Više od sat vremena četvoročlana ekspedicija sjekla je drveće, šiblje da bi stigla do “doma” 76-godišnje starice Grozde Tošić. Ako se tako može nazvati bure u kome živi ova žena, bez struje, vode, toaleta i svega ostalog što priliči normalnom čovjeku u 21. vijeku. I to već 30 godina, piše Banjalukalive.
Na čelu ekspedicije koja je krenula da obiđe ovu ženu koja živi u šumi iznad Gornjih Palačkovaca, od Prnjavora udaljenog petnaestak kilometara je poznati prnjavorski humanista Franjo Rover, predstavnik ovdašnje italijanske zajednice u Štivoru, i odbornik u lokalnom parlamentu.
"Čim sam čuo za ovu tragičnu sudbinu, odlučio sam da se prvo u to uvjerimo, pa da Grozdi obezbijedimo kontejner za stanovanje i koliko-toliko uslove dostojne čovjeka", govori Rover.
"E, ovo je moj dom! Ako ništa ne dobijem u selu, u ovoj flaši imam kukuruza u zrnu, koji lakše jedem sa vodom iz ove druge flaše", priča dosta razgovjetno.
Kao da nije preterano ni iznenađena dolaskom, možda zbog toga što je čula glas svog rođaka Bore, kome jedino vjeruje.
On priča kako je ova žena, nakon što je ostala sama poslije smrti oca, majke i jedine sestre, pa i trošne kuće koju je pojeo plamen, postala stanar plastičnog bureta. Kako su od usamljene Grozde svi digli ruke, a ona je postajala sve asocijalnija i sve više gubila poverenje u ljude
"E, ovo je moj dom! Ako ništa ne dobijem u selu, u ovoj flaši imam kukuruza u zrnu, koji lakše jedem sa vodom iz ove druge flaše", priča dosta razgovjetno.
"Prvo noge stavljam u bure, da mi ih u noći ne bi grizle životinje", objašnjava Grozda i uslove stanovanja. Kako kaže plaši se da je ne odvedu u dom, a kontejneru se raduje.
Valjaće kad stigne zima.
Bonus video:
