Dogovor između Sjedinjenih Država i Irana o okončanju sukoba možda može utišati oružje, ali ne može promijeniti sud o više od tri mjeseca rata.
Region je iz jedne od najopasnijih kriza u posljednjih nekoliko decenija izašao uz uglavnom nepromijenjen odnos snaga, politički ohrabren Iran i duboko poljuljano povjerenje Zaliva u američku zaštitu, kazali su za Rojters izvori iz Zaliva, diplomate i analitičari.
Iran ostaje moćna i neporažena sila, sposobna da ugrozi arapske države Zaliva i globalne energetske tokove, navode oni, dok su SAD ponovo pokazale ograničenja vojne moći protiv otpornog protivnika.
Za Vašington, sporazum nudi izlaz iz skupog sukoba koji nije ostvario najambicioznije ciljeve - od prisiljavanja Teherana na kapitulaciju do demontiranja njegovih nuklearnih i raketnih kapaciteta, kazali su izvori britanske agencije. Za Iran, on znači nešto jednako važno: opstanak.
Nakon što je pretrpjela neprekidne američke i izraelske udare, Islamska Republika izlazi iz sukoba oštećena, ali na nogama, čuvajući i svoj politički poredak i veliki dio poluga uticaja koje su dovele strane za pregovarački sto.
“Epski bijes je postao epska katastrofa”, rekao je Aron David Miler, bivši američki zvaničnik i pregovarač, govoreći o američko-izraelskoj kampanji pokrenutoj protiv Irana 28. februara, u kojoj su ubijeni vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei i najviši zvaničnici.
Zaliv se okreće saradnji sa Teheranom
Najjači šok, međutim, osjeća se u sunitskim arapskim državama Zaliva, gdje je stabilnost koja je decenijama stajala iza ekonomskog rasta ozbiljno dovedena u pitanje. Prema tom mjerilu, one su glavni gubitnici rata: posmatrači odluka koje su preoblikovale njihov bezbjednosni pejzaž, sada primorani da trpe posljedice.
Dogovor je, kažu izvori iz Zaliva, već počeo da mijenja strateško razmišljanje u Zalivu, potkopavajući povjerenje u američku zaštitu, učvršćujući Iran kao trajnu regionalnu silu i ubrzavajući zaokret ka prilagođavanju umjesto konfrontaciji.
Jedan visoki izvor iz vlade jedne zalivske zemlje rekao je otvoreno: svaka deeskalacija je pozitivna, ali situacija je nedvosmisleno gora nego prije rata.
“Sve više zalivskih država uviđa da Iran ostaje tu gdje jeste, da zadržava sposobnost da poremeti regionalni poredak”, rekao je stručnjak za Bliski istok Favaz Gerges.
“Zalivske države ne vjeruju Iranu. Nadale su se da će SAD dovesti do promjene režima. Dogodilo se suprotno”, rekao je Gerges. “Sada sve više zalivskih vladara shvata da ne mogu da se oslone na SAD ili Izrael da im obezbijede sigurnost ili stabilnost.”
Ta nova procjena označava dublji zaokret. Zalivske države dugo nijesu vjerovale Iranu, ali su se oslanjale na američku moć da ga obuzda. Sada je angažman s Teheranom već počeo.
Zalivske prijestonice su posljednjih dana intenzivirale kontakte s Teheranom, nastojeći da postignu ekonomske i bezbjednosne aranžmane kako bi smanjile rizik od konfrontacije, kažu regionalni izvori.
Prije rata, centralno regionalno pitanje bio je obim arapsko-izraelske normalizacije, rekao je Gerges. Nakon rata, fokus se pomjera ka približavanju Zaliva i Irana.
Iako će Vašington ostati nezamjenjiv partner, regionalni analitičari kažu da će sukob vjerovatno ubrzati tiho, ali važno prestrojavanje, pri čemu zalivske države diversifikuju odbrambene veze i nastoje da se zaštite od budućih šokova.
Izrael nezadovoljan
Dogovor, prema riječima trojice izraelskih zvaničnika, djeluje nepovoljno i po Izrael, jer izostavlja njegove ključne zahtjeve, uključujući demontiranje iranskih kapaciteta za obogaćivanje uranijuma i ograničenja njegovog raketnog programa.
Zvaničnici su rekli da je Izrael bio zatečen kada je predsjednik SAD Donald Tramp u četvrtak nagovijestio da je dogovor blizu, što ukazuje na njegov ograničen uticaj na uslove sporazuma.
Krajnje desničarski ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir odbacio je dogovor, rekavši da Izrael njime nije obavezan “ni na koji način”.
Za sada su izraelski zvaničnici oprezni u javnosti, iz straha da ne naljute svog najvažnijeg saveznika, poznatog po osjetljivosti na kritike.
Međutim, u privatnim razgovorima frustracija je očigledna. Preliminarni sporazum je “užasan za Izrael”, rekao je za Rojters jedan visoki izraelski zvaničnik, koji je želio da ostane anoniman. “I nema nikoga u izraelskom rukovodstvu ko na njega gleda drugačije, od premijera do načelnika Generalštaba.”
Vašington navodi da će tokom narednih 60 dana, dok bude na snazi prekid vatre, pregovarati o punim uslovima koji će odgovoriti na američke i izraelske bojazni, posebno u vezi sa iranskim nuklearnim programom.
Međutim, izraelski zvaničnici smatraju da će pregovarački period predviđen sporazumom vjerovatno biti produžen, čime bi Izraelu bile vezane ruke za vojnu akciju.
Vašington nije ostvario ciljeve
Saudijski analitičar Abdulaziz Sager izričito tvrdi da Vašington nije ostvario svoje proklamovane ciljeve, od promjene režima do obuzdavanja iranskog nuklearnog programa, dok je Teheranu prepustio dvije nove tačke strateške poluge - pretvaranje Hormuza u oružje i sposobnost da direktno ugrozi zalivske države.
“Oni su sa bezuslovne predaje prešli na memorandum o razumijevanju. Popustili su”, rekao je Sager, predsjednik Zalivskog istraživačkog centra sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji. “Rekli su da će promijeniti iranski režim - nijesu uspjeli. Rekli su da će riješiti raketno i nuklearno pitanje - to se nije dogodilo.”
Ono što se potpisuje, kažu analitičari, manje je mirovni sporazum nego mehanizam za zaustavljanje borbi.
U njegovoj suštini, temeljni sporovi ostaju neriješeni: iranski obogaćeni uranijum, nivoi obogaćivanja, ublažavanje sankcija, bezbjednosne garancije i kontrola ključnih plovnih puteva.
Memorandum o razumijevanju, tvrdi Miler, nije rješenje već “ulaznica za pregovore” - prva faza koja kupuje vrijeme i prostor za razgovore čiji uspjeh nipošto nije zagarantovan. Njegova struktura podsjeća na okvire prekida vatre u Gazi: pauzu koja odlaže najteža pitanja, bez garancije da će ona ikada biti riješena.
“Ono što će biti potpisano nije mir, već priznanje: da su ratne ambicije premašile njegova dostignuća; da je bojište proizvelo pat-poziciju i da zalivske države, koje su podnijele najveće troškove, ponovo podešavaju svoju bezbjednost na nesigurnijem tlu nego ikada”, rekao je Miler.
Pošto je izdržao i unutrašnje nemire i spoljnji vojni pritisak, Iran se sada, tvrdi on, suočava s drugačijim pitanjem: da li je ovaj rat učvrstio, a ne oslabio, njegov osjećaj otpornosti, što bi moglo imati posljedice po odvraćanje u godinama koje dolaze.
Proći će mjeseci dok se tržište nafte ne stabilizuje
Nakon više od 100 dana najvećeg zabilježenog poremećaja u svjetskom snabdijevanju energentima, globalna tržišta nafte i gasa juče su odahnula su s olakšanjem.
Nekoliko sati nakon što je Donald Tramp potvrdio da će mirovni sporazum SAD i Irana dovesti do ponovnog otvaranja Hormuškog moreuza, cijena sjevernomorske nafte brent pala je na 83 dolara po barelu. Veleprodajne cijene gasa pale su oko šest odsto.
Dogovor postignut u posljednjem trenutku uslijedio je svega nekoliko sedmica prije nego što se očekivalo da tržište nafte uđe u „crvenu zonu“, kada je trebalo da se rastuća ljetnja potražnja tokom turističke sezone sudari sa ubrzano iscrpljenim zalihama sirove nafte.
Ali čak i dok se tržišta smiruju nakon sedmica nezabilježenih poremećaja, neizvjesnost ostaje: povratak na stanje prije krize udaljen je mjesecima i zavisi od saradnje iranskog režima sa Bijelom kućom.
Uprkos oštrom padu na globalnim tržištima nafte i gasa, cijene bi sada mogle ostati između 80 i 90 dolara po barelu do kraja godine, dok kupci žure da popune znatno iscrpljene strateške zalihe sirove nafte.
Posmatrači tržišta procjenjuju da bi tek u julu ta ruta, kojom je ranije prolazila petina svjetske nafte i gasa, mogla početi da doprinosi postepenom oporavku izvoza iz Zaliva, dok se povratak tokova nafte na predratni nivo ne očekuje prije kraja godine.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
