Sastanak u Briselu: Potpisaće, neće, potpisaće, neće…

Vučić i Kurti bi u ponedjeljak u Briselu mogli da prihvate neprijatne stvari, uprkos „crvenim linijama“ koje su povlačili. Sagovornici DW uvjereni su da je pritisak Zapada toliki da više nema vrdanja

8249 pregleda 14 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Veliki broj nedoumica prati dijalog Beograda i Prištine, ali uoči susreta u Briselu u ponedjeljak (27. februar) primetna je nešto veća doza optimizma kod evropskih čelnika.

Iako i dalje nije poznato kako će izgledati konačni tekst njemačko-francuskog plana, evropske diplomate stidljivo najavljuju da će obje strane potpisati pomenuti predlog. I prete da bi ona strana koja koči mogla da bude međunarodno izolovana.

To praktično znači da će Priština prihvatiti i formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO), koja je do sada bila glavni kamen spoticanja. Mnoge diplomate navode da bi parafom Srbija na neki način prihvatila realnost nezavisnosti Kosova, ali se Beograd zvanično i dalje drži svojih crvenih linija.

Te „crvene linije“ ne zvuče previše ubjedljivo dijelu srpske opozicije, koja smatra da bi vlasti potpisivanjem francusko-njemačkog plana omogućile secesiju Kosova i stvaranje Velike Albanije. Kao ključni problem opozicija vidi tačku sporazuma koja bi u perspektivi Kosovu omogućilo članstvo u Ujedinjenim nacijama (UN).

(Ne)bitne crvene linije

Novinar Đorđe Vlajić za DW nabraja da su srpske vlasti kao crvene linije, osim eksplicitnog priznanja nezavisnosti, navodile članstvo Prištine u UN, kao i organizacijama poput Interpola i Uneska, a kao uslov svih uslova formiranje ZSO.

„Nisam siguran u čvrstinu crvenih linija obje strane, i mislim da će se na kraju morati da prihvate ono što nametnu Brisel i Vašington“, kaže Vlajić.

Optimizam evropskih čelnika oko prihvatanja plana nije bez osnova, ističe za DW pravnik i aktivista za ljudska prava Milan Antonijević.

„Mislim da je u proteklom periodu bio dovoljno veliki pritisak na Prištinu, i da se u ponedjeljak može očekivati daleko konstruktivniji stav Prištine. Očekujem stoga da će se pristati na ZSO, i da neće biti nikakvih kontra-predloga u vezi sa tom obavezom“, kaže on.

„Ukoliko se tako dogodi, mislim da nema nikakvog razloga da Beograd ne prihvati taj plan“, ocenjuje Antonijević.

Pregovori neće propasti

Očekivanja od susreta u Briselu su podijeljena. U srpskim medijima se spekuliše da će briselski sastanak biti prekretnica, tačnije da će se prihvatiti neka vrsta prve faze sporazuma. Ili da će pak uslijediti potpuni krah pregovora Beograda i Prištine.

Đorđe Vlajić primjećuje da „Aleksandar Vučić priča različite priče, ali sve vrijeme insistira da je kooperativan“.

„Taj papir, ako bude potpisan, ispuniće neke zahtjeve međunarodne zajednice, ali će ostaviti obje strane kratkih rukava. Pregovori svakako neće propasti jer to nije ni u čijem interesu“, napominje sagovornik Dojče velea.

Milan Antonijević smatra da je realnija varijanta potpisivanja predloženog plana, jer Srbija i Kosovo nemaju luksuz da prekinu pregovore:

„To se neće desiti prije svega zbog međunarodnog ugleda i svih gorućih pitanja koja su se otvorila nakon rata u Ukrajini. Mislim da se ovakva perspektiva za Zapadni Balkan ne otvara previše često. Očekujem da će Srbija nastaviti da bude konstruktivna, a što se tiče Kosova, mislim da je vjerovatno trenutak da čujemo nešto što će biti ohrabrujuće za mir i normalizaciju odnosa“, kaže Antonijević.

Uzaludan manevar Prištine

Beograd nije propustio da primijeti kako je Priština uoči ovog susreta pokušala da odloži osnivanje Zajednice srpskih opština, ali su Brisel i Vašington nakon toga jasno stavili do znanja da se sve potpisane obaveze moraju ispuniti.

„Pokušalo se u Prištini da se formiranje ZSO poveže sa konačnim sporazumom nakon kojeg bi uslijedilo međusobno priznanje“, kaže Đorđe Vlajić, i dodaje „da bi bilo kakav pristanak i potpis Aljbina Kurtija za njega bio političko samoubistvo.“

„Sa druge strane je već dobio jasnu poruku da to što hoće nije prihvatljivo. Vjerovatno se već traži neka alternativa Aljbinu Kurtiju. Prošlog puta je dobro odigrao na političku kartu smjene Vlade pod američkim pritiskom kako bi se vratio još jači nakon sljedećih izbora. Taj scenario se ovog puta ne može ostvariti“, uvjeren je Vlajić.

Milan Antonijević ocjenjuje da „nema nikakvog razloga da se oko tog pitanja ZSO kreće od kraja. To je jasna obaveza Prištine koja nije ispunjena, i to svakako nije razlog da Priština odustane od pregovaračkog procesa.“

Bonus video: