Reporter "Blica" Momčilo Petrović podijelio je sa čitaocima priču o svom neobičnom danu "u koži prosjaka".
Prva adresa reportera "Blica" bila je katolička crkva Svetog Ante na Zvezdari
Petrović je obukao iznošenu odjeću i u jednoj katličkoj crkvi, tri pravoslavne crkve i jednoj džamiji u Beogradu rekao da je gladan i pitao da li mogu da mu daju nešto da pojede.
"Svaka vaša pretpostavka o ishodu mojih posjeta zasnovana na razumu i iskustvu – pogrešna je", kaže Petrović.
“A sada da vam ispričam kako je to biti niko i ništa u Beogradu i gladan tražiti samilost kod onih koji su sebe proglasili za ovozemaljske predstavnike Svevišnjeg čiji je osnovni atribut milosrđe”, počinje svoju priču Petrović.
U potrazi za hranom
Prva adresa reportera "Blica" bila je katolička crkva Svetog Ante na Zvezdari.
"Ostao sam pred vratima da čekam, i kada se opet pojavila, držala je najlon kesu"
"Gužvao sam kapu u rukama i čekao da me primijeti zabrađena žena koja je poslovala ispred ispovjedaonice. Uzalud. Pogledala me je, zaključila da me ne poznaje i nastavila dalje da nešto slaže u nišu, pa sam pročistio grlo i rekao:
“Izvinite”… usnama odrvenjelim od stida – bilo mi je prvi put u životu da molim za hranu. Izgovorio sam da sam gladan.
Nije bila začuđena, i nije očekivala dodatno objašnjenje. Izvela me je u dvorište i pokazala vrata na kojima me je mlada žena opasana keceljom domaćice saslušala sa osmjehom razumijevanja i rekla da mora da pita župnika.
Ostao sam pred vratima da čekam, i kada se opet pojavila, držala je najlon kesu.
“Sretan vam Badnji dan”, rekla je s osmjehom, i ja sam zahvalio, i pometen, okrenuo da pođem.
Tek iza ugla razmotao sam kesu: pola vekne svježeg hljeba, kutija sardine i jedno kuhano jaje", priča svoju "prosjačku priču" Petrović.
"Nemamo mi hranu, ovo je crkva"
Sljedeća stanica reportera "prosjaka" bila je crkva Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu
"Stajao sam, ubog, i čekao da žena koja prodaje svijeće završi brojanje pazara, ali me je ona primjetila kad je zastala da treći put lizne palac.
“Nemamo mi hranu. Ovo je crkva”, rekla mi je.
“A da pitam sveštenika?”
“Nema nikoga. Svi su otišli”, tako je reporter iz crkve Svetog velikomučenika Dimitrija izašao praznih ruku.
Crkva Svete Petke
"Otišao sam u pravoslavni hram na drugom kraju grada…
U Crkvu Svete Petke na Čukaričkoj padini. Fasada od bijelog mermera pozlata na ikonostasu… da skratim, ostao sam gladan. Sve je bilo kao i sat ranije, samo je žena u prodavnici svijeća bila manje neljubazna, a sveštenika zaista nije bilo… Da sam bio gladan od toga mi ništa ne bi bilo bolje".
"U Crkvu Svetog Aleksandra Nevskog, na Dorćolu, ušao sam rutinski: od koga da se stidim, govorio sam sebi"
U Bajrakli džamiji, jedinoj u Beogradu, reportera "Blica" sačekala su četiri muškarca, od kojih mu je jedan objasnio da mu ne može pomoći jer ne drže hranu.
Posljednja stanica reportera bila je crkva Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu.
"Posao prosjaka brzo se uči. U Crkvu Svetog Aleksandra Nevskog, na Dorćolu, ušao sam rutinski: od koga da se stidim, govorio sam sebi, tu sam bio ljubazno saslušan i jedan mi je mladić s bradom objasnio da tu u blizini, u dobrotvornoj kuhinji SPC, svakako mogu dobiti obrok", priča Petrović.
On se, obraćajući se u svom tekstu direktno Bogu, zahvalio svima koji su mu pomogli, a na kraju i sekretaru kuhinje SPC "koji iako sam zakasnio, nije htio da me vrati praznih ruku, već me je nagovarao da ponesem pasulj, a da mu posudu vratim sjutra kad opet dođem".
Bonus video:
