Aleksej Venediktov, jedan od najuticajnijih ruskih novinara, ne izlazi vani bez tjelohranitelja i ne odgovara na pozive na mobilni telefon iz straha da ga prisluškuju. On strahuje za svoju bezbjednost otkako mu je neko 2009. ispred stana ostavio pradjotanj sa sjekirom u njemu, a ove godine je pobjegao iz Rusije na nedjelju dana strahujući da je na listi za odstrijel.
Takve mjere predostrožnosti su prilično razumljive u zemlji gdje je najmanje 17 novinara ubijeno tokom ove decenije, ili za jednog urednika čiju je radio stanicu predsjednik Vladimir Putin optužio da „dan i noć na njega izliva dijareju“.
Sa državnim medijima koji vode informativni rat punih razmjera zbog krize u Ukrajini, nezavisni mediji poput „Eho Moskva“, gdje je Venediktov veteranski glavni urednik, bore se kako bi preživjele - i strahuju da se obruč oko njih sužava.
U nizu intervjua, urednici takvih medija kazali su da rijetko kada osjećaju direktan pritisak, međutim Kremlj ima finansijska, zakonodavna i pravosudna sredstva na raspolaganju, i govore o zastrašivanju i maltretiranju oglašivača.
„Morate da radite kao da vam je svaki dan na poslu posljednji... To je ono što moji novinari misle i tako rade“, kazao je Venediktov u intervjuu u sjedištu stanice poslovnoj četvrti Moskve.
Nagovještavajući da „Eho Moskva“ može da preživi samo onoliko koliko to Putin dozvoli, on je kazao: „Znamo da budućnost 'Eho Moskve' zavisi od jedne osobe, jedne osobe na funkciji“.
Kritičari Kremlja optužuju Putina da je intenzivirao kampanju da uguši nezadovoljstvo, sprovede ofanzivu protiv civilnog društva i upotrijebi medije kao političko oružje kako bi očuvao stisak vlasti i uticao na javno mnjenje - što su sve optužbe koje Kremlj poriče.
Postojanje nekoliko medijskih organizacija koji kritikuju vlasti pomaže Putinu da odbaci kritike kod kuće i u inostranstvu da Rusija ne dozvoljava slobodu medija, i pruža opoziciji način da se izduva, navodi Rojters.
Izvještavanje, čak i ono nezavisnih medija, je ograničeno po zapadnim standardima, a direktne kritike Putinu su rijetke mada vlada premijera Dmitrija Medvedeva smatra da je to fer igra.
Direktni razgovori sa Putinom oko njegovog bogatstva ili privatnog života su krajnje rijetki. Jedan list, „Moskovski Korespondent“ izazvao je pometnju kada je objavio podatke u vezi sa njegovim privatnim životom 2008. List je nakon toga misteriozno zatvoren.
Indirektni pritisak
Jedan od prvih Putinovih koraka nakon što je došao na vlast 2000. godine je bio da povrati kontrolu Kremlja nad medijima, koji su bili mnogo otvoreniji za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina tokom decenije poslije pada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Većina ruskih medija je sada u vlasništvu države, pojedinaca ili kompanija lojalnih Putinu. Takvi mediji su skoro na ratnoj nozi od kako je promoskovski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, zbačen u februaru 2014, a Rusija odgovorila aneksijom Krimskog poluostrva i pružanjem političke podrške - a Kijev i Zapad tvrde i vojne - separatističkom ustanku na istoku Ukrajine.
Uprkos tako strogoj kontroli, Venediktov, sa neobuzdanom kosom i sijedom bradom u 59. godini. kaže da kritike o izvještavanju dobija od strane vlasti povremeno, „ponekad uz čaj, ponekad uz vodku, ponekad uz konjak“.
Posredni pritisak je mnogo češći. „Eho Moskva“ je osjetio pritisak Roskomnadzora, ruskog medijskog regulatornog tijela koje ih je prošle godine upozorilo zbog programa o Ukrajini za koji tvrdi da je sadržao komentare „koji opravdavaju ratovanje i druge zločine“. Drugo upozorenje bi značilo zatvaranje.
Venediktov kaže da kompanija koja kontroliše stanicu i koja je lojalna Putinu - Gazprom-media holding - nije mogla da ga smijeni sa funkcije urednika jer to zahtijeva podršku njegovih novinara. Međutim, on osjeća ekonomski pritisak od pada broja oglašivača i smanjenja njegovog sektora za marketing.
Činjenica da Venediktov uspijeva da zadrži svoj posao i nastavlja da kritikuje vlasti Gazprom-media holding koristi kao dokaz da poštuje slobodu medija.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov to naglašava tvrdnjom da urednički stav stanice „nikada nije bio prepreka sa normalnu poslovnu komunikaciju“, između Putina i „Eho Moskve“, i za komunikaciju sa Venediktovim.
Emitovanje iz stana
„Dožd“, koji je postao poznat kao nezavisni kablovski i internet medij tokom opozicionih protesta u zimu 2011-2012, pretrpio je veliki finansijski udarac kada su svi kablovski operatori otkazali njihove ugovore prošle godine.
„Dožd“ je takođe postao nepoželjan zakupac prostora i bio je primoran da seli svoje prostorije nekoliko puta. Jedno vrijeme su program emitovali iz stana jednog od zaposlenih, ali su sada pronašli studio u poslovnom i trgovačkom centru.
Nakon godinu dana konstantnih briga, generalna direktorka kanala, Natalija Sindejeva ističe da je njihov slogan „optimistični kanal“. „Za mene je sada u redu jer funkcionišemo“, kazala je ona. „Ukoliko govorite o širem kontekstu, veoma je teško, ne samo politički nego i ekonomski“.
„Dožd“ je zapao u probleme nakon što je prošle godine emitivao anketu pitajući da li je Lenjingrad, sada Sankt Petersburg, trebalo predati nacističkoj Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata. Stotine hiljada ljudi su stradale tokom opsade, a Putinov portparol je rekao da su sa tom anketom „prešli crvenu liniju“.
Osnovana 2010. mreža je postala ranjiva nakon što je pružila prostor kritičarima Kremlja. Sindejeva je kazala da je kanal uspijevao da opstane naplaćivanjem određenih sadržaja i prelaskom na sistem pretplate.
Dožd ima oko 70 000 pretplatnika, kazao je za Rojters urednik Mihail Zajgar, koji plaćaju oko 4 800 rubalja (oko 80 dolara) godišnje. Putem televizije i interneta dopiru do oko 12 miliona ljudi mjesečno.
Drugi nezavisni mediji su ugroženi zbog zakona koji će ograničiti strano vlasništvo u ruskim medijima na 20 odsto, koji je uveden „radi odbrane nacionalnog suvereniteta“.
Među ugroženim listovima je „Vedemosti“, poslovni dnevni list sa tiražom od oko 75 000 koji često kritikuje vladu.
Finska kompanija Sanoma je u maju ruskom biznismenu Damianu Kudriavcevu prodala svoj udio od jedne trećine u „Vedemostima“. Njuz Korp, koja je vlasnik „Fajnenšl tajmsa“ i „Vol strit žurnala“ i ima sličan udio kao finska Sanomaje saopštila da razmatra posljedice zakona o stranom vlasništvu.
Patriotske igre
Najavivši aneksiju Krima 18. marta prošle godine, Putin je upozorio protiv „aktivnosti petokolonaša, grupe nacionalnih izdajnika“ - što je rečenica za koju se smatra da je usmjerena protiv medija koji su istupili protiv aneksije.
Putin na raspolaganju ima medijsku armiju. Kao i u sovjetsko vrijeme, pojedini mediji imaju direktnu telefonsku liniju sa Kremljom, navode izvori, a urednici učestvuju u redovnim sastancima sa zvaničnicima Kremlja kako bi razgovarali o sadržaju koji će emitovati.
Dmitrij Muratov, urednik istraživačkog lista „Novaja gazeta“ kazao je da većina ruskih medija jednostavno postane „instrument masovne propagande i manipulacije“.
Njegov list, čiji je jedan od vlasnika bivši sovjetski lider Mihail Gorbačov, saopštio je u martu da će morati da obustavi štampano izdanje zbog nedostatka sredstava. „Novaja gazeta“ je takođe suočena sa zatvaranjem nakon što je primila drugo upozorenje u roku od godinu dana od regulatorne agencije Roskomnadzor. Prema ruskom zakonu, vlada može zatvoriti medij nakon dva upozorenja. List je optužen da je objavio vulgarne riječi iz jednog književnog teksta. Putin je na proljeće potpisao zakon koji zabranjuje da pojedine vulgarne riječi budu objavljene u medijima. Muratov je kazao da će se žaliti sudu, jer se radilo o citatu književnog djela.
U hodniku preko puta Muratove kancelarije istaknute su fotografije šestoro novinara „Novaja gazete“ koji su ubijeni od 2001, uključujući Anu Politkovskaju, koja je ubijena na Putinov rođendan 2006.
Druga novinarka, Jelena Milašina, napustila je južni mahom muslimanski region u Čečeniji u maju ove godine nakon što ju je granični čuvar upozorio da joj je život u opasnosti. Jedan lokalni list kasnije je objavio članak koji se smatra prijetnjom smrću.
Odbor za zaštitu novinara sa sjedištem u Njujorku navodi da je od 2001. ukupno 17 novinara ubijeno u Rusiji zbog posla kojim se bave. Druge institucije navode da bi ta cifra mogla biti mnogo veća. Međunarodna federacija novinara je navela u izvještaju 2009. godine da je 313 ruskih novinara ubijeno od 1993.
Uprkos tako neprijateljskom okruženju, Muratov iz „Novaja gazete“ preferira da gleda na svijetlu stranu, naglašavajući da još ima prostora za nezavisne medije u Rusiji. „Ukoliko ima budućnosti za ovu zemlju, onda ima budućnosti i za nezavisne medije“, kazao je Muratov.
Reklame imaju samo mediji koji su lojalni Kremlju
Jevgenija Albats, glavna urednica magazina „Nju tajms“, kaže da je iznenadi kada je pitaju zašto misli da Putin dozvoljava pojedinim nezavisnim medijima da postoje.
"Rusija nije totalitarna država“, kazala je ona za Rojters, mada Kremlj ima mnoge načine da uguši medije koji ga kritikuju. „Ukoliko ste lojalni Kremlju imaćete reklame. Ukoliko nijeste lojalni, nećete imati reklame“, kazala je Albats.
Ona kaže da je policija upala u „Nju tajms“ prije tri godine, jednom je pronašla prisluškivač u svojoj kući a tokom razgovora sa novinarom Rojtersa u njenoj kancelariji kazala je da ne sumnja „da još par ljudi sluša ovu konverzaciju“.
Među skorijim pričama koje je objavio ovaj magazin je i istraživački članak o tome kako je Rusija donijela odluku da pripoji Krim od Ukrajine prošle godine i zaključuje se da je plan sastavilo četvoro ljudi. Takođe su pisali o problemima sa kojima su suočeni homoseksualci u vrijeme kada je to bila tabu tema u ruskim medijima. „Nju tajms“ opstaje - samo – od sponzorstava, prodaje i pretplate.
"Situacija za nezavisne medije se još više pogoršava od početka konflikta u Ukrajini“, kazala je ona.
"Teže je doći do informacija, teže je doći do ljudi koji donose odluke, teže je jer se ljudi plaše da daju intervjue, strahujući da bismo ih mogli pomenuti u magazinu“.
Ovaj članak je napravljen u okviru partnerstva sa Monitoringom Balkana i Kavkaza (Osservatorio Balcani e Caucaso) za potrebe Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), a koji sufinansira Evropska komisija.
Sadržaj ovog članka je isključivo odgovornost “Vijesti”, i ni na koji način se ne može interpretirati kao stav Evropske unije.
Bonus video:
