Demokrate su na izborima za američki Kongres ostvarile pobjedu kakva se u pojedinim republikanskim uporištima nije dogodila generacijama. Preuzele su kontrolu nad Senatom i Predstavničkim domom i dobile priliku da u naredne dvije godine ograniče moć predsjednika Donalda Trampa. Ali veliki izborni trijumf otvorio je i pitanje na koje Demokratska stranka još nema jedinstven odgovor - šta dalje?
Bila bi greška da demokrate povjeruju da će ih samo protivljenje Trampu odvesti do pobjede na predsjedničkim izborima 2028, upozorava francuski “Mond”. Spektakularni rezultati ne znače da su od birača dobili blanko podršku, baš kao što ni 81 milion glasova za Džoa Bajdena 2020. godine nije predstavljao izraz masovnog oduševljenja njegovom politikom.
Među novim demokratskim senatorima su progresivni političari koji zagovaraju duboke društvene i ekonomske promjene, ali i umjereni kandidati koji su pobijedili obećavajući saradnju s republikancima. Njihov uspjeh pokazuje koliko različitih političkih pravaca postoji unutar stranke, koja sada mora da odluči kako će iskoristiti većinu u Kongresu, ali i kakvu će politiku ponuditi biračima 2028. godine.
“Mond” ocjenjuje da je Demokratska stranka profitirala od snažnog pomjeranja političkog klatna, odnosno masovnog odbacivanja pokreta MAGA i samog Trampa. Istovremeno, uspjela je da se odmakne od preokupacije identitetskim pitanjima i statusom žrtve, karakteristične za takozvanu “vouk” (woke) eru, i ponovo se okrene socijalnim i ekonomskim problemima. Taj zaokret su još 2025. godine nagovijestili senator Berni Sanders iz Vermonta i članica Predstavničkog doma Aleksandrija Okasio-Kortez iz Njujorka, organizujući niz popularnih skupova pod sloganom “Borba protiv oligarhije”.
Ipak, uprkos izbornom uspjehu, demokrate još nijesu temeljno preispitale uzroke poraza 2024. godine, ocjenjuje “Mond”. Izostanak ozbiljne unutrašnje analize omogućio je Trampu da nametne svoju izrazito negativnu sliku prethodne četiri godine demokratske vlasti. Među greškama koje su ostale bez odgovarajućeg preispitivanja list izdvaja Bajdenovu odluku da se ponovo kandiduje i brzoplet izbor Kamale Haris za njegovu nasljednicu, iako je imala veoma malo vremena da organizuje kampanju.
Demokrate se, prema toj analizi, nijesu dovoljno jasno distancirale ni od tri sporna aspekta prethodne administracije: imigracione politike koju je dio javnosti doživljavao kao popustljivu i neefikasnu, zanemarivanja posljedica inflacije i nedovoljno kritičkog odnosa prema vladi izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nakon početka rata u Gazi.
Mnogi kandidati demokratske ljevice na ovogodišnjim izborima distancirali su se upravo od tih politika. Međutim, pitanja koja su ostala otvorena ponovo će se naći pred demokratama kada novi saziv Kongresa počne da radi u januaru 2027. godine.
Stranka će tada morati da razriješi tri ključne dileme: kakvu strategiju da zauzme na Kapitol hilu, gdje je politički kompromis tradicionalno neizbježan; kojim putem da krene, između ambicioznog socijalističkog programa i umjerenijeg, tradicionalnog pristupa vlasti; i, konačno, ko će je predstavljati na predsjedničkim izborima 2028, dok se potencijalni kandidati već pozicioniraju, ali se među njima još niko jasno ne izdvaja.
Nova generacija
Ubjedljiva pobjeda demokrata mogla bi, međutim, da produbi podjele unutar stranke, jer različita krila u izbornom uspjehu vide potvrdu da je upravo njihov politički pristup ispravan.
Te podjele su već izbile na površinu, posebno zbog odnosa prema Izraelu. U Mičigenu je demokratkinja Hejli Stivens, nakon što je izgubila stranačke izbore za kandidata za Senat, napravila neuobičajen potez: umjesto kandidata sopstvene stranke Abdula el Sajeda, podržala je njegovog republikanskog protivnika Majka Rodžersa. El Sajedovi anticionistički stavovi izazvali su protivljenje dijela jevrejskih lidera, dok je Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC), uticajna proizraelska lobistička organizacija, potrošio milione dolara na kampanju protiv njega, navodi “Njujork tajms”. Stivens je podrškom republikancu navodno pokušala da se obračuna sa svojim nekadašnjim unutarstranačkim rivalom.
