Osmorica pripadnika Uprave kriminalističke policije (UKP) uhapšena su u Srbiji zbog slučaja smrti Dalibora Dragijevića u policijskoj stanici u Boru 7. aprila 2024. godine, kojeg je policija privela u okviru istrage o nestanku dvogodišnje Danke Ilić, prenosi N1.
"Po nalogu javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Nišu dana 06.11.2026. godine pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora unutrašnje kontrole lišili su slobode policijske službenike Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije N.P, M.Lj, B.M, I.T, M.S, M.B. i Z.Đ, svi iz Beograda i osum. J.K. iz Nove Pazove, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo Teška telesna povreda usled koje je nastupila smrt povrijeđenog lica u sticaju sa krivičnim djelom Zlostavljanje i mučenje u saizvršilaštvu, a na štetu ošt. D.D., čija je smrt konstatovana dana 07.04.2024. godine u službenim prostorijama Policijske uprave u Boru", navodi Više javno tužilštvo u Nišu.
Osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 sati i oni će uz krivičnu prijavu biti dovedeni u Više javno tužilaštvo u Nišu, kako bi bili saslušani.
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je 26. marta 2024. u Banjskom Polju, gdje je bila sa majkom i bratom. Nakon više dana potrage za djevojčicom i istrage u tom slučaju, dvojica vodoinstalatera Srđan Janković i Dejan Dragijević priznali su ubistvo 4. aprila. Oni su rekli da su djevojčicu udarili službenim kolima, potom je ubacili u auto, gdje ju je Dragijević ubio, a potom su njeno tijelo bacili na deponiju.
Par mjeseci kasnije, oni su ubistvo negirali, rekavši da su to učinili iz straha, zbog torture koju su navodno doživjeli.
Otac okrivljenog Dragijevića, Radoslav Dragijević, uhapšen je 6. aprila 2024, kao i brat Dalibor Dragijević, iz mjesta Zlot kod Bora. Iste noći, Dalibor Dragijević je preminuo u policijskoj stanici.
U avgustu 2026, Radoslav Dragijević je oslobođen optužbi da je bio saučesnik u sakrivanju Dankinog tijela.
Prema dostupnim izjavama iz policije, kako je pisao "Radar", posljednjih šest sati života Dragijevića sa njim su bila osmorica tadašnjih pripadnika Odjeljenja za posebne akcije UKP-a: Milan Ljubеnović, Nebojša Projović, Mihajlo Bajlović, Zdravko Đurić, Ivan Tesla, Jovan Kerkez, Martin Stojančov i Blagoje Manojlović.
Imena se poklapaju sa inicijalima koja navodi tužilaštvo, prenosi N1.
Ni oni, ni policajci koji su prije njih bili u kontaktu sa Dragijevićem, u svojim izjavama nisu navodili da su primijetili bilo kakve povrede na njemu. Stojančov je u izjavi SUK-u 6. juna 2024. eksplicitno negirao da je Dragijević bio povređen, tvrdeći da nije primijetio nikakve povrede kada su ga oni preuzeli u 21 sat 6. aprila.
Njihove izjave suprotne su nalazima ljekara Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, koji su utvrdili da je Dragijević imao povrede po cijelom tijelu, od glave, preko višestruko slomljenih rebara i povreda međunožja, do razorenih tabana, o čemu je "Radar" pisao 10. decembra 2024, u tekstu "Prikrivanje surovog policijskog ubistva", a brojni podlivi i masnice vidjeli su se, kako je pisao taj nedjeljnik, i na fotografijama sa uviđaja.
Osmorica pripadnika UKP-a dala su, naveo je svojevremeno "Radar", koji je imao uvid u službenu bilješku - upadljivo slične izjave šta su radili sa Dragijevićem nakon što su ga preuzeli. Naveli su da su ga prvo odveli na put za Dubašnicu, potom na groblje u mjestu Zlot, uz istovjetno obrazloženje da ih je Dragijević vodio „od mjesta do mjesta kako bi nam pokazao gdje je zakopao djevojčicu“. Nakon potrage tvrdili su da su Dragijevića vratili u borsku stanicu oko 2.30 noću 7. aprila, da mu je oko 20 minuta kasnije pozlilo, pa su ga odveli da se umije, nakon čega je izgubio svijest, a oni su policajcima iz stanice Bor rekli da zovu Hitnu pomoć, koja je došla nakon šest minuta od poziva, u 2.54 sati.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
