Dodik ostaje u centru moći

Milorad Dodik nije bio kandidat na opštim izborima u Bosni i Hercegovini (BiH) 4. oktobra, ali su rezultati njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) još jednom pokazali da je ostao centralna politička figura u Republici Srpskoj (RS).

Prema ocjeni analitičara Adnana Ćerimagića, izborni rezultat SNSD-a je potvrdio da Dodikova politička moć ne zavisi od funkcije koju obavlja, već od kontrole stranke, mreže vlasti i odnosa koje je izgradio sa centrima moći izvan BiH.

On kaže da je Dodik centralna figura politike u RS još od 2006. godine, otkad njegova stranka nije izgubila vlast na nivou tog entiteta. On je tokom tog perioda bio i premijer, i predsjednik RS, i član predsjedništva BiH, a i nakon što je ostao bez funkcije, zadržao je poziciju najmoćnije političke figure u RS.

“Izvor njegove moći nikada nije bila funkcija na kojoj se nalazio, već činjenica da je predsjednik stranke i da je organizovao mrežu koja je vršila vlast i podržavala i imala pristup resursima... Tako da, činjenica da su oba njegova kandidata sada pobijedila u predsjedničkoj trci, kao i da je stranka najjača u RS i da je čak povećala svoju snagu za nekih pet odsto, govori da su pristup koji je imao posljednjih godinu dana, zagovaranje koje je imao, kao i odnosi koje je izgradio, valorizovani kod građana i da je dobio mogućnost da i dalje upravlja svim procesima u RS”, izjavio je za “Vijesti” Ćerimagić, analitičar berlinske Inicijative za evropsku stabilnost (ESI).

On je podsjetio da je Dodik u nedjelju nakon pobjede rekao da, u slučaju da Donald Tramp nije postao predsjednik i da ne vodi SAD na način kako ih vodi, ne samo da bi on (Dodik) bio politički mrtav čovjek, već da bi i njegovi kandidati i stranka bili u mnogo lošijoj poziciji.

Objašnjavajući na čemu Dodik zasniva takvu ocjenu, Ćerimagić podsjeća da je još prošle godine bio pod sankcijama zajedno sa članovima porodice, saradnicima i povezanim političkim subjektima, dok je protiv njega postojao i nalog za hapšenje.

“Iz jedne takve situacije, on je, zahvaljujući ne samo lobiranju već i činjenici da su njegovi najbliži saradnici postigli određene dogovore sa administracijom u Vašingtonu, uspio ne samo da izdejstvuje ukidanje sankcija za sebe i njemu bliske osobe, već i da se uz pomoć toga u javnosti i među građanima RS etablira kao osoba koja je međunarodno tražena i međunarodno potrebna”, kaže Ćerimagić.

On je svojim biračima i javnosti poručivao da su danas glavni centri moći u Vašingtonu i Moskvi i da on i njegovi saradnici imaju vrlo dobre odnose sa obje strane, kaže analitičar ESI-ja.

“U tom smislu, on i mediji bliski njemu su tokom predizborne kampanje, ali i prije, predstavljali Evropsku uniju kao aktera koji je podijeljen, koji je slab, koji pripada prošlosti i koji se ne pita kada je riječ o budućnosti RS, ali i regiona zapadnog Balkana”.

Ćerimagić ocjenjuje da se EU zbog toga sada nalazi u vrlo teškoj poziciji.

“Ne samo zato što su Dodik i njegova politika u centru moći, bez kojih se ne može razmišljati o vlasti na državnom nivou u narednom periodu, već i zbog činjenice da akteri s kojima on trenutno najviše sarađuje - prije svega SAD, a zatim Rusija i Izrael - nemaju specijalan interes da sarađuju ili da podržavaju evropski put BiH i uticaj EU u toj državi”.

Ćerimagić smatra da će se budućnost EU u BiH u velikoj mjeri prelamati kroz uspjeh politike proširenja u cijelom regionu.

“Budućnost EU u BiH odlučivaće se na sličan način kao i budućnost EU u Srbiji, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Prije svega, zavisiće od sposobnosti da se put kojim su krenule Crna Gora, a dijelom i Albanija, uspješno završi, kako bi građani i javnost u drugim zemljama vidjeli da su reforme i članstvo u EU dostižni i da se taj proces isplati.”

Za zemlje poput BiH, gdje je članstvo u EU udaljenije i neizvjesnije, Ćerimagić smatra da Unija mora pokazati da i sam proces približavanja donosi konkretne koristi.

“Kroz integraciju u jedinstveno tržište, kao i kroz određene budžete i fondove, EU može ponuditi dovoljno koristi da se ponovo etablira kao vjerodostojan partner koji ima šta da ponudi i koji, upravo zahvaljujući tome, može imati određeni uticaj.”

Dodik je juče u objavi na Iksu dodatno zaoštrio retoriku prema EU, poručivši da RS može da sačeka sljedeći saziv Evropske komisije, jer je sadašnji, kako je naveo, pokazao “apsolutnu nesposobnost”. Kritikovao je “izlizane fraze” o reformama i ocijenio da je “navodni evropski put bio antisrpski put”, tvrdeći da se pod plaštom evropskih integracija želi dezintegrisati RS i napraviti unitarna BiH. Poručio je i da se EU mora vratiti “na slovo Dejtona”.

Budućnost EU u BiH odlučivaće se na sličan način kao i budućnost EU u Srbiji, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Prije svega, zavisiće od sposobnosti da se put kojim su krenule Crna Gora, a dijelom i Albanija, uspješno završi, kako bi građani i javnost u drugim zemljama vidjeli da su reforme i članstvo u EU dostižni i da se taj proces isplati

Prema preliminarnim podacima CIK-a od 7. oktobra, Željka Cvijanović (SNSD) je osvojila oko 55,6 odsto glasova za srpskog člana Predsjedništva BiH. Savo Minić, aktuelni premijer RS i kandidat SNSD-a za predsjednika RS, imao je oko 52,3 odsto glasova, ispred kandidata SDS-a Branka Blanuše. SNSD je istovremeno osvojio oko 39,1 odsto glasova za Narodnu skupštinu RS. Izlaznost je bila oko 41,8 odsto, gotovo deset procentnih poena niža nego 2022. godine.

U Federaciji BiH snažan rezultat je ostvarila Stranka demokratske akcije (SDA). Prema preliminarnim podacima CIK-a od 7. oktobra, SDA je sa oko 30,7 odsto glasova bila ubjedljivo najjača stranka u trci za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, ispred Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP BiH) sa oko 15,4 i koalicije predvođene HDZ-om BiH sa oko 13,4 odsto. Ipak, lider SDA Bakir Izetbegović nije uspio da osvoji bošnjačko mjesto u Predsjedništvu: Denis Bećirović (SDP BIH), kojeg je podržavao širi blok stranaka, imao je oko 38,1 odsto, a Izetbegović oko 34 odsto glasova. Za hrvatskog člana Predsjedništva vodila je kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović sa oko 46,4 odsto.

Izbori su prvi put održani uz široku upotrebu novih izbornih tehnologija, uvedenih radi smanjenja dugogodišnjih problema sa integritetom glasanja. EU je ocijenila da je izborni dan uglavnom protekao uredno, ali je ukazala na tehničke teškoće, složene procedure i probleme sa tajnošću glasanja.

Dodik na izborima nije mogao da se kandiduje nakon pravosnažne presude Suda BiH, kojom je proglašen krivim za neizvršavanje odluka visokog predstavnika. Osuđen je na godinu zatvora, kaznu koja je kasnije zamijenjena novčanom, i izrečena mu je šestogodišnja zabrana vršenja dužnosti predsjednika RS. CIK mu je u avgustu 2025. utvrdio prestanak mandata. Međutim, ostao je na čelu SNSD-a i zadržao snažan uticaj na stranku koja je na ovim izborima osvojila najvažnije pozicije u entitetu.

Američko Ministarstvo finansija je 29. oktobra 2025. skinulo Dodika sa liste sankcionisanih, zajedno sa Željkom Cvijanović, članovima njegove porodice, nizom saradnika i povezanih kompanija. Stejt department je tada odluku povezao sa potezima Narodne skupštine RS, koja je prethodno povukla više spornih zakona, i naveo da ti potezi otvaraju prostor za partnerstvo sa SAD zasnovano na zajedničkim interesima, ekonomskom potencijalu i prosperitetu.

Promjeni je prethodilo višegodišnje i sve intenzivnije lobiranje RS u SAD. Istraživanje Detektora i Capitala, zasnovano na dokumentima američkog registra stranih agenata FARA, pokazalo je da su institucije RS i BiH od početka 2022. do kraja aprila 2026. potrošile oko 5,6 miliona dolara na lobiranje u SAD, pri čemu su izdvajanja naglo porasla nakon Trampovog povratka u Bijelu kuću. Među ciljevima pojedinih lobističkih angažmana bili su uspostavljanje i jačanje kontakata sa Trampovom administracijom, ukidanje sankcija Dodiku i Cvijanović, kao i zastupanje stavova vlasti RS o Dejtonskom sporazumu i djelovanju visokog predstavnika. Američka ambasada je, međutim, naglasila da privatni lobisti ne predstavljaju Trampovu administraciju i da politiku SAD prema BiH utvrđuju isključivo predsjednik i ovlašćeni zvaničnici američke vlade.

Na te veze je ukazao i “Njujork tajms” u izvještaju nakon izbora. List je, pozivajući se na četiri osobe upoznate sa njihovim angažmanom, objavio da su Džejms Bler i Kris Lasivita, dvojica važnih operativaca iz Trampovog političkog kruga, posljednjih dana pred izbore boravili u RS i savjetovali njene vlasti o izbornim pitanjima. Prema navodima lista, angažovani su preko vašingtonske advokatske kancelarije koju je angažovala vlada RS, a svaki je za posao dobio stotine hiljada dolara. Vlada RS nije odgovorila “Njujork tajmsu” na pitanja o njihovom angažmanu i isplatama.

Bler je bio politički direktor Trampove predsjedničke kampanje 2024, a Lasivita jedan od njenih rukovodilaca. Obojica su potom dobili važne uloge u političkoj infrastrukturi povezanoj sa Trampom.

Tramp je juče rekao da će odmah otpustiti Lasivitu i Blera „ako postoji sukob interesa“.

On je objavi na mreži Truth Social naveo da njih dvojica „ne rade za mene, osim kao spoljni konsultanti“, dodajući: „Dozvoljeno im je da rade i za druge, kao i svim konsultantima u Vašingtonu. Nemam pojma za koga još rade, ali ću, nakon što sam razmislio o tome, pitati ih i, ako postoji sukob interesa, odmah ću ih otpustiti!“

Istovremeno, približavanje Trampovom krugu nije pratilo Dodikovo udaljavanje od Moskve. I nakon ukidanja američkih sankcija nastavio je da javno hvali ruskog predsjednika Vladimira Putina, održava veze sa ruskim zvaničnicima i u ruskim medijima kritikuje EU i pojedine zapadne države. Poslije izborne pobjede SNSD-a ponovo je zahvalio Putinu na podršci.

Sve to događa se dok je evropski put BiH u zastoju. Evropski savjet je u martu 2024. odlučio da otvori pristupne pregovore sa BiH, ali do oktobra 2026. nije održana prva međuvladina konferencija. EU je poslije izbora ponovo zatražila sprovođenje preostalih reformi kako bi mogao biti usvojen pregovarački okvir i održana ta konferencija, uz poruku da ostaje privržena evropskoj perspektivi BiH kao jedinstvene i suverene države.