Šestomjesečni sukob koji je u Sjevernoj Makedoniji (tada Makedoniji) izbio u februaru 2001. često se opisuje kao posljednje poglavlje nasilnog raspada Jugoslavije. Međutim, za razliku od ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, sukob je zaustavljen prije nego što je prerastao u veću tragediju, u velikoj mjeri zahvaljujući političkom kompromisu postignutom uz posredovanje NATO, SAD i vodećih zemalja EU.
Dvadeset pet godina kasnije, politički poredak nastao iz Ohridskog okvirnog sporazuma ulazi u novu fazu. Nakon povratka konzervativne stranke VMRO-DPMNE na vlast prije dvije godine, Demokratska unija za integraciju (DUI), glavna stranka etničkih Albanaca, prešla je u opoziciju.
Time je okončano dvodecenijsko učešće u vlasti Alija Ahmetija, koji se od vođe Oslobodilačke nacionalne armije (ONA) tokom sukoba 2001. transformisao u jednu od najuticajnijih političkih ličnosti u zemlji.
Ahmeti, koji je poslije Ohridskog sporazuma gerilsku uniformu zamijenio crnim odijelima po mjeri i bijelim košuljama, sada tvrdi da su se etnički odnosi pogoršali tokom posljednje dvije godine.
„Napadi na službenu upotrebu albanskog jezika, ukidanje pravične i odgovarajuće zastupljenosti, slabljenje mehanizama osmišljenih da spriječe majorizaciju i promovisanje monoetničkog koncepta države ozbiljni su signali o pravcu u kojem se zemlja kreće“, naveo je on u saopštenju povodom 2. avgusta, nacionalnog praznika Sjeverne Makedonije.
Kao država sa brojnom albanskom manjinom, Sjeverna Makedonija je veći dio posljednjih četvrt vijeka pokušavala da uspostavi ravnotežu između etničke raznolikosti i stabilnog političkog sistema. Prema posljednjem popisu stanovništva, Albanci čine 29,5 odsto ukupnog stanovništva, uključujući 24,3 odsto rezidentnih građana.
Za Bujara Osmanija, visokog funkcionera DUI i bivšeg ministra spoljnih poslova, ključno pitanje više nije koliko je Ohridski sporazum sproveden, već da li njegova dostignuća mogu da budu sačuvana.
„Na 25. godišnjicu Ohridskog sporazuma, pitanje više nije samo šta smo sproveli od 2001. godine. Pitanje je da li ćemo dozvoliti da u narednih nekoliko godina bude demontirano ono što je Sjevernu Makedoniju održalo stabilnom dvije i po decenije“, rekao je on za DW.
Rana koja nije u potpunosti zacijelila
Nasljeđe sukoba iz 2001. i dalje se snažno osjeća. U borbama su poginula 72 vojnika i policajca, dok je broj poginulih etničkih albanskih pobunjenika i dalje predmet sporova, sa procjenama koje se kreću od oko sto do nekoliko stotina. Više od 170.000 ljudi bilo je raseljeno, uključujući 74.000 unutar same zemlje.
Ohridski okvirni sporazum, kojim je sukob okončan, preoblikovao je politički sistem Sjeverne Makedonije i uveo mehanizme podjele vlasti sa ciljem da manjinske zajednice dobiju veći uticaj u procesu odlučivanja. Zakoni koji se odnose na osjetljiva pitanja, poput jezika, obrazovanja i nacionalnih simbola, zahtijevaju podršku ne samo parlamentarne većine, već i predstavnika manjinskih zajednica.
Iako je takvo rješenje u velikoj mjeri usklađeno sa evropskim standardima zaštite manjinskih prava, ono nije okončalo sporove oko jednakosti i zastupljenosti.
„Sporazum je ostvario veliki dio svoje istorijske misije, ali se ne može reći da je njegova suština u potpunosti ostvarena“, rekao je Osmani. „Ohrid nije administrativna kontrolna lista koja se jednom ispuni pa arhivira. To je sistem ravnoteže koji mora stalno da se poštuje.“
I makedonska većina izražava nezadovoljstvo
Različita tumačenja nasljeđa Ohridskog sporazuma i dalje su u središtu debate. Dok mnogi etnički Makedonci smatraju da su politike afirmativne zastupljenosti donijele nepravedne prednosti Albancima, albanski političari tvrde da je pravi problem postepeno slabljenje prava garantovanih sporazumom.
„Postoji diskriminacija koja frustrira mnoge pripadnike makedonske zajednice, jer Albanci često imaju prednost prilikom zapošljavanja kako bi se ispunile kvote zastupljenosti u javnom sektoru“, rekao je Stojanče Angelov, policijski general tokom sukoba 2001. godine.
Angelov smatra da takva praksa etničku pripadnost stavlja ispred stručnih kvalifikacija.
Osmani odbacuje takvo tumačenje i tvrdi da su nedavne politike vlade oslabile zaštitne mehanizme za Albance uvedene nakon sukoba.
„U početku je sve to bilo prikriveno političkom propagandom, tehničkim objašnjenjima i tvrdnjama da se radi samo o modernizaciji sistema. Danas, kako ta buka postepeno jenjava, postaje mnogo jasnije šta se zapravo dovodi u pitanje“, rekao je on.
U porastu odbrambeni nacionalizam
Domaći i međunarodni posmatrači upozoravaju da su godine političkih kriza i sporova oko nacionalnog identiteta usporile reforme i dodatno učvrstile etničke podjele.
Harald Šenker iz njemačke organizacije za izgradnju mira Pro Peace kaže da je Ohridski sporazum transformisao institucije Sjeverne Makedonije, ali ne nužno i odnose između njenih zajednica.
„Etnička distanca raste, obrazovni sistem ostaje podeljen, a dvije zajednice se sve manje razumiju“, rekao je on za DW.
Prema Šenkerovim riječima, sporazum je stvorio nove institucije i pravila upravljanja, ali nije uspio da podstakne pomirenje niti da izgradi zajedničku viziju budućnosti.
„Svaka strana zadržala je sopstveno tumačenje onoga što se dogodilo 2001. godine. Poslije 25 godina postoji potreba za platformama na kojima ljudi mogu otvoreno da razgovaraju o tim razlikama. Različite perspektive postoje, ali ljudi moraju međusobno da razgovaraju“, rekao je on.
Istovremeno, godine zastoja u evropskim integracijama dodatno su povećale neizvjesnost u vezi sa pravcem kojim se zemlja kreće. Sjeverna Makedonija je status kandidata za članstvo u EU dobila 2005. ali pregovori još nisu formalno počeli. Nakon što je prevazišla višedecenijski spor sa Grčkom oko imena države, Skoplje se suočilo sa novim preprekama proisteklim iz zahtjeva Bugarske u vezi sa istorijom, jezikom i nacionalnim identitetom.
Dugotrajni zastoj nije samo usporio reformske procese, već je produbio i međuetničke tenzije, jer je perspektiva članstva u EU, kao jedan od rijetkih zajedničkih projekata koji dijele i Makedonci i Albanci, sve slabija.
U takvom kontekstu, pitanja o budućnosti Sjeverne Makedonije ostaju tesno povezana sa nasljeđem Ohridskog sporazuma. Sljedećeg mjeseca zemlja će obilježiti 35 godina od sticanja nezavisnosti nakon raspada Jugoslavije.
Osmani ne vjeruje da postoji opasnost od novog sukoba, ali upozorava da etničke tenzije mogu postepeno da rastu.
„Ne vjerujem da građani žele novi problem. Ali, etničke tenzije ne počinju sukobom. One počinju onda kada jedna zajednica postepeno izgubi povjerenje da je sistem tretira kao ravnopravnu“, rekao je on.
Angelov dijeli to mišljenje. „Za mene je najveće dostignuće to što smo nekada jedni na druge gledali kroz nišane pušaka, a danas pijem kafu sa nekim od veterana albanske ONA“, rekao je on.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
