snagu ostalih, ali mislim da imamo kvalitet više u odnosu na Grčku, Crnu Goru, Mađarsku, Italiju, Španiju... To su ekipe koje vam ne praštaju grešku i uvijek su u krugu favorita za medalju“, kaže selektor „barakuda“.

Nova pravila u vaterpolu - dobar korak naprijed

Nedavno su na Kongresu Fine usvojene promjene pravila u vaterpolu.

Neka će sigurno uticati na to da se igra brže, atraktivnije, poput skraćenog vremena za novi napad, izvođenja faula sa mjesta gdje je lopta, direktnih šuteva iz prekida...

„Nema dileme da će promjena pravila donijeti i pozitivne promjene. Za mene je vaterpolo jedan od najljepših sportova, ali mora mnogo toga da se radi da bi došao do nivoa koji je potreban. Tu najprije mislim na bazene. Sjećamo se finala velikih takmičenja u Beogradu, Budimpešti, Barseloni... Tribine su bile pune, viđen je spektakl, ali druga je stvar kada navijač treba da dođe na bazen čiji je kapacitet 300 mjesta. Neće doći niko! To ne privlači ni navijače, ni sponzore, niti koga zanima. Vaterpolo je sport u kojem se mnoge stvari ne vide golim okom, zato treba pružiti navijaču svaku moguću vrstu uživanja na plivalištu“, kaže Tucak.

Nije sve idealno ni u novim pravilima.

„Mi treneri ćemo imati manje tajm-auta, što ne mislim da je dobro. Biće i manja pauza između druge i treće četvrtine - umjesto pet, iznosiće tri minuta. Ni to mi se ne dopada, jer ako već mijenjamo pravila zbog brže igre, onda je logično da igračima bude teže i da su umorniji. Ta dva minuta odmora nisu mala i značila bi svakom igraču“.

Bebić je bio čudo, sada impresionira lakoća Sukna

Tucak je igrač i sada kao trener radio sa mnogo asova, najvećim igračima vaterpolo sporta.

Posebno, ipak, podvlači klasu koju je vidio kod trojice igrača:

„Milivoj Bebić je bio čudesan igrač. Nešto nevjerovatno dok gledate. Kasnije me je oduševljavao Tamaš Kašaš i način na koji razmišlja kada je u bazenu. A sada? To je Sukno. Veliki talenat, radnik, a sve što radi - radi sa ogromnom lakoćom. Ima mnogo asova u današnjem vaterpolu, ali Sandro je za mene broj jedan“.

Samo mi je sport pomogao da prebrodim najteži trenutak

Ivica Tucak je osoba koja nema problem da priča o bilo čemu.

A razumio bi ga svako da je na pitanje o velikoj porodičnoj tragediji koja ga je zadesila 2005. kada mu je poginula trogodišnja kćerka, zamolio da ne odgovori...

„To su trenuci koje ne možete da opišete, mogu da znaju o čemu pričam samo oni koji su doživjeli nešto slično. Nije mi lako kada pričam o tome, nikada neće ni biti, ali to je bol moje supruge i mene, naša tragedija... U tom momentu mi je samo sport pomogao da nastavim. Ako ništa drugo, nakon svega gledam drugačije na svakodnevicu jer su svi drugi problemi sitnica u odnosu na ljudski život“, u dahu kaže Tucak.

Povratak u Crnu Goru? Zašto da ne...

Ivici Tucaku je Jadran, kako je i sam rekao, možda i najvažnije poglavlje u trenerskoj karijeri.

Osvajao je regionalnu ligu i crnogorsko prvenstvo, napravio iskorak kao stručnjak...

„U periodu kada sam bio u Jadranu je crnogorska liga bila veoma jaka, postojala su četiri vrhunska tima. Bilo je mnogo utakmica koje su se igrali na „nož“. Zaista je to bio sjajan period koji mi je mnogo značio“, prisjeća se Tucak:

„U Herceg Novom sam sjajno prihvaćen, bilo je to sjajan period. Volim da dođem u Novi i vidim se sa velikim prijateljima. Mnogo volim i Vlada Gojkovića, on mi je jedan od dražih momaka koje sam trenirao u karijeri“.

U nekim boljim vremenima, kada naši klubovi budu konkurentniji u svakom smislu, možda se Tucak i vrati u crnogorski vaterpolo.

„Zašto da ne? Volim Crnu Goru. Opcija da opet radim u crnogorskom vaterpolu nikada ne treba da bude isključena“, kaže Tucak.


Najčitanije iz sekcije Vaterpolo