El Sajed (42), ljekar i nekadašnji rukovodilac lokalnih zdravstvenih službi u Detroitu, postao je prvi musliman izabran u Senat. On se tokom kampanje zalagao za univerzalnu zdravstvenu zaštitu, ali i za drugačiji pogled na političke podjele u SAD. Smatra da tradicionalni sukob ljevice i desnice više nije najvažniji, već da se politička borba danas vodi između običnih ljudi i najbogatijih. Svoju viziju opisuje kao “pokret većine protiv moći novca”. Uprkos početnom oklijevanju, El-Sajed je nakon osvajanja demokratske nominacije dobio podršku stranačkog rukovodstva, a u njegovu kampanju uključio se i bivši predsjednik Barak Obama.
Sasvim drugačiju strategiju je imao Džejms Talariko u Teksasu. On je vodio kampanju bez pomoći istaknutih stranačkih ličnosti. Odbacivao je čak i izraz “plavi talas”, kojim se opisuje veliki izborni uspjeh demokrata, ističući da želi da okupi birače različitih političkih opredjeljenja, a ne samo pristalice svoje stranke.
Talariko (37), bivši nastavnik i student teologije, biće najmlađi član Senata. Kako piše “Tajms”, u kampanji se često pozivao na hrišćansku vjeru i biblijske poruke, a svoju borbu protiv republikanca Kena Pakstona upoređivao je sa sukobom Davida i Golijata. Pobijedio je uprkos ogromnoj finansijskoj podršci republikancima, uključujući najmanje 158 miliona dolara koje je, prema navodima lista, Ilon Mask usmjerio preko republikanskih političkih organizacija.
Pojava nove generacije političara koji otvoreno zastupaju ljevičarske stavove izazvala je nelagodu među dijelom iskusnijih demokrata, koji i dalje vjeruju da se na nacionalnim izborima može pobijediti samo približavanjem političkom centru. “Mond” navodi da je riječ o starom sukobu idealista i pragmatičara.
Drugačiji pristup predstavlja Adam Hamilton (62), novoizabrani senator iz tradicionalno republikanskog Kanzasa. Pastor najveće zajednice Ujedinjene metodističke crkve u SAD, koji je početkom 2026. još bio registrovani republikanac, tokom kampanje je isticao umjerenost i spremnost na saradnju s političkim protivnicima. Nastojao je i da se distancira od nacionalnog rukovodstva Demokratske stranke kako bi pridobio umjerene birače u izrazito republikanskoj državi. Postao je prvi demokrata koji je u Kanzasu osvojio mjesto u Senatu od 1932. godine.
Ubjedljiva pobjeda demokrata mogla bi da produbi podjele unutar stranke, jer različita krila u izbornom uspjehu vide potvrdu da je upravo njihov politički pristup ispravan
Oprezniji pristup zagovara i demokratski senator Brajan Šac sa Havaja, za kojeg se očekuje da će postati drugi čovjek demokrata u Senatu. On je u intervjuu za CNN 22. oktobra poručio da bi prvi zadatak nove većine trebalo da bude stabilizacija zemlje, dok bi ambicioznije političke reforme trebalo ostaviti za 2028. godinu. “Mislim da nije vrijeme da predlažemo mjere za koje je izvjesno da će ih predsjednik SAD blokirati vetom”, rekao je Šac, ocjenjujući da bi to bilo nepotrebno trošenje energije.
Posljednje dvije godine među demokratskim aktivistima jačali su zahtjevi za promjenama i odlučnijim suprotstavljanjem Trampu. Međutim, Hakim Džefris, koji bi trebalo da postane novi predsjedavajući Predstavničkog doma, i Čak Šumer, lider demokrata u Senatu, spadaju među najmanje popularne ličnosti u sopstvenoj stranci, navodi “Mond”. Zamjera im se nedovoljno odlučan otpor potezima Trampove administracije, ali i neuspjeh da svoje političke poruke jasno prenesu javnosti. Džefrisu, ipak, ide naruku to što su demokrate osvojile ubjedljivu većinu u Predstavničkom domu, pa najradikalniji među novoizabranim poslanicima neće imati presudan uticaj na odluke stranačkog rukovodstva.
Progresivno krilo demokrata, međutim, smatra da mu izborni uspjeh daje dodatni podsticaj da se izbori za ambicioznije reforme i ponovo pridobije podršku radničke klase. Među njegovim glavnim zahtjevima su veće oporezivanje najbogatijih i uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Berni Sanders je 29. oktobra podsjetio da je prije 15 ili 20 godina bio gotovo usamljen u zalaganju za zdravstveno osiguranje za sve. Pozivajući se na istraživanje koje je objavio “Volstrit žurnal”, prema kojem 63 odsto Amerikanaca podržava program “Medicare for All”, poručio je: “Daćemo demokratskom rukovodstvu ponudu koju neće moći da odbije”, aludirajući na čuvenu repliku iz filma “Kum”.
Pod lupom Trampova administracija
Očekuje se da će se demokrate najprije posvetiti jednoj od tradicionalnih nadležnosti Kongresa – nadzoru nad izvršnom vlašću. Na njihovoj listi potencijalnih istraga su javna potrošnja, vojne operacije preduzete bez odobrenja Kongresa, uključujući američke napade na plovila osumnjičena za krijumčarenje droge u Karipskom moru i rat s Iranom, kao i brojne sumnje na korupciju, sukobe interesa i nedozvoljene veze sa stranim silama, poput Rusije. Pitanja je toliko da pojedini kongresmeni već očekuju mnoge neprospavane noći, piše “Mond”.
Demokratski kongresmen iz Kalifornije Džejmi Raskin nedavno je govorio o zloupotrebi državnih institucija, potrebi da se preispitaju postupci dodjele javnih ugovora i brojnim sumnjivim predsjedničkim pomilovanjima osoba osuđenih za privredni kriminal. Prema njegovim riječima, identifikovano je više od 1,7 milijardi dolara obaveza za naknadu štete i novčanih kazni koje su poništene. Raskin želi da ispita i ulogu posrednika za koje se sumnja da koriste pristup predsjedniku kako bi, u zamjenu za novac, izdejstvovali pomilovanja.
“Angažujte advokate”, poručio je u utorak veče na mreži Iks demokratski kongresmen iz Kalifornije Robert Garsija. Demokratski poslanici mjesecima razmatraju zbog kojih bi sve pitanja trebalo formirati posebne istražne odbore u Predstavničkom domu. Na listi mogućih istraga su finansiranje Trampovih raskošnih projekata i uloga njegovih donatora, poslovanje s kriptovalutama i onlajn klađenje, kao i finansijske veze predsjednikove porodice sa stranim biznismenima. Među slučajevima koji su već privukli pažnju demokrata je svadbeno slavlje Donalda Trampa Mlađeg, čije je pojedine troškove, prema istraživanju ProPublice, platio ruski biznismen Umar Kremljov, blizak Kremlju. Tramp je kasnije izjavio da je njegov sin vratio novac.
Na listi potencijalnih istraga su javna potrošnja, vojne operacije preduzete bez odobrenja Kongresa, kao i brojne sumnje na korupciju, sukobe interesa i nedozvoljene veze sa stranim silama, poput Rusije
“Mond” podsjeća da su četiri krivične optužnice podignute protiv Trampa 2023. godine imale neočekivan politički efekat. Umjesto da oslabe njegovu podršku, dodatno su učvrstile uvjerenje mnogih njegovih pristalica da je žrtva političkog i pravosudnog progona. Umjesto rasprave o optužbama i prikupljenim dokazima, u prvi plan je dospjela priča o navodnoj zavjeri protiv Trampa, dok su sudski postupci povećali njegovu medijsku vidljivost i podstakli prikupljanje novca za kampanju.
Zato su demokrate pred dilemom da li da istrage ponovo usmjere direktno na predsjednika ili da se postepeno fokusiraju na njegove najbliže saradnike. Dva prethodna pokušaja njegovog opoziva, koja nijesu dovela do smjene, mogla bi ih odvratiti od novog postupka. Druga mogućnost je da se usredsrede na pojedine članove administracije, među kojima “Mond” izdvaja ministra zdravlja Roberta F. Kenedija Mlađeg, ministra trgovine Hauarda Latnika i ministra odbrane Pita Hegseta.
Na meti demokratskih istraga mogli bi se naći i uticajni ljudi izvan same administracije, poput Ilona Maska, čime bi tehnološkim milijarderima bilo poslato upozorenje da je vrijeme dosadašnjih povlastica prošlo. Mask je već 21. oktobra uputio oštru poruku: “Ko se mača lati, od mača će i poginuti. Oni koji ulaze u sukob sa mnom treba da znaju da ću otkriti ko zaista vuče konce i krenuti na njih, a ne samo na njihove marionete”.
“Mond” zaključije da bi demokrate u sukobu sa tehnološkim gigantima mogle da dobiju i neočekivanog saveznika - dio pristalica Trampovog pokreta MAGA.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
