ALIJEV NE ŠTEDI NA ORGANIZACIJU IGARA

Siromašne porodice u Azerbejdžanu u sjenci luksuza

Dok vlasti uveliko ulažu u igre, građani se pitaju ko će imati koristi od tog događaja
89 pregleda 2 komentar(a)
Ilham Alijev (Novina), Foto: Azerbaijaini Presidency
Ilham Alijev (Novina), Foto: Azerbaijaini Presidency
Ažurirano: 24.05.2015. 19:28h

Azerbejdžan je sljedećeg mjeseca domaćin Evropskih igara, ambicioznog takmičenja u koje je predsjednik Ilham Alijev navodno uložio više od devet milijardi eura.

Za građane koji se bore da prežive, blještavilo luksuznih novih objekata nameće pitanja o tome ko će imati koristi od igara.

TV Mejdan piše o Gulnari Sulejmanovoj i njenoj peročlanoj porodici, koja živi u jednom vagonu iza prestižnog novog stadiona.

„Radim kao čistačica, a suprug je zidar. Na putu dovde, vjerovatno ste vidjeli gomile pijeska, gdje moj suprug sije. Kada nema posla, radi sitne popravke po kućama“, rekla je Sulejmanova.

Prihodi porodice iznose oko 300 manata (260 eura) mjesečno, što je jedva dovoljno za hranu, kaže Gulnara.

Organizatori takođe plaćaju put i smještaj za svih šest hiljada sportista koji učestvuju, što su grupe za ljudska prava osudile kao pokušaj da se prikrije kršenje ljudskih prava i endemska korupcija.

„Zimi je hladno, grijanje ne pomaže. Ljeti je užasno vruće. Vodu uzimamo od komšija. Voda, gas, struja su veliki problem. Teško je opisati kako se živi. To biste morali da iskusite da biste shvatili,“ rekla je Sulejmanova reporterima TV Mejdan.

Deset godina su živjeli kao podstanari, a onda su se smjestili u vagon na naftnom polju Balahani, iza Olimpijskog stadiona Baku, čiju izgradnju je finansirala državna naftna kompanija SOCAR.

Miris nafte se svuda osjeća, ali to nije njihov najveći problem. Gladni su, žedni, a zdravlje dvoje djece se pogoršava.

Gulnarin sin ima oštećenje sluha, a kćerka probleme sa vidom. Svaki put kada vidi stadion, pomisli koliko djece bi moglo priuštiti liječenje od tog novca.

„Samo stoti dio od ta četiri miliona bi bio dovoljan za liječenje mog djeteta. Ali nisu mi ga dali. Gdje god sam pošla, nisam dobila ništa.“

Porodica živi u mračnoj, skučenoj prostoriji, oskudnoj namještajem.

„Nemam sto ni stolice. Ovo mi je i dnevna i spavaća soba. Nemamo ni kupatilo, tuširamo se kod komšija. Sve što imam je u ovoj sobi“, priča Gulnara.

Molbe vladi za pomoć su ostale bez odgovora. Prijavila se za socijalnu pomoć, ali je odbijena. „Rekli su da suprug mora da radi u državnoj firmi i da moram donijeti dokument koji to potvrđuje. Da ima takvo zaposlenje, zašto bi nam trebala socijalna pomoć,“ očajna je Sulejmanova.

Čak je pisala i prvoj dami Azerbejdžana Meriban Alijev, ali njen zahtjev nije prihvaćen. „Rekli su da su od 2015. prestali da šalju djecu na liječenje u inostranstvo“, dodala je.

„Grade sportske komplekse, puteve, ali ko od toga ima koristi? Zašto ne pomognu djeci? Zašto neće da vide da u ovoj zemlji žive mala djeca, bolesni i siromašni ljudi? Zašto im ne pomognu?“ pita se Sulejmanova.