Tri godine nakon što je krenula lavina prijava za seksualno uznemiravanje u Americi i sa sobom ponijela desetke moćnih muškaraca koji su godinama nesmetano zloupotrebljavali svoju moć, trend sve jače zahvata i naše prostore.
Prvo s prijavama glumica u Srbiji, što se prelilo u cijelu regiju i inicijativu #nisamTražila, grupu koja broji hiljade članova i koja ujedinjuje sve veći broj žena koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.
Prijave stižu iz dana u dan, a u posljednjih je desetak dana, prema procjeni Višnje Ljubičić, ombdusman za ravnopravnost polova, evidentirano više od 30 slučajeva seksualnog uznemiravanja. MUP je ovih dana pokrenuo istragu na Akademiji dramskih umjetnosti, prenosi Večernji list.
Zadnjih nekoliko godina uočen je trend znatnog porasta broja osoba koje se žale ombdusmanu zbog seksualnog uznemiravanja, uglavnom u području rada i zapošljavanja. Prema podacima MUP-a, porast kaznenih djela seksualnog uznemiravanja iz članka 156. Krivičnog zakona, u odnosu na 2017. godinu iznosi više od 55%. U 2017. ih je bilo 26, u 2018. - 49, a 2019. zabilježeno je 59 slučajeva ovog krivičnog djela – stoji u odgovoru V. Ljubičić. S druge strane, iako u području pravosuđa nemamo preciznu i službenu statistiku, prema praćenju V.LJ., bilježimo vrlo mali broj osuda - samo nekoliko godišnje.
Pokazalo se u praksi da naš zakonodavni okvir ne nudi dovoljan nivo zaštite i to iz više razloga – navodi V.LJ.. Prvo, više zakona i propisa sadrži istu ili vrlo sličnu definiciju seksualnog uznemiravanja dok su nivoi kažnjavanja i sankcioniranja štetnog ponašanja različite.
Nadalje, u nekim zakonima nisu jasno određeni ovlašćeni tužioci, npr. u Zakonu o ravnopravnosti polova, pa tako uglavnom izostaje učinkovito i odvraćajuće sankcioniranje počinitelja.
Kao treće, možda i najvažnije, pravosudna praksa nije rodno osjetljiva, sudije nisu dovoljno obrazovane za vođenje ovih postupaka pa se zakoni uglavnom tumače bez razumijevanja duha određenog normativnog rješenja ili bez osiguranja potrebne zaštite žrtve, pa nerijetko predmeti završe u korist počinitelja. Presporom i neizvjesnom opcijom pokazuje se i sudska zaštita putem privatne tužbe žrtve protiv poslodavca koji nije otklonio protupravno i diskriminatorno ponašanje, navodi Večernji list.
Inicijative kao što su #spasime i #nisamtražila, koje pružaju javnu platformu za prijavljivanje počinilaca je ogromna za patrijarhalna društva. Prvi je senzibilizacija društva za ovu vrstu seksualne diskriminacije protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja. Naime, društva i zemlje našeg regiona izuzetno su patrijarhalne, pa imaju tendenciju da umanjuju značaj ove vrste seksualnog nasilja. Kako u javnom prostoru tako nažalost i u prostoru pravosuđa.
Skandalozne reakcije dijela javnosti upravo dokazuju tezu kako se u našim društvima patrijarhat ne predaje olako – utvrdila je V. Ljubičić. U patrijarhalnom društvu seksualno nasilje obilježavaju predrasude i stereotipi koji smanjuju težinu nasilnog čina. Veoma se često relativizuje i za to postoje izgovori, a često sečak i krivica prebacuje na samu žrtvu. Uzrok tome leži u duboko ukorijenjenoj rodnoj neravnopravnosti.
