Preminuli direktor RTS-a Aleksandar Tijanić dao je prije dvije godine intervju za NIN, ali je insistirao da bude objavljen poslije njegove smrti.
U ovom "testamentnom intervjuu" Tijanić poručuje da uopšte ne bi volio da ga srpsko novinarstvo pamti, prenosi MONDO djelove intervjua koji su objavili srpski štampani mediji.
"Duboko prezirem profesiju kojom se bavim, kao i sebe. Novinarstvo, to je sloj robova. Ne znam ni sam šta tražim skoro četiri decenije u novinarstvu. Kada sve saberem, napisao sam hiljade tekstova, ali ima samo desetak koji mogu da izraze ono što ja mislim da sam ja. Samo desetak", rekao je tada Tijanić.
"Volio bih da ostavim dvije ili tri knjige svojih tekstova i da samo studenti novinarstva kada hoće da vide kakav je ludak bio Tijanić, uzmu i pročitaju nekoliko tekstova", rekao je on.
"Ono što sam ja uradio u srpskom novinarstvu je da sam počeo da pišem o politici kao o sportu, a o sportu kao o politici", rekao je Tijanić i dodao da nikada nije volio pohvale i nagrade, koje, istina nikada nije ni dobio.
Govoreći intimno o sebi objasnio je i neke svoje poteze.
"Kurčim se da ljudi ne bi vidjeli moj strah. I da me zbog tog kukavičluka ne prezru. Zato se pravim habar u situacijama koje su ludačke."
Potom je pričao tiše i sporije:
"Ovo što sam radio posljednjih 12 godina, to nije novinarstvo, već borba za glavu, za život. Neki moji prijatelji novinari su ubijeni, neki poludjeli, a neki napustili profesiju", rekao je Tijanić i podsjetio se 1999. godine kada su on i Ćuruvija "licitirali" koga će od njih ubiti.
Vjerovao je da ima veliki broj neprijatelja:
"Znam koliko imam neprijatelja koji uživaju u tome da ih ponižavam. Spisak mojih neprijatelja je - ko je ko u Srbiji od najmoćnijih ljudi. Kako bih preživio te neprijatelje, morao sam da budem zvonar Bogorodičine crkve: ružan, grbav, nikakav. Ali da zvonim vrlo jako i daleko. I u tome je moja moć. Ne sastoji se u tome da nekog zaposlim ili otpustim, objavim ili ne objavim, već je cijela moja moć sadržana u tome da pišem, i da zvonim i da lajem. I da ljudi koji me i ne vole moraju da me čitaju i kažu‚: jebem mu mater, jeste skotina, ali ovdje ima nešto."
Kako je rekao ima malo prijatelja, ali odabranih... puno kumstava od kojih najmlađe traje 15 godina. A onda se prisjetio legendarnog novinara Bogdana Tirnanića:
"Dragi moj Tirke, na mnogo načina imali smo odnos mlađeg i starijeg brata. Ali to ne znači da sam se uvijek slagao sa onim što je on radio, niti je on potpisivao ono što sam ja radio. Dešavalo se da nismo govorili dugo, ali ja sam ga iskreno volio. Nije bilo ničega sličnog u mom načinu razmišljanja sa njegovim, iako su ljudi tako mislili. Duboko i iskreno me je pogodila rečenica njegove supruge Dare Džokić na njegovoj sahrani - Ostao si sam Tijaniću, pazi šta radiš!"
U ovom oproštajnom intervjuu Tijanić se prisjetio svoje porodice, Kosova i Dečana i rezignirano je zaključio:
"Jeste, moj stav je da Kosovo treba prodati. Nemamo mi snage da ga fizički zadržimo. Mi smo bivši hegemoni Balkana."
Međutim, on priznaje da mu se slike iz detinjstva često javljaju u snu:
"Često mi se u snu javlja Podujevo, dedina kuća, dvorište...", a pošto se malo zamislio i uzdahnuo dodao je "ne, nemam danas nikoga na Kosovu! Čekaju me samo Dečani!"
Mondo je za kraj izdvojio rečenicu Aleksandra Tijanića iz njegovog oproštajnog intervjua::
"Lagano odumirem stojeći na nogama kao neka vrsta ludog dinosaurusa."
Aleksandar Tijanić preminuo je u ponedjeljak ispred svoje kuće.
Galerija
Bonus video:
