"UGROŽENA PRAVNA DRŽAVA"

Poljska na stubu srama Evropske unije

Ako Poljska tim zahtjevima ne udovolji, ostaje otvorena mogućnost korišćenja „političke atomske bombe“, dakle pokretanje postupka prema članu 7 Lisabonskog ugovora
1 komentar(a)
Poljska i EU, Foto: Shutterstock
Poljska i EU, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 24.05.2016. 09:26h

Evropska komisija smatra da je u Poljskoj ugrožena pravna država – i pokreće drugi stepen postupka protiv te zemlje. Varšava je ljuta. Do čega može da dovede sukob sa Poljskom?

Postupkom protiv Poljske zbog prestupa u vezi s pravnom državom, Evropska komisija pravi presedan. Po prvi put Junkerova Komisija primjenjuje instrument koji je uvela u martu 2014. uz podršku Evropskog parlamenta, a uprkos protivljenju Savjeta ministara, dakle predstavnika nacionalnih vlada.

Mehanizam u slučaju povrede pravne države zapravo je samo formalni, strukturirani dijalog između Komisije i „prekršioca“. Mehanizam je uveden kao mjera prije stvarnog krivičnog postupka prema članu 7 Lisabonskog ugovora Evropske unije. Ova „politička atomska bomba“, kako je postupak nazvala bivša komesarka za pravosuđe Vivijan Reding, može na kraju da dovede do oduzimanja prava glasa optuženoj državi. Evropska unija još nikada nije primjenila član 7. Nije se usudila da to uradi ni 2010. kada je Evropska komisija od Mađarske zahtijevala reviziju ustavnih promjena.

Kako se ne bi odmah potezalo najteže oružje, sada postoji politička predigra. U njoj su od ovog ponedjeljka (23.5.) Evropska komisija i poljska vlada.

Šta Evropska komisija zamjera Poljskoj?

Potpredsjednik Komisije Frans Timermans i njegovi pravnici zamjeraju poljskoj vladi da je pravna država u Poljskoj „sistematski ugrožena“. Promjene sastava Ustavnog suda i ograničenje njegovog načina rada, ograničavaju nezavisnost pravosuđa na način koji krši evropska načela pravne države, smatra Timermans. Ta osnovna načela zapisana su u Lisabonskom ugovoru koji je potpisala i Poljska.

Situaciju je zaoštrilo protivljenje vlade da presude suda objavi i prizna.

Kako reaguje poljska vlada?

Nacionalno-konzervativna predsjednica poljske vlade Beata Šidlo u postupku Evropske komisije vidi napad na suverenitet Poljske. Ona insistira na pravu da njena stranka, nakon uvjerljive pobjede na izborima prošle godine, može tako da oblikuje pravosuđe, medije i politiku kako to, prema njenom mišljenju, žele birači.

Lični razgovori Timermansa u Varšavi nisu donijeli nikakvo približavanje stavova. Šidlo je u poljskom parlamentu izjavila da Komisija želi da uništi EU.

„Nema Poljska problem sa Komisijom, Komisija ima problem sa samom sobom“, rekla je Šidlo.

Postoji li sudija?

Načelno, takozvana Venecijska komisija Savjeta Evrope u Strazburu priznata je kao institucija koja se bavi problematičnim pitanjima pravne države. Taj gremijum sastavljen od evropskih i američkih stručnjaka za državno pravo, poljska vlada izričito je zamolila za mišljenje.

Ali Venecijska komisija je u martu donijela odluku protiv Poljske, a vlada u Varšavi je ipak smatrala da je ne obavezuje obećanje da će poštovati mišljenje Venecijske komisije.

Savjet Evrope je organizacija evropskih država koja prije svega kontroliše poštovanje ljudskih prava. Ono nije tijelo Evropske unije.

Kako se dalje odvija postupak?

Nakon započinjanja dijaloga u januaru, poljska vlada je imala četiri mjeseca da objasni svoje postupke. S obzirom na to da Evropska komisija za sada ne uočava da je poljska vlada počela da se bavi njenim prigovorima, ona sada pokreće drugi stepen mehanizma: objavila je formalno upozorenje Poljskoj da se vrati načelima pravne države.

Vlada u Varšavi sada ima samo još dvije nedjelje da reaguje na to upozorenje. Ako taj rok prođe bez ikakvih pomaka, Evropska komisija će izreći konkretnu preporuku – koje korake Poljska mora da preduzme kako bi sačuvala načela pravne države, naročito nezavisnost Ustavnog suda i slobodu medija.

Ako Poljska tim zahtjevima ne udovolji, ostaje otvorena mogućnost korišćenja „političke atomske bombe“, dakle pokretanje postupka prema članu 7 Lisabonskog ugovora.

Može li EU stvarno da kazni Poljsku?

Evropska komisija nema mogućnosti uvođenja sankcija protiv država-članica. To bio mogao samo Savjet Evropske unije, dakle tijelo u kojem su predstavljene vlade svih 28 članica.

Savjet EU može, prema članu 7 Lisabonskog ugovora, četvoropetinskom većinom da utvrdi da u Poljskoj postoji „jasna opasnost od teškog kršenja“ zajedničkih vrijednosti. Poljska bi dobila preporuku kako da taj nedostatak ukloni. Ako se to ne dogodi, Savjet EU može da utvrdi da postoji „teško kršenje“.

To mora da se utvrdi jednoglasno. Pri tom optužena članica ne bi imala pravo glasa, dakle za odluku bi moralo da bude svih ostalih 27 članica. Ali, teško je povjerovati da bi svih ostalih 27 članica – uključujući i Veliku Britaniju – donijelo takvu odluku protiv poljske vlade.

Mađarski predsjednik vlade Viktor Orban već je izrazio solidarnost s Poljskom. U slučaju jednoglasne odluke, Savjet EU bi mogao da izrekne kaznu Poljskoj: ili oduzimanje prava glasa ili obustavljanje finansijskih sredstava iz evropskog budžeta.

Za konkretno uvođenje sankcija potrebna je samo takozvana kvalifikovana većina (260 od 352 glasa, odnosno 15 država-članica, pri čemu broj glasova svake države zavisi od broja njenih stanovnika, a kvalifikovana većina mora da predstavlja 62 odsto stanovnika EU).

Da li je moguće uvođenje sankcija?

Trenutno je to teško zamislivo. Evropska komisija u Briselu u stvari se trudi da ne izazove još više kriza u Evropskoj uniji. S druge strane, Komisija kao „čuvarka ugovora EU“, mora da vodi računa i o sopstvenoj vjerodostojnosti.

Jasno je da bi postupak zbog kršenja načela pravne države i postupak po članu 7 trajao mjesecima, ako ne i godinama. Osim toga, poljska vlada bi mogla da protiv pojedinih koraka postupka podigne tužbu pred Evropskim sudom.

Do sada je Evropska unija u takvim sporovima uvijek izlazila na kraj bez formalnih sankcija. Mađarski premijer Viktor Orban je, nakon oštrog sukoba sa Komisijom 2012, donekle popustio.

Izolacija Austrije 2000. godine, kada je desno-populistička Slobodarska partija (FPÖ) ušla u vladu, pokazala se kao kontraproduktivna.

Ulazak neofašista u vladu Silvija Berluskonija u Italiji takođe nije bio sankcionisan. Prag za uvođenje sankcija prilično je visok.

„Samo kada je Viktor Orban bio na putu ponovnog uvođenja smrtne kazne, nazirala se crvena linija“, kaže jedan evropski diplomata. Da je Orban ustrajao na tome, sigurno bi moralo da dođe do krivičnog postupka prema članu 7, navodi taj diplomata.