U patrijarhalnom društvu žena je vlasništvo i predmet, a muška dominacija se manifestuje na razne načine, od raznih lascivnih poruka do različitih oblika seksualnog nasilja. Da bismo gradili nove obrasce ponašanja, potrebno je što više informacija o rodnoj ravnopravnosti, a na društvenom planu potrebno je u praksi primjenjivati sve alate i propise odnosno načine primjene rodne ravnopravnosti u praksi – kaže nam psiholog Marijana Senjak iz Ženske sobe. Pritisak incijative #spasime doveo je tako do izmjene Krivičnog zakona 1. januara 2020. Naime, do tada je postojao članak koji je definisao polni odnos bez pristanka, za što je bila predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Silovanje se definisalo kao odnos sa upotrebom sile ili prijetnje, za koji je bila predviđena kazna od jedne do 10 godina zatvora.
Inicijative Spasi me! je, nakon nekoliko uznemiravajućih slučajeva koji su šokirali hrvatsku javnost, glasno upozoravala da žrtve porodičnog i seksualnog nasilja nisu adekvatno zaštićene i tražili su zakonske izmjene. U tome su i uspjeli pa je iz Krivičnog zakona brisan član koji definiše polni odnos bez pristanka pa je njegov činjenični opis postao stavak članka zakona kojim se definiše silovanje. Osim toga, izmjenama Krivičnog zakona, kazne za silovanje su izmijenjene, pa sada minimalna kazna više ne iznosi godinu, već tri, dok je maksimalna kazna i dalje ostala deset godina zatvora. MUP-ova statistika kaže da je 11 mjeseci 2020. prijavljeno 147 silovanja, dok ih je u isto vrijeme 2019. bilo 63. Do tog povećanja od 133 posto došlo je, tumači MUP, upravo zbog izmjene KZ-a prije godinu dana. Prijavljenih pokušaja silovanja prošle godine je u 11 mjeseci bilo 16, a godinu prije 12. Statistike za polno uznemiravanje nemaju. DORH u svojoj godišnjoj statistici iz 2019. nema odvojeno problematiku seksualnog nasilja i polnog uznemiravanja, pa onda nema podataka ni o presudama, navodi Večernji list.
Uskoro zakonske izmjene?
Najčešći oblik seksualnog nasilja je seksualno uznemiravanje, koje ne znači nužno fizički dodir, a osobu koja mu je izložena dovodi u neugodan i ponižavajući položaj te izaziva kod nje sram.
Neželjene seksualne primjedbe i verbalne prijedloge, buljenje, neumjereno fizičko približavanje, davanje raznih znakova, emocionalno proganjanje, seksualno podmićivanje, neprikladnu pažnju, komentarisanje izgleda, pola i seksualne orijentacije, vulgarnu gestikulaciju, zviždanje, ponude za seksualne usluge, dodirivanje ili “hvatanje” intimnih dijelova... Prisutno je svakodnevno, u radnim sredinama, na fakultetima, gdje god je moguće djelovati s pozicije određene moći prema osobi koja je u podređenom položaju, a obično je to ponavljajuće ponašanje koje traje i za koje osoba koja je na meti ne nalazi rješenje. Upravo je seksualno uznemiravanje oblik seksualnog nasilja koji sredina u kojoj se odvija najčešće toleriše i karakteriše ga kao bezopasnu šalu. Stručnjaci ističu kako je razotkrivanje polnog nasilja izuzetno važno s više aspekata. – Kad žrtva prekine tišinu, tu se nasilje zaustavlja. Nadalje, žrtvama je važno da smognu snage suprotstaviti se jer se to dugo ne usuđuju ni u mislima vezane snažnim strahom, a takav izlazak iz straha doprinosi njihovom oporavku. Treći aspekt je procesuiranje – kaže M. Senjak.
Stvari bi se mogle mijenjati upravo zbog masovnosti najnovijih prijava. Duboko se nadam da bi ovo moglo promijeniti stvari, jer žrtve imaju momentum podrške. Opšti zamah reakcije javnosti čini okolnosti drugačijim nego ranije, iako i dalje ima patoloških i patogenih komentara. Nijedan nasilnik neće ovime dobiti poruku da to prestane raditi, ali donosioci odluka najavljuju nove zakonske izmjene koje bi tu poruku zaista mogle i prenijeti – zaključila je Senka Sekulić Rebić.
Bonus video:
