Svjedokinja optužbe Dragica Božanić izjavila je, na haškom procesu bivšem komandantu OVK Hašimu Tačiju i saoptuženima za ratne zločine na Kosovu i u Albaniji, da joj je OVK u julu 1998. kod Orahovca otela i ubila supruga i sina koji je imao 16 godina.
Posmrtne ostatke muža Mladena (49) i sina Nemanje, Dragica Božanić je dobila tek 2006. godine, pošto su pronađeni u masovnoj grobnici u pećini Volujak.
Po optužnici, u pećini Volujak kod Mališeva pronađena su tijela ukupno 25 Srba koje je OVK otela u selima Opteruša i Retimlje.
Žrtve, među kojima su bila četvorica Božanića, trojica članova porodice Banžić i čak 13 muškaraca iz familije Kostić iz Retimlja ubijene su 26. i 27. jula 1998. godine.
Božanić (64) je posvjedočila da su pripadnici OVK u noći između 17. i 18. jula 1998. pucali na kuću njene porodice i napali druge Srbe u selu Opteruša i da su se ujutro svi Srbi predali.
„Tražili su nešto po kući, ne znam šta, a nama su naredili da sjednemo u dvorištu. Moj sin je bio povrijeđen, izgreban po licu od cigle dok su bacali granate na kuću“, kazala je Božanić.
Vojnici OVK potom su žene odvojili od muškaraca, uključujući svjedokinjinog muža i sina, koje su pritvorili u podrumu jedne kuće.
Božanić je izjavila da je „čula kako muža tuku i ispituju o starijem sinu koji je bio u vojsci“.
Stariji sin služio je redovan vojni rok i u vrijeme napada na Srbe u Opteruši nije bio u selu, precizirala je svjedokinja.
Supruga je, kako je posvjedočila, vidjela sutradan ujutro, kada su je kod njega odveli pripadnici OVK da bi joj „predao pismo za Srbe u selu Zočište“.
Iz iskaza svjedokinje proizlazi da supruga i sina više nikada nije vidjela žive.
Žene i djecu su zatim vojnici OVK prebacili u manastir u selu Zočište, gdje je svjedokinja predala Srbima pismo.
Od Slavice Banžić, Božanić je tamo čula da je u selu Pećane, opština Suva Reka, vidjela svog muža i Dragičinog sina zatvorene, s drugim otetim muškarcima iz Opteruše, u jednom podrumu.
Da su srpski muškarci bili oteti iz obližnjeg sela Retimlje, Božanić je u manastiru saznala od Petre Kostić.
„Plakale smo i tješile jedna drugu, ali tu utjehe nije bilo. Izjutra je manastir bio napadnut, a monasi su se predali OVK. Poslije su nas ponovo pokupili u centru sela i odveli nas u selo Semetište, gdje su nas cijelu noć i cijeli dan ispitivali. Jedan monah je skrivao ruke da mi ne bi vidjele modrice zadobijene tokom ispitivanja koje je trajalo cijele noći“, rekla je Božanić.
Uz pomoć Crvenog krsta, žene i djeca iz Opteruše i Retimlja su potom bili oslobođeni.
Božanić je ispričala da je, prije napada OVK na Opterušu, njen suprug, prosvjetni radnik s jednim lokalnim Albancem imao dogovor da se uzajamno štite.
Dodala je da joj muž „nije bio loš čovjek i družio se više sa Albancima, nego sa Srbima“.
„Moj suprug je održao riječ, a on nije. Kad sam ga 18. jula vidjela u našem dvorištu bila sam iznenađena, jer je dogovor bio drugačiji“, rekla je Božanić, precizirajući da je u Opteruši u to vrijeme bilo „260 albanskih i deset srpskih kuća“.
Svjedokinja je naglasila da „nijednom roditelju ne bi poželjela ono što joj se dogodilo“.
„Kad su mi odveli sina, odnijeli su mi pola srca i tako će ostati do mog posljednjeg daha“, rekla je Dragica Božanić.
U nastavku suđenja, Božanićevu unakrsno ispituju branioci optuženih.
Zajedno sa Tačijem, optuženi su tadašnji članovi Glavnog štaba OVK Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići.
U deset tačaka, Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići optuženi su za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje (dvije tačke) i ubistva (dvije tačke).
Ta krivična djela kvalifikovana su, u šest tačaka, kao zločini protiv čovječnosti, a u četiri tačke kao ratni zločini.
Za te zločine, po optužnici, Tači i saoptuženi snose i individualnu i komandnu odgovornost.
Prema optužnici, Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Cilj tog zločinačkog poduhvata bilo je preuzimanje kontrole nad cijelim Kosovom nasiljem nad svima koje je OVK smatrala protivnicima – Srbima, Romima i Albancima proglašenim za „izdajnike“, „špijune“ i „kolaborante“ sa srpskim vlastima.
Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri OVK Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sujelman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.
Optuženi su, u vreme obuhvaćeno optužnicom, bili članovi Glavnog štaba OVK – Tači kao politički komesar, kasnije i zapovjednik, Veselji kao šef obavještajne službe, Seljimi kao glavni operativac, a Krasnići kao zamjenik komandanta i portparol.
U privremenoj vladi Kosova, proglašenoj u martu 1999, Tači je bio premijer, Veselji ministar za obavještajne poslove, Seljimi ministar unutrašnjih poslova, a Krasnići portparol.
Svi optuženi, koji su uhapšeni na Kosovu 4. i 5. novembra 2020, u prvom pojavljivanju pred sudom, od 9. do 11. novembra te godine, izjavili su da nisu krivi za zločine iz optužnice.
Tači i saoptuženi su od hapšenja u sudskom pritvoru u Sheveningenu, a sud je više puta odbio njihov zahtjev da budu privremeno oslobođeni.
Bonus video:
