specifičnosti koje se tiču profesionalne perspektive

Virus ne bira na osnovu pola i roda, ali žene su prve na udaru

Infektološkinja iz bolnice u Velesu dr Slavica Trajkova bila je u prvoj grupi ljekarki i ljekara koji su se dobrovoljno javili da liječe pacijenate u Debru, gradu u zapadnoj Makedoniji, koji je prvi stavljen u karantin zbog pojave zaraze izazvane virusom kovid 19

4737 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Mnoge nevladine organizacije koje se fokusiraju na žene i na njihova prava dijele stav da su žene podložnije zarazi koronavirusom od muškaraca i to zbog specifičnosti koje se tiču profesionalne perspektive.

Naravno, najrizičnijima se smatraju zdravstvene radnice, koje su bile u prvim borbenim redovima; te radnice u tekstiloj industriji i prodavačice. Dok je veći broj žena koje se bave nekim drugim profesijama mogao da izabere da radi od kuće, ove tri grupe morale su ostati na svojim radnim mjestima.

Dr Slavica Trajkova: Ja bih opet izabrala da budem prva i ponovo bih izabrala da odem u Debar

Infektološkinja iz bolnice u Velesu dr Slavica Trajkova bila je u prvoj grupi ljekarki i ljekara koji su se dobrovoljno javili da liječe pacijenate u Debru, gradu u zapadnoj Makedoniji, koji je prvi stavljen u karantin zbog pojave zaraze izazvane virusom kovid 19. Dok su mnoge njene koleginice i kolege vagale u sebi hoće li se riješiti na takav korak ili ne, što je tad značilo i suočiti se s nepoznatim i nepredvidljivim virusom – ona kaže da uopšte nije razmišljala o riziku, nego, naprotiv, samo o tome što bi mogla uraditi za pacijente.

„Ako me zdravlje posluži i ako se pojavi neka slična situacija, opet ću odabrati da budem u prvim borbrnim redovima kao što sam to uradila u Debru. Daću sve od sebe i založiću se da pomognem pacijentima stručno, odgovorno i profesionalno u skladu sa svojom infektološkom specijalnošću. Naravno, bez obzira na to što sam žena – ne bojim se izazova!”, kaže dr Trajkova.

Prema naučnim istraživanjima, rizik od profesionalne izloženosti zdravstvenih radnika SARS-KOV-2 može se odrediti vjerovatnoćom direktnog, indirektnog ili bliskog kontakta s osobom zaraženom virusom. To uključuje direktan fizički kontakt ili njegu, kontakt s kontaminiranim površinama i predmetima, postupke koji nekoga izlažu aerosolima pacijenata zaraženih virusom kovid 19 bez odgovarajuće lične zaštite ili rad sa zaraženim osobama u zatvorenom i pretrpanom prostoru s neadekvatnom ventilacijom. Prema posljednjim dostupnim podacima, u zdravstvu je do 2019. godine zaposleno 20.618 osoba, od čega su 14.926 (ili 72,39%) žene, dok je muškaraca samo 5692 ili 27,61%. Ovo znači da je čak tri puta više žena radilo s pacijentima tokom korone od muškaraca.

Zaposleni u zdravstvenom sektoru

Prema podacima nevladine organizacije ESEM, broj žena zdravstvenih radnica veći je od broja muškaraca, pa se može zaključiti da je najveći dio problema s kojima su se susretali zdravstveni radnici i radnice pogađao upravo žene. Zbog toga glavnu rizičnu grupu i čine izabrane ljekarke i medicinske sestre koji rade s njima.

„Nadležni su se suočili s ozbiljnim problemima da nabave ličnu zaštitnu opremu, posebno u prvim mjesecima pandemije. Tad je nedostajalo maski, rukavica i gelova, a izabranim ljekarima je prepušteno da sami nabavljaju ovu opremu. Zbog nemogućnosti pravovremene nabavke kvalitetne zaštitne opreme, ljekari i medicinske sestre bili su pod povećanim rizikom. Izabrani ljekari i ljekarke osjetili su se obespravljenima, jer je država sve vrijeme osiguravala ličnu zaštitnu opremu za medicinsko osoblje u JZU – dok matični ljekari, iako predstavljaju dio zdravstvenog sistema, gotovo da nijesu uopšte dobili adekvatnu opremu ove vrste. Pritom, država ne samo da im nije finansijski pomogla, već im nije pružila ni bilo kakvu logističku podršku da o svom trošku mogu nabaviti ličnu zaštitnu opremu“, rekao je Darko Antić iz ESEM-a.

Ministarstvo zdravstva ne daje konkretne podatke niti odgovore na pitanja koliko je – među zdravstvenim radnicima koji su bili u kovid centrima, ali i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – bilo žena, a koliko muškaraca. Kažu da su svi imali isti tretman bez obzira na pol i rod. Tokom pandemije zdravstveni sistem bio je organizovan i pripremljen za potpunu amortizaciju priliva pacijenata kroz mobilizaciju i organizaciju svih raspoloživih resursa u zemlji.

„Na infektivnim odjeljenjima i na klinikama na kojima su se liječili bolesnici s kovidom, sistemom rotacije angažovan je cjelokupni zdravstveni personal, čime je omogućen prijem i dobar tretman svih pacijenata kojima je to bilo potrebno. Zabrana korišćenja godišnjeg odmora tokom trajanja pandemije bila je odluka koja se jednako odnosila na sve zdravstvene radnike, a zdravstvene radnice nijesu bile izuzete od prava na korišćenje mjera za trudnice”, kažu iz Ministarstva zdravlja.

Od početka pandemije umrlo je 36 zdravstvenih radnika od posljedica izazvanih infekcijom virusom kovid 19. Uprkos tome što su bili prvi na udaru, ljudi poput doktorke Trajkove svoj zadatak prihvatili su kao društveno odgovorni, hrabri, uporni i istrajni profesionalci.

„To smo mi, ljudi u skafanderima, koji su svoj privatni život stavili u službu profesionalnog! Neko će pitati: Do kada? Ne znam koliko će to trajati, ali znam jedno: izdržaćemo!”, rekla je Trajkova.

Žene suočene s otkazima u korona krizi – najviše su stradale tekstilne radnice

Klaster tekstilnih radnica bio je jedan od najvećih u vrijeme vrhunca pandemije korone. Virus kovid 19 brzo se širio među zaposlenima u fabričkim halama, a desetine zaposlenih izgubile su živote. Ipak, pogodio ih je još jedan virus. Otkazi. Ni u ovom sektoru nema oficijalnih brojeva o omjeru kad je riječ o polovima, ali činjenica je da je među zaposlenima najviše žena. Prema podacima Društva za istraživanje i analizu u tekstilnom sektoru u 2020. godini bez posla su ostale 6783 osobe. Ali ono što zabrinjava je da se trend otpuštanja nastavio i naredne godine.

„Sve veći broj nezaposlenih u ovoj branši pokazuje da je tekstilnoj industriji potrebna transformacija i dodatna podrška države, ali i cijelog sistema, kako bi ova grana privrede postala konkurentnija, s obzirom na to da naša tekstilna industrija u najvećoj mjeri zavisi od narudžbina iz inostranstva”, kaže Viktor Mitevski iz organizacije ZMAI.

Tekstilna industrija zapošljava preko 30.000 ljudi u zemlji i čini 10 posto ukupnog izvoza. Iz društva Glasni tekstilac kažu da najveće žrtve u ovoj krizi nijesu bile samo tekstilne radnice, već i trudnice; hronične bolesnice; majke djece do 10 godina, koje su bile obuhvaćene mjerama, a koje su dobile otkaze zbog navodnih prekršaja reda i discipline, te su bile prinuđene da daju sporazumne otkaze ili im nijesu bili obnavljani ugovori o radu.

„Država je mogla i morala da koordiniše svoje aktivnosti i da odgovori na sve zloupotrebe kad je riječ o pravima radnika, isplatama zarada, o pravu na zdravstveno osiguranje, pravu na povećanu naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti i da svi imaju pravo da tu naknadu i dobiju, bez obzira na vrstu otkaza; a za trudnice koje su ostale bez posla da se omogući minimalno plaćeno porodiljsko odsustvo”, rekla je Kristina Ampeva iz udruženja Glasni tekstilac.

ESEM je napravio istraživanje o uticaju krize nastale usljed korone na žene i, prema njihovim podacima, u 16 od 25 zanimanja u kojima su žene radile u 2020. godini došlo je do smanjenja broja zaposlenih. Od ukupno 421 ispitane žene, njih 55 je promijenilo radni status, odnosno dobile su otkaz. Ali najveće promjene uočavaju se kod onih žena koje su bile zaposlene na određeno vrijeme, na osnovu ugovora o radu ili na one koje su bile zaposlene o svom trošku.

Zaposlene žene koje su ostale bez posla

Broj žena kojima je bila potrebna pomoć države tokom pandemije je 100% veći nego što je to bio slučaj prije njenog početka. Ali zbog lošeg stanja s kojim su se suočile porodice, njihovu pomoć su koristili i ostali članovi domaćinstava u kojima žive. Prema istraživanju, većina žena koristila je finansijsku pomoć za nabavku proizvoda i za aktivnosti u turizmu. Ima i žena koje su se prijavile za neku vrstu pomoći i podrške, a nijesu je dobile. Podaci Ministarstva za rad i socijalna pitanja pokazuju da je uz šest paketa ekonomskih mjera, koje je donijela država, sačuvano 80 hiljada radnih mjesta. Kako navode iz Ministarstva, operativnim planom zapošljavanja za 2021. predviđeno je da radnici koji su ostali bez posla u razdoblju pandemije imaju prednost u korišćenju različitih mjera pri zapošljavanju.

„Operativnim planom su po prvi put ove godine predviđena tri principa prema kojima prioritet imaju oni koji su ostali bez posla: princip gubitka posla usljed pandemije izazvane virusom kovid 19, zatim princip diverziteta i inkluzivnosti i princip ravnomjernog regionalnog razvoja. Posebna pažnja posvećuje se dugoročno nezaposlenim licima, ranljivim grupama, Romima, nezaposlenim ženama i mladima, kao i nezaposlenim osobama kojima je prestao radni odnos zbog pandemije uzrokovane virusom kovid 19”, poručuju iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Prema podacima Ministarstva, posljednjom mjerom za subvencioniranje plata osigurano je 100 miliona denara da bi se novim mjerama obuhvatili i nezaposleni. Posebna će se pažnja posvetiti zaposlenima u tekstilnoj industriji. Time se predviđa da će sa 866 osoba, koje su bile obuhvaćene ovom mjerom, njihov broj povećati na 1.304. Tako će se ukupan broj nezaposlenih koji će biti obuhvaćeni ovim operativnim planom povećati sa 10.279 na 10.717 osoba.

U karantinu se povećalo nasilje nad ženama, a umjesto pomoći – dobijale su turističke vaučere

U karantinu sa zlostavljačem, satima i danima bez mogućnosti bijega od kuće – tako se može opisati situacija žene žrtve porodičnog nasilja u vrijeme kad su važile mjere donesene u vanrednom stanju tokom kojih su postojale dugoročne zabrane izlaska van mjesta stanovanja. Nevladine organizacije koje se bave zaštitom ženskih prava kao što su HERA i ESE istakle su da se u takvim uslovima, osim s dotad češće bilježenim problemima vezanim uz porodično nasilje, poput razvoda ili starateljstva nad djecom – žene žrtve porodičnog nasilja suočile i sa specifičnim problemima, poput psihološkog i ekonomskog nasilja; sudski postupci su se odlagali i policijske istrage nijesu bile efikasne. Prema podacima Nacionalne mreže za borbu protiv nasilja nad ženama, intenzitet nasilja se povećao tokom vanrednog stanja, a u sredinama u kojima je postojao veći potencijal za nasilje, sprovođenje restriktivnih i karantinskih mjera bilo je katalizator za njegovo intenziviranje. Ograničena radna sposobnost centara za socijalni rad i odgađanje sudskih ročišta u predmetima porodičnog nasilja doprinijeli su smanjenju broja klijenata koji su se obraćali za pomoć i podršku.

„Međuopšinski centar za socijalni rad funkcionisao je putem dežurnog telefona, a zahtjevi za ostvarivanje prava građana podnošeni su putem e-maila. Ovakav način komunikacije ograničavao je pristup pravdi osobama koje nemaju kompjuter i internet, i ne znaju da koriste elektronske uređaje. Neefikasno postupanje policije u slučajevima porodičnog nasilja nastavljeno je i tokom vanrednog stanja. „Naime, u više navrata dokumentovani su slučajevi nasilja u porodici koje je žrtva prijavila, a nakon obilaska policije, žrtva je bivala ostavljana kod kuće s nasilnikom, a slučaj je zavođen kao pritužba”, kazali su iz nevladine organizacije Hera.

Potvrđuju to i podaci MUP-a iz drugog tromjesečja 2020, kad je bilo najviše dana u kojima je bilo ograničeno kretanje zbog uvedene mjere karantina. Naime, u razdoblju od aprila do juna 2020. godine u Ministarstvu unutarnjih poslova registrovano je ukupno 985 pritužbi, što je 34% više u odnosu na 2019, odnosno 50% više u odnosu na isto razdoblje 2018. godine. Ovakvu situaciju bilježi potvrđuje i izjava Ministra unutarašnjih poslova, prema kojoj je broj prijava porodičnog nasilja za mjesece april i maj 2020. godine povećan za 44,6% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

„Važno je napomenuti da država nije pružila pravovremenu i adekvatnu institucionalnu zaštitu žrtvama nasilja u porodici, jer su donesene hitne državne mjere sprečavanja i zaštite od širenja virusa kovid 19 istovremeno onemogućile i pristup ženama kojima je bila potrebna zaštita od porodičnog nasilja. Zbog neodgovarajućih mjera Vlade za ugrožene kategorije građana, nekoliko nevladinih organizacija direktno je reagovalo dopisima Vladi. Iako je država uvela nove ili izmijenila postojeće mjere kako bi žrtvama olakšala pristup prijavljivanju i zaštiti od nasilja u porodici, podaci pokazuju da takvi propusti imaju nepopravljive posljedice za žene, poput gubitka posla i pada u siromaštvo praćeno povećanim seksualnim, psihičkim i fizičkim nasiljem”, rekao je Darko Antić iz ESEM-a.

U Ministarstvu rada i socijalne politike nemaju objašnjenje u vezi s tim što se dogodilo u najrizičnijem razdoblju. Ali kažu da je u januaru 2021. godine donesen novi Zakon o prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te se u proteklom razdoblju intenzivno radilo na njegovoj punoj implementaciji, što je u potpunosti u skladu s Istanbulskom konvencijom Vijeća Evrope, koju je ratifikovala i Republika Sjeverna Makedonija.

„U borbi za veću podršku ženama žrtvama nasilja posebno je važno osnivanje 13 specijalizovanih službi za zbrinjavanje žena žrtva porodičnog nasilja i rodno baziranog nasilja u 6 planskih regija, tri krizna centra za žrtve seksualnog nasilja, 10 specijalizovanih savjetovališta za žene žrtve nasilja i nasilja u porodici i osam novih specijalizovanih savjetovališta za psihosocijalne tretmane počinitelja nasilja u porodici”, saopšteno je iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Nevladine organizacije apeluju da se u budućnosti napravi analiza stvarnih potreba koje imaju žene koje trpe porodično nasilje kako se ne bi ponovio primjer da, umjesto da dobiju pomoć za zbrinjavanje i ekonomsko osamostaljivanje, dobijaju turistički vaučer koji nemaju ni kad, ni gdje da iskoriste.