Antiratna akcija u Zagrebu: Zločini u Oluji su odgovornost svih nas

Aktivisti upozorili na nekažnjene zločine nad Srbima, dok je predsjednik Komisije za nestala lica Veljko Odalović optužio Hrvatsku za nesaradnju u pronalaženju žrtava.

299 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Photo: Screenshot/Youtube
Foto: Photo: Screenshot/Youtube

Povodom 31. godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja“, na centralnom zagrebačkom Trgu bana Jelačića danas je održana antiratna akcija pod nazivom „Zločini u Oluji su odgovornost svih nas“.

Akciju je organizovalo nekoliko organizacija civilnog društva, iz kojih su poručili da nema pravedne budućnosti bez suočavanja s odgovornošću.

„Ovom akcijom izražavamo saosjećanje sa svim žrtvama ratnih zločina počinjenih u naše ime. Podsjećamo na zločine nad sugrađanima srpske nacionalnosti koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske, policije i civili“, izjavila je Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata Rosa.

Organizatori su upozorili da se ti zločini u Hrvatskoj tretiraju kao obična ubistva, a ne kao ratni zločini.

Naveli su „višedecenijsko institucionalno negiranje, umanjivanje i prećutkivanje zločina“ i dodali da je tokom i nakon „Oluje“ spaljeno više od 22.000 kuća, dok je oko 200.000 ljudi bilo prisiljeno da napusti svoje domove.

Prema podacima Documente, zabilježeno je 1.747 žrtava srpske i 466 hrvatske nacionalnosti.

„Većina zločina nije istražena ni procesuirana. Umjesto utvrđivanja činjenica i preuzimanja odgovornosti, svjedočimo relativizaciji, prećutkivanju i pretvaranju prošlosti u nacionalni mit. To produbljuje društvene podjele, podstiče nacionalizam i stvara prostor za opravdavanje nasilja“, istakli su.

Dodali su i da je u toku „sve snažnija militarizacija društva, normalizacija ratne retorike i politika koja bezbjednost posmatra prvenstveno kroz vojnu moć“.

Pamuković je istakla i da je Ustavni sud Hrvatske nedavno donio odluku prema kojoj je zabrana njihovog antiratnog protesta iz 2016. godine, koju je izrekao MUP, bila protivustavna.

Ustavni sud je 14. jula utvrdio da je Centru Rosa, kao podnosiocu tužbe, povrijeđeno pravo na javno okupljanje i mirni protest, što je ona ocijenila važnom pobjedom za slobodu izražavanja.

Akciju su organizovali Centar za žene žrtve rata Rosa, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Sarajeva, Centar za građansku hrabrost, Documenta i Ženska mreža Hrvatske.

Odalović: Hrvatska ne želi da sarađuje

Predsjednik Komisije Vlade Srbije za nestala lica Veljko Odalović kazao je danas da Hrvatska ne želi da sarađuje u procesu pronalaženja nestalih i identifikacije srpskih žrtava koje su stradale tokom operacije „Oluja“ 1995. godine.

Odalović je na konferenciji „Vratite nam naše najmilije, predugo čekamo“, održanoj u Palati Srbija, optužio hrvatske zvaničnike da vode kampanju u kojoj tvrde da srpska strana ne sarađuje kada je riječ o rasvjetljavanju ratnih zločina, iako je, kako je naveo, situacija upravo suprotna.

„U Hrvatskoj su tijela, grobnice i arhive. Kad im se obratimo, oni ćute ili nam daju neprimjerene odgovore“, rekao je predsjednik Komisije.

Ocijenio je da srpski narod nikada ne smije da zaboravi više od 220.000 ljudi protjeranih iz Hrvatske prije tri decenije i dodao da je država Srbija uz porodice nestalih i da će nastojati da im pomogne.

„U trenutku kada se to dešavalo, na prostoru sa kojeg su Srbi protjerani bile su prisutne međunarodne misije koje su to posmatrale. Gdje god su one boravile, Srba više nema“, kazao je Odalović.

Prema njegovim riječima, porodice imaju pravo da znaju šta se dogodilo njihovim najmilijima, ali je obeshrabrujuća činjenica da čak i kada se žrtve identifikuju niko ne odgovara za zločine počinjene nad Srbima.

„Čini se kao da su Srbi bili legitimna meta. Pozivam kolege iz regiona još jednom da sarađuju“, rekao je Odalović.

Zamjenica komesara za izbjeglice i migracije Dušica Popović izjavila je da razumije bol porodica koje već 30 godina čekaju pravdu, ali da je važno da u toj borbi istraju do kraja.

Prema njenim riječima, država stoji uz njih, pa je kroz različite mjere pomogla više od 50.000 porodica koje su tokom devedesetih godina došle u Srbiju, dok je za njih oko 30.000 obezbijeđen krov nad glavom.

Pogledajte još: