FREEDOM HOUSE KAŽE DA "VUČIĆ IDE ORBANOVIM STOPAMA"

Nove tehnike gušenja nezavisnih medija

U najnovijem izvještaju Fridom hausa se kaže da Vučič ide Orbanovim stopama u učvršćivanju vlasništva nad medijima u rukama prijatelja i njihovoj upotrebi za blaćenje neistomišljenika
3664 pregleda 4 komentar(a)
Novinari se često nazivaju izdajnicima i stranim plaćenicima: Orban i Vučić, Foto: Beta/AP
Novinari se često nazivaju izdajnicima i stranim plaćenicima: Orban i Vučić, Foto: Beta/AP

Vlasti u nekim krhkim demokratijama koriste niz finansijskih i pravnih alatki da ućutkaju nezavisno novinarstvo i podrže prijateljski nastrojene medije, upozorio je Fridom haus u novom izvještaju u kojem se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orban navode kao primjer vođa koji vješto guše nezavisne medije.

„Vlade Viktora Orbana u Mađarskoj i Aleksandra Vučića u Srbiji ostvarile su veliku uspjeh u gušenju kritičkog novinarstva. Oba lidera su omogućila da vlasništvo nad medijima ode u ruke njihovih prijatelja, omogućavajući tako da mediji sa najvećom gledanošću podržavaju vladu dok sa druge strane blate protivnike”, navodi Fridom haus.

Dodaje se da je taj proces otišao dalje u Mađarskoj, gdje je skoro 80 odsto medija u rukama vladinih saveznika.

U juče objavljenom izvještaju Sloboda i mediji za 2019. godinu, dodaje se da oba lidera rade na tome da potpuno rasformiraju institucionalnu kontrolu vlasti i centralizuju moć u svojim rukama.

Kako se navodi, oni takođe imaju koristi od podrške Evropske unije i neefikasne domaće opozicije, ali je dominacija medijima glavni stub njihovog uspjeha.

Autori izvještaja kažu da se novi oblici represije događaju i u otvorenim društvima kao i u autoritarnim državama, a da je silazni trend najizraženiji u Evropi, Evroaziji i na Bliskom istoku.

Posljednjih nekoliko godina, neliberalne vođe u krhkim demokratijama koriste nove tehnike da kontrolišu i prisvoje medije, sa ciljem da osiguraju ostanak na vlasti. Oni više ne pribjegavaju cenzuri, sili ili otvorenom zastrašivanju novinara, nego koriste institucionalne slabosti i tržišne uslove kako bi ograničili djelovanje nezavisnih medija i proširili glasove koji podržavaju vladu. Kada se uspješno okonča proces pridobijanja, mediji se inkorporiraju u sistem i podupiru vlast. Radi se o nizu pravnih, vanpravnih i ekonomskih strategija za primjenu pritiska na kritički nastrojene medije, s jedne, i podržavanje prijateljskih medija, s druge strane, navodi Fridom haus.

Mađarska je glavni primjer gdje je pridobijanje medija bilo uspješno. Vučić i njegovi saveznici još nisu učvrstili kontrolu nad srpskim medijima, ali slijede Orbanov put, navodi Fridom haus i podsjeća da su obje zemlje u njegovom izvještaju o slobodama u svijetu pale sa ocjene slobodne na djelimično slobodne demokratije.

U nedavnim privatizacijama u Srbiji, nekoliko medijskih kuća došlo je u ruke vlasnika prijateljski nastrojenih prema vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Takođe se događaju pojedinačne kupovine od strane ljudi bliskih vlasti.

Opisujući tehnike za pritiske na medije, Fridom haus navodi da vlade ponekad donose zakone i propise da zastraše, ili da se miješaju u rad novinara, ili da im iscrpe resurse. Međutim, te tehnike rijetko sadrže mehanizme kao što su otvorena pravna represija ili cenzura, koja bi odmah izazvala osude susjednih demokratija i onih koji prate medije. Umjesto toga, politizovana je primjena tehničkih propisa kojima se vrši pritisak na nezavisne medije.

Slično Mađarskoj, Srbija podriva slobode medija kroz politizovane manipulacije zakona. Kleveta je dekriminalizovana i medijski zakoni zemlje su inače u skladu sa međunarodnim obavezama. Međutim, političari i dalje podnose skupe tužbe za klevetu i traže ogromne odštete.

Medijska regulatorna tijela u Srbiji ne pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema nezavisnim medijima kao u Mađarskoj, ali ona nemaju kapacitet da primijene inače dobro formulisane sprske medijske zakone, piše Fridom haus.

U izvještaju se navodi da u Srbiji „atmosfera zastrašivanja i maltretiranja sprečava novinare da obavljaju posao”.

Blaćenje i verbalno uznemiravanje od strane političara i onlajn naloga su sveprisutni i napadi tabloida naklonjenih vladi su redovna pojava. Medijski radnici se često nazivaju izdajnicima i stranim plaćenicima.

Stručnjaci za kreiranje paralelne stvarnosti

Lideri Mađarske i Srbije su majstori za konstruisanje velike priče i kreiranje nove realnosti, navodi se u izvještaju.

Kreiranje lojalnog medijskog carstva nije dovoljno, nego se mediji takođe moraju iskoristiti na strateški način.

„Preplavljivanje medijske scene sopstvenim političkim porukama omogućava onima na vlasti da dominiraju političkom agendom, skreću javnu raspravu sa osjetljivih tema i na kraju kontrolišu i manipulišu javnom sferom.”

Uoči lokalnih izbora u Srbiji 2018, Vučić, SNS i vlada su dobili četiri puta više medijskog prostora nego ostale 23 izborne liste zajedno. U Mađarskoj, vlada i provladini mediji su postali veliki izvor paralelne stvarnosti. Javni servis dobija instrukcije direktno od premijera.

Fridom haus navodi da bi izgledi članstva u EU, koje podrazumijeva strožu kontrolu vladavine prava, moglo stvoriti inicijativu za promjenu u Srbiji.

U izvještaju se državama daju ocjene od nula - što je najgora - do četiri, koja je najbolja. Crna Gora, Srbija, Bosna, Kosovo, Makedonija, Albanija i Moldavija su dobile dvojku, a Bugarska, Hrvatska i Rumunija trojku.