Nikolić: Sporazum s NATO nije u suprotnosti s Ustavom Srbije

"Zakonom o potvrđivanju Sporazuma sa NATO se utvrđuju plan i program saradnje koji imaju savjetodavnu ulogu i obezbjeđuju iskustvo i stručnost, a sačinjeni su interesu Srbije i u saradnji sa Srbijom", navodi Nikolić
5 komentar(a)
Tomislav Nikolić, Foto: Betaphoto
Tomislav Nikolić, Foto: Betaphoto
Ažurirano: 20.02.2016. 12:08h

Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa NATO nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije, istakao je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u autorskom tekstu za Novosti, obrazlažući zašto je potpisao taj zakon.

"Zakonom se utvrđuju plan i program saradnje koji imaju savjetodavnu ulogu i obezbjeđuju iskustvo i stručnost, a sačinjeni su interesu Srbije i u saradnji sa Srbijom", navodi Nikolić u tekstu i ističe da se odlučio da na ovaj način predoči javnosti svoje stavove iz sljedećih razloga:

"Ne zato što postoji potreba da se opravdam, već zato što postoje brojne maliciozne i netačne informacije i interpretacije Sporazuma, koje želim da demantujem činjenicama i uklonim nedoumice".

Nikolić takođe navodi da "Srbija stoji na čvrstim pozicijama vojne neutralnosti" i podsjeća da "ni jedan potez državnog vrha Republike Srbije, niti bilo koji propis, od 2012. godine, nije doveo u pitanje takvu poziciju. Saradnja u oblasti bezbjednosti, odbrane i borbe protiv terorizma, uključuje brojne međunarodne i regionalne organizacije i incijative".

U tekstu Nikolić dalje navodi:

"Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa NATO nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. Zakon uspostavlja pravni okvir za saradnju, koja je otpočela još 2006. godine, potpisivanjem SOFA sporazuma. Vlada Srbije i Crne Gore, a zatim i Vlada Republike Srbije, su prije deset godina ušle u proces saradnje sa organizacijom NATO, na dobrovoljnoj osnovi, i u nju su bila uključena sva nadležna ministarstva i institucije RS. Vlada Republike Srbije, koju su tada činile Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije, je 2011. godine donela odluku o započinjanju procesa izrade IPAP (Individualni akcioni plan partnerstva), čiji su prioriteti: podizanje političkog dijaloga, vojne i odbrambene saradnje, javne diplomatije, naučne saradnje, saradnje u vanrednim okolnostima, kao i zaštiti povjerljivih informacija. IPAP je usvojen 2014. godine. Prije nas su IPAP usvojile Gruzija, Azerbejdžan, Jermenija, Kazahstan, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Rusija ima uspostavljen institucionalni stepen saradnje sa NATO u formi Savjeta (NATO-Russia Council), što je mnogo viši i razvijeniji oblik saradnje, kroz više od dvadeset radnih grupa i komiteta, a učestvovala je i u NATO misijama. Savjet je trenutno suspendovan, a kao razlog su navedeni situacija na Krimu i, generalno, rusko postavljanje prema Ukrajini. Rusija je potpisala SOFA sporazum 2005. godine, a u Partnerstvu za mir je od 1994. godine.

Zakon o saradnji sa NATO daje pravni okvir koji omogućava Srbiji da koristi poverilačke fondove, kada se o njima dogovori sa NATO, kao i da uveća efikasnost logističke podrške i smanji naše troškove angazovanja u multinacionalnim operacijama, pod okriljem UN i EU, kao i budućeg angažovanja u borbenim grupama EU.

Srbija je inicirala osnivanje Povjerilačkog fonda za delaboraciju i uništavanje viška ubojnih sredstava i unapređenje kapaciteta Tehničko remontnog Zavoda Kragujevac, novembra 2011. a isti je odobren od strane NATO sredinom 2013. godine. Tim fondom je predviđena ukupna donacija od 3,7 mil eura za Zavod u Kragujevcu i to za nabavku odgovarajuće opreme i obuku. Nakon završetka projekta, novonabavljena oprema ostaće u Zavodu i on će biti osposobljen kao regionalni centar za uništavanje viška municije i opreme koja postoji u velikom obimu u regionu (oko 150.000 t). Velika Britanija je vodeća država u implementaciji Projekta, a najveći donator za sada je SAD sa 500 hiljada eura. U projektu učestvuju kao donatori i partnerske zemlje, Švajcarska i Irska. Srbija učestvuje sa 450 hiljada eura, a očekuje se zarada od prodaje prerađenog materijala od oko 700 hiljada eura. U okviru sporazuma je predviđeno uništavanje oko dvije hiljade komada zastarjele i neupotrebljive municije koja predstavlja balast i opasnost za stanovništvo. Tu municiju ne možemo ni da koristimo, niti da prodamo, a neuslovno se skladišti. Ona može da prouzrokuje nesreću sličnu onoj u Paraćinu. Da budem potpuno jasan. Niko nas ne primorava da uništimo tu municiju. Mi nemamo ni mogućnosti ni sredstva da to učinimo i to se čini isključivo u našem interesu i na naš zahtjev. Remontni Zavod Kragujevac već radi na uništavanju viška municije, ali s obzirom na veliku količinu zastarjele municije (oko 8 000 t) i na staru opremu i tehnologiju i visoke troškove, trebalo bi puno vremena, uz ogroman bezbjednosni rizik.

NATO je podržao ovu inicijativu u cilju povećanja regionalne bezbjednosti. Inače treba pomenuti da su sa NATO već realizovani slični povjerilački fondovi: uništavanje 28.000 komada viškova malog i lakog naoružanja, u vrijednosti od 375 hiljada eura, tokom 2003. godine. Zatim 2005. godine, kada su uništene zalihe protivpješadijskih mina, (oko 1,7 miliona evra). Projekat se realizovao dvije godine i uspješno je okončan u maju 2007. godine, sa ukupno uništenih oko 1,4 miliona protivpješadijskih mina.

Što se tiče odredaba Zakona, koje regulištu diplomatski imunitet, on jeste predviđen za pripadnike NATO koji se sa našom dozvolom nalaze na teritoriji Srbije i tu važi princip reciprociteta, odnosno, pripadnici naše vojske takođe uživaju diplomatski imunitet u zemljama potpisnicama. Pravila o imunitetu su uspostavljena osnivanjem Vojne kancelarije NATO, 7. decembra 2006. godina, što je potpisao ministar odbrane Zoran Stanković.

Što se tiče odredaba o oslobađanju od plaćanja carine i poreskih dažbina, na njih se takođe primjenjuje princip reciprociteta ustanovljen Partnerstvom za mir. Predstavnici zemalja potpisnica Partnerstva za mir su oslobođeni dažbina u zemlji u kojoj izvršavaju određenu ugovorenu aktivnost.

Srbija veoma vješto nalazi balans u veoma kompleksnim međunarodnim političkim i bezbjednosnim odnosima i smatram da podizanje tenzije u javnosti, oko dogovora koji se postižu u interesu naše zemlje, niukom slučaju ne doprinosi unutrašnjoj stabilnosti i težnji da se očuva bezbjednost zemlje i bolji život svih građana. Naprotiv", zaključuje Nikolić.

Inače, sa NATO je do sada potpisano 5 sporazuma koji su potvrđeni sljedećim zakonima:

Zakon o ratifikaciji sporazuma između Srbije i Crne Gore i Organizacije Sjevernoatlantskog pakta (NATO) o tranzitnim aranžmanima za podršku mirovnim operacijama (4. novembra 2005. godine)

Okvirni dokument partnerstva za mir (14. decembra 2006. godine)

Zakon o potvrđivanju ugovora između Vlade Republike Srbije koju predstavlja Ministarstvo odbrane i grupe nacionalnih direktora NATO za kodifikaciju-Saveznički odbor 135(AC 135) o usvajanju NATO kodifikacionog sistema (9. maj 2011. godine)

Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije Sjevernoatlantskog pakta o bezbjednosti informacija i kodeksa o postupanju (8. jula 2011. godine)

Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i organizacije NATO za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške (19. februar 2016. godine).

Bonus video: