Trebalo je devet godina da se na priču o zemunskom klanu stavi tačka. Ali da li je hapšenjem Luke Bojovića nestao zemunski klan? Nije, tvrde za “Blic” pripadnici radne grupe koja je od 2003. radila na hapšenju odbjeglih pripadnika klana.
"Prvu šansu poslije “Sablje” da lociramo preostale “zemunce” imali smo u avgustu 2003, kad je na Novom Beogradu ispod drveta otkriveno pismo koje je jedan od braće Simović poslao supruzi. Uslijedio je tajni sastanak supruga begunaca, koji smo držali pod prismotrom. Grešku su tada napravili pripadnici BIA, koji su bili u kontrapratnji. Mijenjali su tablice na džipu na ulici, što nije ostalo neprimjećeno i poslije te greške “zemunci” su pobjegli iz zemlje", kaže jedan od lovaca na "zemunce".
U ekskluzivnom razgovoru za “Blic”, petorica operativaca prvi put javno otkrivaju kako je tekla potraga za ubicama premijera, ali i kako se kroz taj slučaj došlo do ključnih podataka o Bojoviću i odbjeglom narko-bosu Darku Šariću.
Iz bezbjednosnih razloga, imena ovih pripadnika MUP-a Blic nije objavio, a o tajnosti pod kojom su radili svjedoči rečenica jednog od njih:
"Bojovića smo radili poslije radnog vremena. Ostale kolege, čak ni šefovi, nisu znale na čemu radimo. O opasnosti? Svake noći smo se međusobno prebrojavali da li smo svi živi."
Tri "zemunska" prstena
Potraga za „zemuncima“ naređena je u vrijeme ministra Dušana Mihajlovića, a u noći poslije ubistva premijera došlo se i do prvog podatka o vezi sa Bojovićem, čija je vojna knjižica nađena u kući Milorada Ulemeka Legije.
"Tako je otkriven drugi prsten klana koji je predvodio Bojović. Danas znamo da postoji i treći", kažu pripadnici ove grupe.
U avgustu 2003. bjekstvo “zemunaca” organizovali su Bojović i Ilija Novović.
U avgustu 2003. bjekstvo “zemunaca” organizovali su Bojović i Ilija Novović.
"Imali smo podatke o pasošima koje koriste, pratili smo njihove supruge, kumove, saradnike... Svi su bili pod žutom potjernicom, znali smo kad ko prelazi granicu, ali nismo imali konkretan podatak na osnovu kog bi mogli da lociramo bjegunce. Da jesmo, bili bi uhapšeni istog časa", kažu pripadnici grupe.
Za to vreme Bojović je stasao u novog vođu.
"Uhapsili smo ga 2008. U štek-stanu kod CZ našli smo opremu koja je ukazivala na pripremu oslobađanja Legije. Dvije godine ranije, u Madridu je ubijen Milan Jurišić, zatim u Zagrebu Ivo Pukanić, 2009. počinje rad na slučaju Šarić, ubijeni su Ilija Novović i Goran Marić, zatim i Cvetko Simić, saradnici koji su bili veza između prstenova ove grupe. Ubijeni su iz jednog razloga: da bi ćutali. Kalinić je zato ubio Simića u Zagrebu. Zato je ubijen i Novović, koga je Bojović zadužio da preko Marića bude na vezi sa svojim glavnim suparnikom, Sretenom Jocićem" kažu sagovornici “Blica”.
Bonus video:
