Paklena godina za Evropu se nastavlja

Nakon kriza koje su se dogodile tokom 2015, Evropska unija je ostala beznadežna, razjedinjena i oslabljena da se suoči sa problemima koji je očekuju u 2016. godini
0 komentar(a)
Fransoa Oland, Dejvid Kameron, Angela Merkel, Foto: Reuters
Fransoa Oland, Dejvid Kameron, Angela Merkel, Foto: Reuters
Ažurirano: 28.12.2015. 06:53h

Po svakom mjerilu, bila je ovo paklena godina za Evropsku uniju. A ukoliko Britanci glasaju da napuste blok, sljedeća bi mogla biti još gora.

Još od 1989. godine kada je pao Berlinski zid a komunizam počeo da posrće širom istočne Evrope geopolitička scena kontinenta nije bila tako žestoko uzdrmana.

Međutim za razliku od te godine „radosnih“ previranja, koja su otvorila put za evropske integracije, kriza 2015. godine je zaprijetila da pocijepa EU i ostavi je izmučenu, beznadežnu i suočenu sa novim preprekama.

Pad “gvozedene zavjese” u roku od dvije godine je doveo do sporazuma za stvaranje jedinstvene evropske valute i tokom sljedećih 15 godina, do širenja EU i NATO ka istoku do samih granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.

Tada je izgledalo da se obistinjuje predviđanje osnivača Žana Monea da će jedinstvena Evropa nastati iz krize.

Za razliku od toga, ovogodišnji politički i ekonomski šokovi zbog priliva izbjeglica, grčkog duga, islamističkog nasilja i ruske vojne akcije doveli su do ponovnog uvođenja graničnih kontrola na mnogim mjestima, uspona populističkih anti-EU političkih snaga i svađa među vladama EU.

Žan Klod Junker, koji opisuje Evropsku komisiju kao „posljednju šansu“, upozorio je da je Šengenska zona u opasnosti i da euro vjerovatno neće preživjeti ukoliko dođe do zatvaranja granica.

Junker je pribjegao crnom humoru nakon posljednjeg od 12 samita EU koliko ih je održano ove godine i rekao: Sadašnje krize će ostati i nove će doći“.

Njegov pesimistični ton je bio poziv na buđenje nakon „mi to možemo“ duha koji je njemačka kancelarka Angela Merkel pokušala da primijeni na prijem stotina hiljada uglavnom sirijskih izbjeglica.

Merkelova nije dobila dovoljnu podršku svojih partnera u EU, a većina njih se umjesto da požele dobrodošlicu priličnom broju izbjeglica zalagala za zatvaranje spoljnih evropskih granica.

To je dijelom rezultat latentnog nezadovoljstva zbog njemačke dominacije u EU i neka vrsta osvete zbog nevoljnosti Berlina da preuzme veći finansijski rizik u eurozoni.

Pojedini partneri takođe optužuju Berlin za licimjerje zbog energetskih odnosa sa Rusijom, dok su prijatelji poput Francuske, Holandije i Danske jednostavno prestravljeni zbog uspona desničarskih populista kod kuće.

Jedna od najoštrijih kritika kada je u pitanju podjela tereta oko izbjeglica stigla je od bliskog prijatelja, Francuske. Naime premijer Manuel Vals komentarisao je Merkelinu politiku otvorenih vrata prema sirijskim izbjeglicama: „Nije Francuska bila ta koja je rekla: Dođite“.

Jedan od problema koji će se vjerovatno pogoršati u 2016. jeste taj što su glavni evropski politički lideri toliko slabi i preokupirani problemima na domaćoj sceni da ne mogu da preduzmu neophodne zajedničke akcije.

Napadi ekstremista na ulicama Pariza u januaru i novembru obilježili su godinu francuskog predsjednika Fransoa Olanda i šokirali Evropu ukazujući na prijetnju koju islamisti predstavljaju iznutra i na nedostatke evropske policijske i obavještajne saradnje.

Uticaj Francuske u Evropi je smanjen zbog ekonomskih slabosti te zemlje u trenutku kada se Oland bori za primat na izborima 2017. gdje će se suočiti sa desničarkom Marin Le Pen i konzervativcem Nikolom Sarkozijem.

Što se tiče britanskog premijera Dejvida Kamerona njega jedino zanima da postigne dostojanstven dogovor o promjenama uslova pod kojima će Britanija ostati u EU kako bi pobijedio na referendumu za koji je nagovijestio da će biti održan sljedeće godine.

Ukoliko druga po veličini ekonomija u Evropi i jedna od najvećih vojnih sila postane prva članica koja je ikada izglasala da izađe iz bloka to će biti snažan udarac za samopouzdanje bloka i za međunarodni kredibilitet.

Tvrdokorni evropski federalisti žele da vjeruju da bi izlazak Britanije podstakao preostale članice da se približe u uniji izgrađenoj oko eurozone.

Međutim oni ignorišu mnoštvo podjela u poput istok protiv zapada, sjever protiv juga, slobodno tržište protiv protekcionističkog, socijalisti protiv konzervativaca i suverenisti protiv integracionista među 27 zemalja članica.

Više je vjerovatno da bi izlazak Britanije doveo do zahtjeva za referendumima u drugim državama, od Poljske do Danske. Na primjeru Danske nedavno smo vidjeli koliki je politički rizik kada vlade bilo gdje u Evropi pitaju birače da li žele bližu saradnju u EU. Odgovor je bio „nej tak“ - ne hvala.

Ukoliko Kameron pobijedi i Britanija ostane po poboljšanim uslovima, pojedini strahuju da bi moglo doći do političke zaraze jer bi drugi nacionalistički lideri mogli doći u iskušenje da isprobaju njegovu taktiku i počnu da ucjenjuju Brisel radi svojih potreba.

„Nažalost, potrebno nam je da Kameron pobijedi“, kazao je jedan visoki zvaničnik EU. „Međutim to je veliki rizik za EU kao cjelinu“.

Na posljednjem samitu svi bili protiv Merkelove

Kritičari su se ustremili na njemačku kancelarku Angelu Merkel na posljednjem samitu Evropske unije. Italijanski premijer Mateo Renci, uz podršku Portugala i Grčke, napao ju je zbog toga što nije pristala da prihvati garantni plan za bankarski depozit u eurozoni.

Baltičke države i Bugarska i Italija su kritikovale njenu podršku direktnom gasovodu od Rusije do Njemačke u vrijeme kada Evropska unija primjenjuje sankcije Moskvi zbog vojnih aktivnosti u Ukrajini i kada je otkazana izgradanja gasovoda do južne Evrope.

„U toj prostoriji je uglavnom svako bio protiv Merkelove“, kazao je jedan diplomata koji je prisustvovao razgovoru.

Opstanak na vlasti konzervativne Angele Merkel, tokom sljedeće godine, zavisi od njene sposobnosti da smanji broj izbjeglica koje pristižu u Njemačku i pokaže da je imigracija pod kontrolom.

(priredila: Nada Bogetić)

Bonus video: