Očekivano i pouzdano, godišnjica Oluje i ove godine poslužila je za politikantske razmirice između zvaničnog Zagreba i Beograda. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo se obrušio na proslavu hrvatske oslobodilačke akcije iz 1995. godine kao „zločin protiv Srba“, pa i posredno zaprijetio izjavom o današnjem intenzivnom naoružavanju Srbije. Hrvatski državni vrh, pak, odbacio je njegove riječi kao provokaciju. No, odmah potom suočio se s izlivima ekstremne desnice u sopstvenim redovima i izvan njih, a svakako i u krugu centralne proslave Oluje u Kninu.
Još jednom se tako potvrdila činjenica da hrvatske vlasti, doduše, poriču veze s fašističkim nasljeđem ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata, ali istovremeno sasvim benevolentno podržavaju promociju njihovih simbola. I to manje-više bez obzira na to da li je riječ o pozdravima, pjesmama ili obilježjima. Nesumnjivo, upravo Srbi predstavljaju glavnu metu te ozloglašene, genocidne ideologije. Osim toga, Hrvatska još uvijek vuče težak teret iz same Oluje: mnoštvo zločina nad srpskim civilima počinjenih u toj akciji i nakon nje za koje niko nije osuđen.
Vučić ima dovoljno materijala
„Vučićeva reakcija bila je predvidljiva ako znamo kako je on sam sklon da zloupotrijebi svaki povod. Ali što se tiče hrvatske strane, ona se već pobrinula da mu ne ponestane ideja“, rekao nam je politički analitičar i stručnjak za međunarodne odnose Božo Kovačević. Ovaj nekadašnji hrvatski političar i diplomata smatra da je suočavanje Republike Hrvatske s nedavnom prošlošću veoma nepotpuno i hronično selektivno. Osim toga, uvjeren je da veliki dio problema leži u dopuštanju, naročito posljednjih godina, da se afirmišu vrijednosti i simbolika povezani s mračnom ustaškom prošlošću.
„Naša aktuelna vlast očito želi da bude baštinik i Domovinskog rata koji je okončan Olujom“, nastavio je, „i političkih snaga koje su stvorile Nezavisnu Državu Hrvatsku. Uostalom, i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je ambivalentan prema toj ustaškoj tvorevini. Njegova stranka HDZ, koja je i sada na vlasti, glavni je predstavnik takve struje u Hrvatskoj.“ Ujedno je to osnovni razlog, po mišljenju ovog komentatora, zbog čega HDZ već decenijama nikako ne uspijeva da stekne željeni imidž i reputaciju klasične tradicionalističke, konzervativne stranke.
Jedan od glavnih problema su optužbe da se Republika Hrvatska ne obazire na likvidacije stotina hrvatskih Srba i saučesništvo u egzodusu ogromne većine ostalih. S druge strane, u Srbiji se teško može čuti išta o etničkom čišćenju Hrvata, sprovedenom u četvorogodišnjem periodu prije Oluje. A i Srbija ima nešto kao „svoje ustaše“ koje danas rehabilituje: fašistički četnički pokret iz Drugog svjetskog rata. U oba centra političke moći, obje zemlje najčešće zaobilaze sopstvenu ratnu krivicu i odgovornost, a rado ističu krivicu drugog.
Tuđman je i htio – pa nije htio
„Hrvatska je time zauvijek sačuvala povod da joj se osnovano prigovara. Ne moraju to ni biti zlonamjerni prigovori kao ovi Vučićevi, ako znamo koliko i on sam ima putera na glavi“, rekao nam je Krunislav Olujić, bivši predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tu je dužnost preuzeo krajem rata, a prije toga je, između ostalog, bio i na funkciji glavnog državnog tužioca.
Više puta je javno i eksplicitno govorio o svom nezadovoljstvu načinom na koji se država suočavala sa zločinima sopstvenih vojnika, te o sukobima s najvišim hrvatskim funkcionerima tog doba.
„Dan ili dva nakon ulaska Hrvatske vojske u Knin 1995. godine otišao sam tamo radi reintegracije tamošnjeg pravosuđa u hrvatski pravosudni sistem. Bilo me je jako sram svega onog što sam usput vidio, otimačine i paljenja za cijeli život. General Čermak nije mogao da me primi jer je, kao, bio na sanaciji terena – izbjegavao me. Vratio sam se u Šibenik, pa odletio nazad u Zagreb. Iste večeri primio me je Tuđman, kada je čuo zbog čega želim da ga vidim. Počeo je zatim da se dere na mene, čim sam zatražio da se uvede red u oslobođenim zonama“, prisjetio se Olujić.
„Pitao me je ko da sudi pobjedničkoj vojsci, pa je sam rekao kako se neće naći taj i takav. Rekao sam mu samo da hoće. I našao se, još za njegovog života. A zaista nijesam siguran da ne bi i on bio optužen, s još nekim liderima drugih država, da nije umro već krajem te decenije“, svjedoči Krunislav Olujić. No, potvrdio nam je i jedan svoj davni navod: Tuđman mu je ranije bio naložio da se zločini pripadnika hrvatske vojske i evidentiraju i sankcionišu. Olujić nam je na to dodao da nije mogao da vjeruje kako je Tuđman „okrenuo ploču“ odmah nakon Oluje.
Tumačenja samo za domaću javnost
Uslijedio je sukob političkog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom i najviše instance sudske vlasti koja je bila ovlašćena za saradnju s Međunarodnim sudom u Hagu, pa i za predaju optuženika. Olujić se potom razišao s državnim rukovodstvom te napustio članstvo u HDZ-u. „Na tome ćemo i ostati, ali bojim se da će i Hrvatska ostati na tada zauzetim pozicijama. Aktuelni premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković zaokrenuo je drastično udesno, tamo gdje se negiraju bilo kakvi obimniji hrvatski ratni zločini, a izabrao je i tome adekvatnog glavnog tužioca“, konstatovao je on.
Da je pritom Oluja za većinu hrvatskih građana prvo značila i znači povratak normalnosti iz prethodne ratne i okupacijske stvarnosti, smatra istoričar Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za istoriju u Zagrebu. Srbija, prema njegovom uvidu, ne želi ni da se osvrne na sve što je prethodilo Oluji – na ratove u četiri zemlje nastale iz prethodne zajedničke države, a koje je izazvao njen politički vrh. „No, u Hrvatskoj se proslava Oluje koristi za obračune unutar domaće političke elite“, primijetio je on, „i to bez posebnog fokusa na srpsku stranu, nego više nekako interno.“
„Određene političke grupacije procjenjuju da mogu profitirati na predstavljanju sebe kao ekstra-patriota u odnosu na preostale hrvatske grupacije. Srpska strana, koja je podigla pobunu, ionako je poražena i više je danas tu nekakva kolateralna grupa. Ipak, i dalje postoji individualna odgovornost za sve zločine, pa se mogu složiti s njima da pravosuđe Republike Hrvatske na tom polju baš i nije odradilo svoj posao“, rekao je Raguž za DW. Konačno, podsjetio nas je na to da su za sve evidentirane zločine nad Srbima u Oluji dosad osuđene samo dvije osobe.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
