DAO NEUVJERLJIVO OBJAŠNJENJE

Vulin ne može da dokaže prijeklo više od 200.000 eura: "Pozajmila mu ženina tetka iz Kanade"

Aleksandar Vulin i njegova supruga Nataša kupili su u julu 2012. trosoban stan u jednoj od modernih zgrada koje su u to vrijeme izgrađene na Zvezdari, u širem centru Beograda
67 pregleda 0 komentar(a)
Aleksandar Vulin, Foto: Betaphoto
Aleksandar Vulin, Foto: Betaphoto
Ažurirano: 18.09.2017. 11:06h

Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin ne može da dokaže porijeklo više od 200.000 eura kojima je kupio stan.

Agenciji za borbu protiv korupcije dao je neuvjerljivo objašnjenje da je novac pozajmio od suprugine tetke iz Kanade.

Zbog sumnje da je počinio krivično djelo, Agencija ga je prijavila tužilaštvu koje je dvije godine kasnije obustavilo postupak. KRIK ekskluzivno objavljuje detalje izveštaja Agencije o tome kako su opovrgnuti Vulinovi dokazi o poreklu novca.

Aleksandar Vulin i njegova supruga Nataša kupili su u julu 2012. trosoban stan u jednoj od modernih zgrada koje su u to vrijeme izgrađene na Zvezdari, u širem centru Beograda.

Ta godina bila je naročito uspješna za Vulina. Srpska napredna stranka u maju je dobila izbore, a njegov Pokret socijalista je, zahvaljujući koaliciji sa najjačom strankom, postao dio vlasti.

Vulinu je pripalo poslaničko mjesto, a ubrzo je imenovan za direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju. U narednih nekoliko godina napredovao je i postao ministar. Jedan je od najlojalnijih saradnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Nakon što je preuzeo funkciju, Vulin je po zakonu bio obavezan da prijavi imovinu i prihode Agenciji za borbu protiv korupcije – uključujući i novi stan.

Upravo ova nekretnina na njega će baciti sumnju dvije godine kasnije, kada Agencija bude provjeravala podatke koje joj je dostavio.

Osim što je utvrdila da Vulin nije imao legalno stečen novac za kupovinu, Agencija je otkrila i brojne druge nelogičnosti. Vulin se branio dostavljajući Agenciji nepotpisane izjave i druge sumnjive dokaze, iznoseći dvije različite verzije kako je došao do novca za stan. Njegova odbrana samo je još više produbila sumnju Agencije čiji je utisak bio da ministar krije istinu o kupovini nekretnine. Dodatne provjere koje je ova institucija obavila pokazale su da Vulinove priče ne stoje. Agencija je o tome sačinila izvještaj i proslijedila ga Tužilaštvu za organizovani kriminal sumnjajući da je Vulin umiješan u neko krivično djelo.

Agencija je izvještaj čuvala u tajnosti. Tek nakon žalbe upućene povjereniku Rodoljubu Šabiću i njegove intervencije, dospio je u ruke novinara KRIK-a i sada – javnosti.

Novinari su uputili poziv za intervju ministru Vulinu preko njegove službe za odnose sa javnošću, ali do objavljivanja priče nisu dobili nikakav odgovor.

Tetka iz Kanade

Stan od 107 kvadrata sa parking mjestom supružnike je koštao 244.620 eura, piše u ugovoru do kojeg su novinari KRIK-a došli tokom istraživanja imovine političara. Prvu ratu od 40.000 eura Vulini su, prema ugovoru, isplatili u oktobru 2011, a ostatak je trebalo da isplate do kraja septembra 2012. godine.

Jedina nekretnina koju je Vulin posjedovao prije ove, kako je ranije otkrio KRIK, bio je jednosoban stan u Novom Sadu. Taj stan je 2010. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima, dobio na poklon od sudije Olgice Milošević, a dvije godine kasnije prodao ga je rođenom bratu za 38.000 eura.

Vulin je Agenciji naveo da je stan na Zvezdari platio od prodaje imovine, međutim, iznos koji je dobio od brata nije mogao da pokrije ni prvu ratu novog stana.

To je primijetila i Agencija, pa je tadašnja direktorka Tatjana Babić zatražila od Vulina da objasni kako je finansirao kupovinu.

Ovaj put, ministar je promijenio priču i dao drugačije objašnjenje. Rekao je da su on i supruga pozajmili 205.000 eura od njene tetke iz Kanade. Kao dokaz, predao je priznanicu s potpisom njegove supruge Nataše na kojoj je pisalo da je primila novac i da je rok za vraćanje 10 godina. Potpisa tetke iz Kanade, međutim, nije bilo.

Ni ovo objašnjenje nije uvjerilo Agenciju da Vulin govori istinu. Ukoliko je stvarno uzeo pozajmicu od suprugine tetke, po zakonu je bio obavezan da i taj dug prijavi – što nije uradio.

Naveo je da je stan u potpunosti isplatio dan nakon ovjere ugovora. Kao dokaz dostavio je još jednu priznanicu, ali ni ovaj dokument nije bio u potpunosti validan. Na njoj se nalazio potpis prodavca stana koji živi u Marbelji u Španiji, ali je nedostajao broj računa na koji je Vulin uplatio novac.

Njegove nepotpune i neusaglašene izjave bile su sumnjive Agenciji, pa se upustila u dalje provjere. Direktorka Babić obratila se Carini i Upravi za sprječavanje pranja novca.

Informacije koje su stigle srušile su Vulinovo objašnjenje – po drugi put.

Bez dokaza o uplati

Da je neko u zemlju unio 205.000 eura u kešu, to ne bi moglo da prođe nezapaženo.

Po zakonu je dozvoljeno da se preko granice neprijavljeno prenese maksimalno 10.000 eura, a za svaki veći iznos mora da se obavijesti carina i da se objasni porijeklo novca.

Ne postoji, međutim, zabilježen podatak da je bilo ko od supružnika Vulin, kao ni tetka iz Kanade, unio novac u Srbiju. Ni Uprava za sprječavanje pranja novca koja evidentira novčane transakcije nije pronašla da je na njihove ili račun prodavca stana uplaćen pomenuti iznos, piše u izvještaju. Agenciji je bilo sumnjivo i to što prodavac stana živi u Marbelji – španskom gradu poznatom po sumnjivim novčanim transakcijama. U izvještaju koji je dostavljen KRIK-u prikriveno je ime osobe koja je Vulinu prodala stan.

Agencija je zaključila da ne postoji validna dokumentacija o plaćanju stana i navodnoj pozajmici.

"Sve i da je tačno", navodi Babić u izvještaju, "da je pozajmljenim novcem kupljen stan, postavlja se pitanje načina, odnosno platežne mogućnosti njega i njegove supruge da taj novac vrate imajući u vidu visinu njihovih zakonitih i prijavljenih primanja."

Kamere na Kosovu

Izvještaj u kojem je izrazila sumnju da je Vulin počinio neko krivično djelo Agencija je u decembru 2015. poslala Tužilaštvu za organizovani kriminal.

U vezi sa ovim okolnostima, Agencija je podsjetila tužilaštvo na pisanja medija o poslu koji je Vulin sklopio kao direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju. On je odobrio nabavku i postavljanje kamera u Kosovskoj Mitrovici u vrijednosti od skoro milion eura.

"Posao je dodijeljen po hitnom postupku bez tendera privrednom društvu "DBS Konsel security service" čiji je vlasnik prijatelj Aleksandra Vulina", piše Agencija i dodaje da je iznos plaćen unaprijed, a da se ne zna koliko je kamera postavljeno.

Gašenje postupka

Samo nedjelju dana nakon što je izvještaj Agencije stigao u Tužilaštvo za organizovani kriminal, na čelo ove institucije došao je advokat Mladen Nenadić. Vladajuća većina ga je izglasala u skupštini.

Postupak je zatim bio "u fioci" skoro dvije godine jer je, kako je navelo tužilaštvo, policija ignorisala njihove zahtjeve.

Početkom jula, međutim, nakon što su KRIK i Insajder objavili vijest da postoji postupak protiv Vulina, Tužilaštvo za organizovani kriminal ga je brzo okončalo. Saopštilo je da nema dokaza da je Vulin počinio bilo koje krivično djelo iz njihove nadležnosti.

"Prikupljeni podaci ne ukazuju na osnov sumnje da se u radnjama Aleksandra Vulina stiču bitni elementi krivičnog dela zloupotreba službenog položaja i primanje mita", piše u odgovoru tužilaštva.

Slučaj je prebačen Prvom osnovnom tužilaštvu koje je provjeravalo samo da li je Vulin prijavio imovinu Agenciji.

S obzirom na to da je stan prijavljen kada je kupljen, i ovo tužilaštvo je odbacilo prijavu protiv Vulina i sredinom avgusta zatvorilo slučaj.

Javnost je tako ostala bez odgovora otkud ministru Vulinu više od 200.000 eura u kešu.

Zoran Stojiljković, bivši član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije i profesor Fakulteta političkih nauka, kaže za KRIK da se iz slučaja Vulin vidi da se postupci protiv uticajnih pojedinaca u tužilaštvima ne vode stvarno – već samo formalno.

"Tužilaštvo je posljednja linija odbrane režima", kaže Stojiljković.

"Kada dođe do tužilaštva, teško da (ljudi iz vlasti) budu procesuirani. Po pravilu se postupci odugovlače, otaljavaju, ne utvrđuju se detalji, ne ide se dalje nego što se formalno mora da bi se sprečile kritike javnosti i međunarodne zajednice", objašnjava Stojiljković.

"Ovo glumljenje istrage i brže-bolje zatvaranje postupka treba samo da fingira stvar. Nema tu volje da se ide do kraja."

Preporučujemo za Vas