ponovo odbijen zahtjev za hospitalizaciju

Šta ako Ratko Mladić ne dočeka kraj žalbenog procesa?

Pravosnažna presuda Mladiću očekuje se najkasnije za devet mjeseci, ali, šta ako on ne dočeka tu presudu? Advokati vjeruju da u tom slučaju prvostepena presuda postaje pravosnažna

11401 pregleda 25 reakcija 4 komentar(a)
Mladić, Foto: Rojters
Mladić, Foto: Rojters

Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu ponovo je u četvrtak (3.9.) odbilo zahtjev za hospitalizaciju Ratka Mladića, koji su podnijeli njegovi advokati. Odbrana Ratka Mladića tvrdi da je njihov klijent lošeg zdravstvenog stanja i da nije sposoban da prati sudski proces.

Zdravstveno stanje Ratka Mladića navodno je pogoršano nakon izricanja prvostepene presude pred Haškim sudom kojom je bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) proglašen krivim za genocid i druge ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina.

Kakav bi mogao biti epilog ovog procesa u slučaju da Ratko Mladić umre prije izricanja pravosnažne presude?

U Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove sa sedištem u Hagu nisu željeli da odgovore na pitanje da li bi u slučaju smrti Ratka Mladića prvostepena presuda postala pravosnažna sa svim pravnim posljedicama koje iz toga proizilaze.

Portparolka Mehanizma Helena Egleston podsjeća da je žalbeno ročište okončano u sredu 26. avgusta.

„Žalbeni postupak još je u toku. Očekuje se da će Žalbeno vijeće izreći pravosnažnu presudu nakon procesa vijećanja u ovom postupku i, prema sadašnjim očekivanjima, pravosnažna presuda po žalbi se očekuje za nekih devet meseci", kaže Egleston za DW.

Prvostepena presuda postaje pravosnažna?

Član tima odbrane Ratka Mladića bijeljinski advokat Miodrag Stojanović vjeruje da će praksa Međunarodnog rezidualnog mehanizma biti zasnovana na precedentu pred bivšim Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu Rasim Delić.

„I ranije sam upoređivao praksu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sa praksom nacionalnih sudova u regiji bivše Jugoslavije i rekao da treba praviti distinkciju ukoliko je optuženi umro prije sjednice Žalbenog vijeća u žalbenom postupku, i ako je optuženi umro nakon sjednice Žalbenog vijeća. U slučaju generala Ratka Mladića tu više nema dileme, jer je sjednica Žalbenog vijeća održana i, ukoliko bi se dogodilo da general Mladić ne dočeka objavu drugostepene presude, prvostepena presuda bi mogla biti pravosnažna nakon njegove smrti", rekao je Stojanović za DW.

Vasvija Vidović bila je advokat odbrane u procesu koji je pred Haškim sudom vođen protiv generala Armije Republike BiH Rasima Delića. I ona potvrđuje da u slučaju smrti optuženog u vrijeme žalbenog postupka, prvostepena presuda postaje pravnosnažna.

„Mi smo istu takvu situaciju već imali na Međunarodnom sudu za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju u predmetu u kom sam ja branila, a radi se o predmetu generala Armije BiH Rasima Delića. On je umro u žalbenoj fazi postupka. Sudsko veće je obustavilo postupak, iako smo mi insistirali na tome da presuda bude javno objavljena, jer smo imali informacije da je žalbeni postupak okončan i da je trebalo još objaviti presudu, ali Žalbeno veće je odbilo da objavi presudu. Drugim riječima, u situaciji kada optuženik umre u žalbenoj fazi, ostaje na snazi prvostepena presuda kao važeća, a drugostepena presuda se ne objavljuje. Slična je procedura i u našem krivičnopravnom sistemu. U situaciji kad okrivljeni umre prije pravosnažnosti presude, postupak se obustavlja, a prvostepena presuda ostaje na snazi", kaže Vasvija Vidović.

Genocid u Srebrenici kao „osveta Turcima"

Prvostepenom presudom bivši komandant VRS general Ratko Mladić osuđen je na doživotnu robiju za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile snage „bosanskih Srba" tokom rata u BiH. Proglašen je krivim za 10 od 11 tačaka optužnice Tužilaštva u Hagu. Oslobođen je jedino optužbe za genocid u šest opština tokom 1992. godine.

Presuda u zasebnom djelu tretira genocid u Srebrenici „zaštićenoj zoni UN" gdje je Ratko Mladić 11. jula 1995. pred kamerama najavio zločine koji su usledili. „Evo nas u srpskoj Srebrenici... Napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru", rekao je Mladić.

U Potočarima kod Srebrenice lično se angažovao u deportaciji hiljada bošnjačkih civila. „Ne bojte se ništa, samo polako. Neka prvo idu žene i djeca. Doći će trideset autobusa i prebacićemo vas prema Kladnju", rekao je Mladić. Snage „bosanskih Srba" su potom iz autobusa izvodile muškarce i djecu, a mnogi su pogubljeni i pokopani u masovne grobnice.

Mladićeve komande: „Tuci Pofaliće, tamo nema puno srpskog življa"

Ratko Mladić proglašen je krivim i po tački optužnice koja ga tereti i za udruženi zločinački poduhvat u vezi sa zločinima u Sarajevu i uzimanjem pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce. U presudi se navodi i da je Mladić komandovao snagama „bosanskih Srba" koje su terorizovale Sarajevo u kojem je tokom rata ubijeno oko 10.000 ljudi.

U više navrata direktno je komandovao snagama VRS na sarajevskom ratištu. Pri tome je i sam birao ciljeve, a na meti su bila civilna, gradska područja. „Velešiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo", komandovao je Mladić.

Prema presudi, udruženi zločinački poduhvat, koji je postojao od 1991. do novembra 1995. imao je za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja u BiH na koja su „bosanski Srbi" polagali pravo činjenjem zločina širom BiH.

Sud je utvrdio da je Mladić bio od ključne važnosti za počinjenje tih zločina, i to u tolikoj mjeri da bez njegovih dela ti zločini ne bi bili počinjeni. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju i nečovečno djelo prisilnog premeštanja te osuđen na kaznu doživotnog zatvora.

Pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Hagu u toku je žalbeni postupak, a prigovore na prvostepenu presudu uložili su i odbrana i tužilaštvo.